Dnevnik gradske cure: Tko prizna, sam si je kriv!

Dnevnik gradske cure: Tko prizna, sam si je kriv!

Foto: Filip Dizdar, Ilustracija Index

NISAM za laganje u vezi. Ako ste zajedno, bilo bi super da si međusobno govorite istinu. Osim kad te dečko pita je li najbolji u krevetu od svih s kojima si bila, onda je ok izmisliti (ili ako imaš sreće - reći istinu). Koliko god navijam za istinu, kod jedne se teme uvijek zalažem za laganje - prevara. Moje frendice zagovaraju priznanje svih grijeha, ja zagovaram šutnju do kraja.

Ko odbija besplatnu palačinku?!

Tako sam savjetovala i svom frendu kad je prije par mjeseci prevario curu (ako ovo čita cura od nekog mog frenda - da, tebe je prevario, baš o tebi pišem, skužila si da te čudno gledam u zadnje vrijeme, znala si)! Dogodilo mu se. Izašao je u klub, malo popio, nakon toga se nalio k'o guzica i završio s nepoznatom curom u krevetu. U filmu uvertira u seksi romantičnu komediju o pronalasku duše, Afrike i skrivenih talenata koje si potisnuo jer ti tata nikada nije dolazio na utakmicu i sad ne vjeruješ nikome osim svom psu koji možda priča - u stvarnosti sranje (i možda ti se učini da pas priča jer si još uvijek pijan). I znam da će većina žena sada pomisliti: "Sam je kriv, znao je što radi, možda je bio pijan ali mogao se oduprijeti" - i ostale licemjerne stvari koje smo naučile iz serija u kojima tip to stvarno napravi - jer to prodaje epizode i garantira gledanost (jer debela Brianna Lee McDrive iz Kansasa želi čut da Matthew McConaughey odbija zov putene samba kraljice jer u njegovom srcu postoji samo jedna žena) - ali u stvarnosti, nakon par piva i par Jegera, događa se i najboljima. Dajte Matthewu par rakija, i spavat će sa svakom ženom i njenom sestrom. I bratom, ako je prava domaća. Jel ovo znači da moj frend nije kriv zbog toga što je prevario curu? Ne. Lupila sam ga po glavi kada mi je rekao. Ali realno, cura mu se nabacivala. To je kao da nekome u usta staviš palačinku s Nutellom i očekuješ da ju ne pojede jer se odrekao čokolade za korizmu. Zvuči super u teoriji, u praksi ne funkcionira. Nutella je bila fina, on je bio gladan, pojeo ju je, i sad mu je zlo. Po meni je pravda zadovoljena.

Dobar, dok ne priznaš da si loš

"Ali on mora priznati svojoj curi da ju je prevario" - kaže naša zajednička frendica (imamo i zajedničku frendicu, sada si sigurna da pišem o tebi)! Neki dan sam gledala Anu Karenjinu u kinu. Keira Knightley, koja više izgleda kao Ana Neuhranjenjina (ozbiljno, ta bi u Rusiji umrla od pothlađivanja za tri dana), prevari muža. Jebi ga. Vronsky joj je zgodan i vole se. I sve je super dok Ana ne prizna mužu da ga je prevarila. Onda nastaje sranje. Muž je tužan, Ana je tužna (ona je generalno tužna, što se isto može pripisati deficitu šećera), tužan je sin kojeg ne može viđati, tužno je nerođeno dijete koje nosi, cijela Rusija je tužna jer je Ana olakšala dušu. A sve je bilo super. Ok, Ana i Vronsky se vole tako da to ne bi mogla ostati tajna, ali da su se samo jednom pohvatali pored nekog Sibirskog bunara, nitko ne bi morao znati. "Ja želim vezu koja se temelji na povjerenju i iskrenosti" - kaže opet naša zajednička frendica čije ime završava na "a" (ovo ne može biti slučajnost!) - povjerenje je čudna kategorija u vezi. Ako ga ima, ima i iskrenosti, ako si iskren, priznat ćeš da si prevario curu, ako priznaš da si prevario curu, više nema povjerenja. Čista matematika. Ako prešutiš prevaru, zadržavaš povjerenje, koje je važnije nego bilo što drugo, čak i ako nema realni temelj. Ako priznaš, možeš biti vjeran do kraja života, ali uvijek ćeš biti onaj tip koji je prevario curu, a "tko jednom prevari, prevarit će opet" - svaka žena u povijesti. "Šta bi onda on trebao, prevariti i biti loš tip?"

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Europsko izvješće o nezgodi

Tip koji prevari curu nije nužno loš tip. Tip koji prizna curi da ju je prevario, u njenim je očima uvijek loš tip. Čak i ako mu je to prvi prekršaj. Što znači da priznavanje prevare najviše škodi prevarenoj curi. Ona živi u svijetu u kojem je njen dečko savršen, voli ju i nikada ne bi ni pogledao drugu ženu, i sretna je u tom svijetu. Nema komplikacija, nema bolnih razgovora, nema sumnje. Oduzimanje tog mira je veći zločin od same prevare. S druge strane, mnogi ljudi koji se zalažu za priznavanje, imaju ovu logiku: "Ako priznam, povrijedit ću ju, ali skinut ću teret sa srca". Ali taj si si teret sam natovario kada si krenuo varati curu. To nije teret koji jadan nosiš jer je svijet zločest i ne voli te, to je teret koji si odabrao. Nosiš ga za kaznu. Jer si u jednom trenutku bio glup. Rješavanje tog tereta nije "moralno ispravna stvar" koju moraš napraviti, nećeš biti junak kada priznaš svoje nedjelo - rješavanje tog tereta znači da si papak koji se ne zna nositi sa posljedicama. Ako ti je stvarno žao i kaješ se, to možeš raditi sam, u privatnosti vlastitog uma, a curu pustiti da i dalje bude sretna. Sve ostalo je samo umotana, zašećerena izlika jer si si natovario brigu koju želiš prebaciti na nju. Ti si ju prevario, neka izjeda samo tebe.

Bill Clinton je bio u pravu (prvi put)


Formula je jednostavna: Ako te cura pita jel joj guza izgleda debelo u trapericama, reći ćeš ne; ako je ponosna na svoje domaće tortelline koje ti ne bi dao ni najgorem neprijatelju, reći ćeš da su super (i kasnije postati alergičan na njih), ako te ne pita jesi li ju prevario sa drugom curom ove subote, nećeš ni pričati o tome. Kad već radiš gluposti, bolje da sam patiš u tišini, nego da pati dvoje ljudi (u dernjavi). Marija, nemoj se ljutit na Luku.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara