UVIJEK sam se pitala što neku osobu privuče nekom mjestu? Zašto je jedan čovjek odabrao ići u ovaj, a neki drugi u onaj grad i zašto mu se svidjela ili nije baš ova država? Zašto neka mjesta nikada ne želi posjetiti, a neka su mu san snova?  Zadnje tri godine počela sam se pitati i zašto bi netko želio doći u Dubai na godišnji odmor? Cijeli život mi je bilo jasno zašto turisti posjećuju Hrvatsku,  imamo apsolutno sve što se poželjeti može - od sva 4 godišnja doba, skijališta i plaža, o domaćoj klopi i cugi da ne pričam, kulturne baštine i događanja, prirodnih ljepota, arhitekture, noćnog života, festivala, do raznih spa ponuda, aktivnosti i neaktivnosti i tako u nedogled. A Dubai? Hm...

 

Oduvijek sam znala gdje se ovaj grad nalazi, znala sam za najvišu zgradu na svijetu, znala sam za Atlantis hotel i hotel "Jedro". Pogotovo od kada je interneta, Dubai mi nije bio stran pojam, ali mi nikada nije bio pri vrhu liste mjesta koje MORAM posjetiti! Bio je tamo negdje pri dnu, kada sve zanimljivo prođem, ajde otići ću i u Dubai samo da vidim što je to tak posebno tamo, da ljudi luduju na spomen tog grada. Nikada nisam mislila da ću ekšli živjeti ovdje. 

 

 

Čak i kada je mogućnost dolaska ovdje počela biti sve izglednija, nisam osjećala takvo ushićenje Ujedinjenim Emiratima, dok su mi drugi govorili, a pričaju to i danas: "Wow, živjet ćeš/živiš u DUBAIJU!" I opet se ja pitam što je to "wow" u cijeloj priči? Ono što je meni bilo egzotično u mom odlasku iz Hrvatske, bila je činjenica da ću putovati svijetom! Da ću imati prilike bar na nekoliko sati vidjeti sva ona mjesta koja su bila na vrhu moje liste, a ne da ću živjeti ovdje. Na Dubai sam gledala samo kao na mjesto u kojem ću spavati između svih onih drugih divnih i puno zanimljivijih gradova koje sam tek trebala posjetiti, kao na jednu konstantu u ovom burnom životu u koferu. Posjećivanje svih kontinenata svijeta na mjesečnoj bazi je meni bilo WOW! Naći se na mjestima koje sam do tada gledala samo na filmovima ili čitala u knjigama i sanjala da jednog dana odem tamo (a sada vičem "tamo sam bila", kad ih ponovo vidim na tv-u) je meni bilo WOW! Život u ovom gradu je sve samo ne wow! 

Zapravo, da se ispravim, kako gledaš na život u ovome gradu, ovisi samo o tome iz koje sredine si došao, iz kakvog društva, okoline, navika i odgoja si se sada stvorio ovdje u tebi nekom drugačijem svijetu.

 

No, to sada nema veze. Ono što se ja pitam je zašto turisti dolaze ovdje toliko uzbuđeni, zašto su toliko željni vidjeti baš ovaj grad od svih na svijetu, zašto? Nekako sam mislila da uz odmor želiš upoznati i kulturu neke države, doći u doticaj s lokalnim stanovništvom, vidjeti povijest na fasadama kuća i zgrada, probati lokalnu kuhinju... Ovdje to ne možeš.

 

 

Kada god bi mi netko došao u posjetu, hodala sam s njima okolo po gradu, vodila ih na lijepa mjesta, vodila ih po restoranima, vodila ih na plažu, na safari po pustinji, u ove ili one barove, posjetiti džamije, tržnice, stare i nove dijelove grada, jer budimo realni, u moj dio grada turisti ne dolaze. I svi su svime bili oduševljeni! Svi ostanu bez daha pred Burj Khalifom, svima je nestvarno vidjeti skijalište unutar šoping centra, svima je zanimljivo Jedro i svi su fascinirani osvjetljenjem grada kada padne mrak. S druge strane svima je Dubai mall preeeeevelik, plaža nikoga nije ostavila bez teksta i svi shvate što me izluđuje u ovom gradu - kada taksist bude bezobrazan, ne zna engleski ili još bolje, kada ne zna gdje te vozi, kada kuglicu sladoleda plate 30-ak kuna, kada vide da nema pločnika i da nemreš prešetati cijeli grad i tako dalje. 

