Foto: Privatne fotografije, Ilustracija Index
DOBRE sam volje. Ma odlične sam volje! Čim sam se naspavala. Naspavala je možda ipak prejaka riječ, prije sam ubila oko 2 sata nakon noćašnjeg leta. Inače je ovo divan let s krasnim ljudima, ali danas je bilo Bože sačuvaj! Neću niti započinjati o bezobraznom nadrkancu na 18C, niti o ženi na 47K koja je stalno povraćala i uporno nam sadržaj svog želuca lijepo zapakiran u vrećicu pokušavala uvaliti u ruke, niti ću se dotaknuti teme roditelja koji misle i očekuju da ću i zdronjckati bananu pa i namrviti keksiće osobno njihovom gladnom djetetu, jer zašto bi kog' vraga oni slučajno ponijeli hranu za svoju bebu na let od 6 sati? Ne, na njih ću zaboraviti, ali ono što mi nikako ne ide u glavu i na što ne mogu zaboraviti ni da hoću, su stariji gospodin koji je imao najbolju namjeru pušiti u wc-u i putnici kojima nikako nije jasno zašto se moraju vezati za vrijeme turbulencija, pogotovo onih malo jačih kakve smo imali sinoć!
Za slučajeve poput ovog prvog, Purserica nam je dala divno dopuštenje "to scare the shit out of him" sa objašnjenjima i prijetnjama o tome što se može dogoditi ako zapali cigaretu, iako smo ga upozorili da ne smije. S neopisivim guštom sam to i napravila, a on je do slijetanja samo trusio Bloody Mary jedno za drugim dvoumeći se između nekoliko dimova i malezijskih zatvora! Gdje im je pamet meni nije jasno? Logika? Zdrav razum? Osjećaj za situaciju oko sebe? Znate li kojom brzinom se vatra širi u normalnim uvjetima na zemlji? A sada to isto znanje primijenite na metalnu leteću cijev miljama iznad zemlje! Jel' sada malo jasnije? Mislim da bi njemu i njemu sličnima trebala prava mala demonstracija da shvate...
Ne znam da li uopće postoji avio kompanija u kojoj pušenje u avionu nije zakonom kažnjivo. Niti električne cigarete nisu dozvoljene, jer svaki oblik "dima" pa čak i veća količina spreja za kosu može aktivirati protupožarni alarm.
Druga skupina ljudi koje nikako ne mogu shvatiti su oni pametnjakovići kojima se ne može objasniti da prolazimo kroz malo jaču turbulenciju i da je sad zbilja vrijeme da sjednu i zavežu se, da uhvate djecu koja trčkaraju okolo, da ne koriste wc-e, jer nije sigurno! Ne, oni će i dalje svojeglavo vaditi kofer iz pretinca, hodati okolo, prepirati se s nama i tako dalje. Danas je na mahove bilo prilično veselo, prolivene kave u galley-u, pladnjevi s hranom po podu, mi se hvatamo zubima za zrak i skačemo na prvo slobodno mjesto i vežemo se! Ali eto, uvijek se nađu pojedinci... Ma sjedaj guzicu dolje i veži i sebe i dijete koje držiš u rukama! Ne treba? Dobro, uostalom zašto se ja živciram, ako ti završiš s krvavim nosom, kvrgavim čelom, slomljenom rukom ili nečim sličnim. Zašto? Zato što ćeš u tom slučaju meni doći cendrati i tražiti pomoć! Ponekad zbilja poželim malo jaču turbulenciju, dovoljno slabu da se nikome ništa ne dogodi, ali dovoljno jaku da takve nauči pameti jednom za uvijek pa da od straha ubuduće traže pojas i u tramvaju! Da se sada vratim na ono svoje odlično raspoloženje...
Guštam na svom najdražem mjestu u ovom gradu, na klupici u parku uz pivicu i fontanice, povjetarac, vlaga u zraku, hrpe turista koje prolaze pokraj mene, diveći se istome čemu i ja - Petronas neboderima! Prvi je dan petodnevnog leta Kuala Lumpur - Melbourne i ponovo ovdje ostajem bez daha. Najviši neboderi blizanci na svijetu nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim, čak ni ovakve kao ja, koje ne privlači moderna arhitektura. Oduševit će me barok, gotika i viktorijanski stil, modernizam - ne. Ali ovo...ovo je nešto veličanstveno! Djeluju savršeno usklađeno i identično iako nisu, i ono kaj mene toliko oduševljava je to koliko moćno izgledaju!
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Izgradnja Petronasa trajala je 6 godina, a svaki od dva tornja bio je dodijeljen drugoj građevinskoj firmi - jedan Japancima (Hazama corp.), drugi Koreancima (Samsung group), koji su svoj toranj izradili do savršenstva, dok su Japanci fulali za 25mm pa je tako jedan od tornjeva nakošen za isto toliko. Bez obzira na to svaki put iskrivim vrat gledajući u njih u bilo koje doba dana ili noći, jednostavno je nemoguće ne zastati i ne reći wow! Pa makar i sam sebi, jer se moje guštanje tih par sati svodi na kvalitetno provedeno vrijeme sa samom sobom, baš kao i prvi put kada sam došla ovdje. Šetnja i ručak u parku postali su moja mala tradicija.
Enivej, moram požuriti, jer je crew napokon za neku akciju pa idemo vidjeti što se nudi u gradu, s obzirom da se slavi Kineska Nova godina. Lokalna klopica i Tiger pivica za kraj jednog lijepog tjedna!
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Nije to sve što Kuala Lumpur nudi. A najbolji način za obilazak ovog grada je Hop on Hop off turistički busić, na koji sam uskočila taj prvi put prije godinu i pol. Lokalna valuta je malezijski ringgit, koji u odnosu na euro i kunu vrijedi 0,2€=1,6kn. Kada sjednete zameziti nešto i preračunate se shvatite koliko je hrana jeftina!
Neke od stanica na kojima sam iskočila iz busa su Kuala Lumpur Toranj koji služi kao antena, a na vrhu je rotirajući restoran kao najviša točka u gradu otvorena za javnost. Tada nije bilo vremena za ručak s pogledom na grad pa je to još uvijek na "to do" listi. Central market je mali jeftini šoping plac na kojem se lako izgubiti u vremenu, ali i novčaniku. Botanički vrt je bio pravo iznenađenje i zbilja ugodno okruženje mira i tišine u jednom ovakvom gradu. Obzirom na radni dan, vrućinu i sparinu nije bilo puno posjetitelja, par turista, ja i čuvari parka. Kako sam samo morala izgledati ko bogec jadni pokušavajući napraviti bar jednu sliku sama sa sobom kada se čuvar koji ne zna 3 riječi engleskog ponudio da me slika i provede parkom. Pa zašto ne, nije veći od mene, nije ni jači kolko sam mogla procijeniti i na kraju je to ispala sasvim dobra ideja. Pokazao mi je neka mjesta do kojih sama možda i ne bih došla. Tada nisam znala koliko je ovaj grad zapravo nesiguran, dok kasnije nisam čula sve priče o pokušajima ili uspjelim pljačkama drugih kolega i poznanika. Ali Bog čuva budale ili tako nekako, jel'? Uz Botanički nalazi se i park Leptira, a male divlje majmune koji kradu hranu i kamere turistima čuvari rastjeruju zračnicama. Ma živi cirkus, veselo i zanimljivo u svakom slučaju.
Jedna od stanica rozog autobusa je i Carska Palača, u koju se naravno ne može ući, ali i izvan tih masivnih zlatnih vrata izgleda veličanstveno! Petronase sam taj dan ostavila za kraj i od tada je zbilja jedno od 10 meni osobno naj mjesta na svijetu...
Kuala Lumpur je jedan od onih gradova koji vam ili neće nikako sjesti ili ćete mu se htjeti vratiti ponovo, ali bez obzira na to meni je on svakako na popisu mjesta koje moram jednog dana posjetiti i "u civilu".
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?