INGRID Divković je, prije svega, prekrasna osoba. 

 

Da biste se u to uvjerili, dovoljno je s njom razmijeniti samo nekoliko riječi (usmeno ili pismeno) ili pročitati par redaka iz neke njezine knjige. Efekt stupa na snagu trenutačno. Kao jedna od najzanimljivijih novih autorica na hrvatskoj književnoj sceni, Ingrid nam je poklonila (da, poklonila – shvatit ćete kada zavirite između korica jedne od knjiga) dva bestselera: "J..e li vas ego?" i "Knjiga za Divlju ženu". Kontaktirali smo Ingrid i zamolili je da nam odgovori na pitanja koja će zanimati njezine sadašnje, ali i buduće obožavatelje. Kao i obično, intervju se sastoji od pet pitanja. Naravno, malo muljamo jer smo od Ingrid željeli čuti što više pa smo zato postavljali i potpitanja.

 

 

Najprije vam hvala na lijepim riječima. Da, kada spominjemo iskrenost tu svakako moram reći da je ona bila moje pogonsko gorivo i svojevrsna misao vodilja u knjigama koje sam (na)pisala. Fantaziju sam ostavila po strani, te se okrenula se onim temama koje zanimaju ljude, i u kojima se lako i bez puno muke mogu pronaći. Time su i poruke u moje dvije knjige vrlo jasne, a tiču se osobnog razvoja i osobne slobode. Svoja sam ugodna i neugodna iskustva vezana uz gospodina Ega dotakla u prvoj knjizi. Upoznala sam tog tihog neprijatelja koji je s vremenom postao jako glasan. Poruka moje prve knjige jest ta da trebamo utišati glas svoga ega, a pojačati glas svoje duše. Moja druga knjiga pak govori o ženi koja je pravedna, ali se zna izboriti za sebe. Nažalost, danas je puno onih koji se bore protiv drugih ljudi ne znajući da je ta borba vječna. Žene su ili u savezništvu s drugim ženama ili pak u suparništvu. Mnogi su odnosi narušeni upravo zbog toga jer se bojimo da će nam netko drugi nešto oteti. A činjenica jest da nam ništa ne pripada osim nas samih. Kada bismo barem malo više branili duh kao što branimo materijalne stvari. E na to ukazuje divlja žena a time i moja knjiga. Na obranu koja dolazi iznutra, a ne izvana.

 

 

 

Istina, moje su knjige doživjele velik uspjeh, no sa sigurnošću mogu izjaviti da sam se smatrala uspješnom i prije nego se to dogodilo. Kako? Pa vidite, u mom svijetu nikada nisu postojala mjerila koja bi mi mogla ukazati na to jesam li ili nisam uspjela. Takva mjerila postoje samo u onome svijetu od kojeg se ja nerijetko sklanjam i kojemu ne pripadam. Što to uopće znači uspjeti? Ako mene pitate onda je to trenutak kada shvatite da ste sami sa sobom na ti, da ste otkrili poziv svoje duše, da ga pratite bez obzira što o tome mislila vaša obitelj i okolina, i da od tog poziva možete živjeti tako da nikoga ne ugrožavate, i čak naprotiv, da pojedine ljude čak i uspijete inspirirati tim svojim unutarnjim "uspjehom". 

 

 

U posljednje mi vrijeme stiže mnogo poruka upravo s takvim pitanjima. Svima odgovorim isto. Ako želiš napisati knjigu i objaviti je onda kreni. Piši. Nema tu neke posebne tajne. Piši i to je to. I kada je napišeš traži načine da je objaviš. Ne sjedi doma i ne čekaj da ti netko pokuca na vrata i pita te: "Hej ti, da li bi želio/a izdati to što si napisao/la?" To se neće dogoditi. Dakle moja je poruka vrlo jasna. Stvaraj. Radi. Nema druge. Knjige se ne ispisuju same od sebe ili kako bi to savršeno rekao P. Picasso: "Tko želi naći će način; tko ne želi, naći će izliku."

 

 

O tome kako biti "divlja žena" u ovom modernom, a u isto vrijeme i konzervativnom društvu, dalo bi se pričati danima, no ako vas zanima kako biti „pitoma žena“ to je bar vrlo lako. U tom se slučaju se ne smijete ničim isticati, trebate raditi bilo šta i u tom radu biti vrlo poslušni, po mogućnosti tihi, a u idealnom slučaju nevidljivi. Trebate raditi kako nalaže sustav, bez puno pitanja i opiranja. Trebate slijediti masu, pratiti društvene norme i pravila. Trebate klimati glavom, uvijek i svugdje, te nikada i ništa ne dovoditi u pitanje, čak ni samoga sebe. Zaključujete, biti "divlja žena" potpuno je suprotno od toga. 

 

 

 

Pišem, dakako. Bit će to moja treća knjiga, a ujedno i prvi roman. Raduje me što sam iskoračila iz publicističkog načina pripovijedanja i ušla u formu romana koji traži još i više, no to mi je svojevrsni izazov. No dopustite mi da ga još malo držim u tajnosti, uskoro ćete saznati sve. Vjerujem da će na policama knjižara biti početkom ljeta.