Foto: Intstagram, Promo

"IMPRESIVNO. Uzbudljivo. Izvanredno." – tako je u tri riječi knjigu opisala Gillian Flynn.

Kad s naslovnice vrišti takav opis, od knjige očekujemo mnogo. Kad uz to već sada slovi za triler godine, za koji su filmska prava prodana prije objavljivanja, i koja je objavljena u 37 zemalja, a spisateljska krema natječe se u hvalospjevima, onda ne pristajemo ni na što manje od izvanrednog.

A. J. Finn, rođeni Njujorčanin, u svom nas prvijencu vodi kroz ludilo, gubitak, bol i ljubav. Priča je ovo prožeta motivima noir filmova, zbog kojih sam roman dobiva dašak glamura. Glavna junakinja apsolutno je tragičan lik, kojim autor opisuje život na rubu. Prepun psihotičnih momenata i slikovitih opisa gubitka razuma, roman je ovo koji se teško ispušta iz ruku.

Voajerizam kao posljedica traume

Anna – glavna junakinja, simbol tuge, čemera i očaja, doživjela je veliku traumu prije deset mjeseci i od tada ne izlazi iz kuće. Fotoaparat i špijuniranje susjeda njen su jedini prozor u svijet, dok socijalne kontakte nadomješta razgovorima na „Agori“ – forumu za ljude poput nje, slomljene depresijom, napadajima panike i fobijama. Tamo ona nadomješta još jedan dio izgubljenog života – svoju liječničku praksu, dok iskrenim i brižnim savjetima pokušava pomoći ljudima koje je, poput nje, život slomio.

Svakodnevica se tako kotrlja između koktela lijekova i slapova merlota, koji ona pije u povećim količinama, lažući svom brižnom psihijatru. U susjedstvo se tada doseljava na očigled skladna mala obitelj Russel: otac, majka i njihov sin, samozatajni tinejdžer. I sve je harmonično do trenutka dok Anna kroz svoj prozor ne ugleda ubojstvo svoje nove susjede. Šok? Nevjerica? Je li se to zaista dogodilo? Je li sve samo umislila? Je li izgubila razum? Nitko joj ne vjeruje, policija je smatra izgubljenom i slomljenom dušom koja bježi od stvarnosti i svoje osobne tragedije. No što je istina? Tko je negativac u ovoj priči? Novi susjed ili Annin um? Možda njen podstanar David?

Iako se Finnov obrat u radnji ne smije otkriti, potrebno je reći da nitko od njegovih likova nije ono za što se izdaje. 'Žena na prozoru' doima se poput pokretnog portreta žene koja se samo bori da sačuva zdravi razum. Mladi autor decentno nam je zapravo pružio uvid u najmračnije tajne i slabosti ljudskog uma, govoreći da nitko od nas nije zapravo lišen doze vlastitog ludila. Pitanje je samo kako se mi nosimo s njim?