 

Ovdje ne postoji kauč surfing, nema hostela i motela pa uz avio kartu od 400-ak eura (ako ne uhvatite neku ponudu) vam treba i svotica za platiti neki hotel. Obzirom da dolazite ovdje zbog ljetnog vremena usred zime, želite i hotel blizu plaže, a taj ćete onda i dobro platiti! Drugi razlog zašto ljudi dolaze ovdje je šoping! Razlog koji me ostavi s upitnikom iznad glave. Ako ne kupujete auto, cisterne benzina ili tone 24karatanog zlata, šoping se ovdje zbilja ne isplati ništa više nego igdje drugdje u svijetu. Cijene jeftinijih brandova isto kao i razno razne markirane odjeće su iste kao i bilo gdje drugdje! Dubai šoping festival je samo jedan jako dobro promoviran period godine, u kojem ljudi većinom ne putuju, a to je siječanj ili odlaze u temperaturno prihvatljivije krajeve, a to je sredina ljeta pa na taj način samo žele privući turiste. I uspijevaju! Ali dobro, dokle god se može pričati da si to kupio/la u Dubaiju... 

 

Treći razlog zbog kojeg ljudi dolaze ovdje, u kombinaciji s prva dva, je noćni život. Klubova k'o u priči, beach barova kao i onih na vrhovima zgradurina s "wow" pogledima nebrojeno, koncerti se održavaju svako malo, ali ljudima koji su u klubove navikli izlaziti tek oko pola noći je razočaranje kada se sve zatvori u 3 ujutro. Koncert nije koncert, ako se izvođač ne vrati na bis, a ovdje toga nema, kada kažu doviđenja, više se ne vraćaju na pozornicu. Ako ste te sreće da dođete željni izlazaka, a potrefite dane kada se ovdje slavi neki vjerski blagdan, ne samo Ramadan, možete ostati "suhi" večer ili dvije, kada su ovdje tzv. "suhe večeri", što znači da se apsolutno nigdje ne služi alkohol. 

 

Sve što želiš ovdje raditi se poprilično puno plaća, pa ti za godišnji odmor treba pozamašna svotica, pogotovo ako želite iskoristiti šansu i napraviti nešto zanimljivo, kao što je ronjenje u kavezu s morskim psima, skakanje padobranom iznad Palme, plivanje s dupinima u Atlantisu, vožnja jahtom oko Palme, popiti čaj u Burj al Arabu, skijati se ili igrati s pingvinima... Naravno, treba ti i za London i Pariz i Barcelonu i Sydney i Tokio i New York i L.A. itd., ali na što tamo ostavljaš novac i na što ga možeš potrošiti, ovdje je nemjerljivo. Ali opet, to sam samo ja...

 

 

Mislila sam da sam luda kada bi na pitanje o tome kako je u Dubaiju odgovarala sa "pa onako, ništa posebno", ali čim više pričam s drugim ljudima, našim ljudima pogotovo, i od kada mi je u posjetu došla frendica koja uopće, niti malo, ničime nije ostala oduševljena, shvatila sam da zbilja nisam luda. Jedno je biti turist u ovom gradu, a drugo je ovdje živjeti. Oči kojima turist gleda Dubai su oči prepune bling bling reklama, fotošopiranih slika grada, neodoljivih ponuda u kojima se mala slova ne čitaju i mogućnost odlaska na mjesto koje si ne može baš svatko priuštiti. Isto tako razlozi zbog kojih netko putuje u daleke krajeve svijeta su raznovrsni, nismo svi isti, ali da je baš Dubai toliko impresivan - nije. Ono što jest impresivno je bogatstvo koje im je omogućilo da postanu to što jesu i impresivna je ta osoba koja je od ribarskog gradića u pustinji napravila velegrad kakav je, u samom centru svijeta, i to u samo 40ak godina! 

 

I tako na kraju cijele priče i razmišljanja gledam ja svoje slikice na kojima je zalazak sunca, odsjaj na staklima nebodera, fontane, čisti metro da možeš s poda jesti, slikice na kojima se ne osjete miomirisi mog kvarta ili drugih ljudi, slikice koje malo provučeš kroz fotošop i neke od aplikacija na mobitelu i voila sve izgleda neodoljivo! Sve izgleda tako da i ja poželim doći ponovno ovdje jednog dana kada odem...

Pssst! Teine svakodnevne avanture pratite i na njezinom blogu!