Foto: AFP

PRIČU o najstrijelcima europskih prvenstava nastavljamo 1996. godinom i Alanom Shearerom, koji unatoč briljantnim nastupima nije uspio Englesku odvesti na krov Europe.

> Platouche i magični trokut

> A htio je postati gimnastičar...

No vratimo se tren četiri godine u prošlost, na deveto izdanje europskog prvenstva koje se igralo u Švedskoj. Bilo je to posljednji put da na kontinentalnoj smotri sudjeluje samo osam momčadi. Već četiri godine kasnije taj broj se udvostručio u rasporedu koji gledamo i dan danas. Euro u Švedskoj dijelom je kontroverzan, jer je zbog rata Jugoslavija diskvalificirana, a umjesto nje priliku je dobila Danska, koja je u istoj kvalifikacijskoj skupini osvojila drugo mjesto. Danska je iznenađujuće prošla skupinu sa Švedskom, Francuskom i Engleskom, a ključnom se pokazala pobjeda u posljednjem kolu nad Tricolorima. U polufinalu Danska je napravila vjerojatno najveće iznenađenje ikad svladavši nakon kaznenih udaraca Nizozemsku. Tragičar je bio Marco van Basten, koji je promašio odlučujući jedanaesterac. U finalu Danska je još jednom napravila čudo, golovima Jensena i Kima Vilforta pobijedivši Njemačku. Veličanstveni uspjeh Danaca doista nije očekivao nitko,jer od sjajne momčadi iz 80-ih nije ostao nitko osim Johna Sivebaka, a reprezentacija se nije plasirala na SP u Italiji '90, kao ni na sljedeću svjetsku smotru u SAD-u dvije godine poslije trijumfalnog Eura.

Inače, naslov najboljeg strijelca na koncu podijelila su četiri nogometaša - Danac Henrik Larsen, Nijemac Karl-Heinz Riedle, Nizozemac Dennis Bergkamp i Šveđanin Thomas Brolin. Četiri godine kasnije u Engleskoj, Europsko prvenstvo konačno je brojalo 16 ekipa, a Uefa je "poduplani" broj zemalja koje su se natjecale u završnici objasnila potrebom, jer se više europskih momčadi natjecalo na Svjetskom nego na Europskom prvenstvu. Domaćin predvođeni Gaiscoigneom, Plattom i Shearerom, ispraćen je s velikim očekivanjima, a engleski mediji vrištali su da se nogomet napokon vraća kući. Iz skupine A su se plasirali Engleska i Nizozemska. Englezi su suvereno prošli skupinu, upisavši dvije pobjede nakon uvodnog remija s Švicarskom, a briljirali su Shearer s četiri gola, Sheringham i Gaiscoigne. Nizozemci su prošli dalje iako su u posljednjoj utakmici gubili čak 4:0 od Gordog Albiona i na koncu imali isti broj bodova kao Škotska. Spasio ih je Patrick Kluivert u 78. minuti dvoboja s Englezima, golom kojim su pretekli Škote. U skupini B Francuska je osvojila prvo mjesto, a Španjolska drugo, dok su Bugari na krilima sjajnog Hrista Stoičkova ostali kratki za jedan bod.

Oliver Bierchoff uništio snove sjajne češke generacije

Nijemci i Česi plasirali su se iz najteže skupine C, gdje su im u leđa gledali Italija i Rusija. Elf je glatko sa sedam bodova prošao u četvrtfinale. Azzuri su imali isti broj bodova (četiri) kao i Česi, ali je presudio međusobni susret sa Česima, kojeg su kasniji finalisti dobili zgodicima Pavela Nedveda i Radeka Bejbla. Konačno, u skupini D su prošli Portugal i Hrvatska. Asanovićeva lopta i Vlaovićev bijeg, Šukerov lob i Ćirine ćarolije s izvođenjem B momčadi protiv Portugala još žive u sjećanju. Danci nam sigurno dugo nisu mogli oprostiti tri gola, a hrvatski navijači i Schmeichel  zauvijek će pamtiti lob Šukera danskom vrataru. U posljednjoj utakmici skupine Portugalci su pregazili Ćirinu B momčad, a Hrvatska je otišla na Nijemce. U četvrtfinalu Englezi su prošli Španjolsku na penale, a na identičan način Francuska je bila bolja od Nizozemske. Česi su golom Poborskog svladali Portugalce, dok je Njemačka onim nedosuđenim prekršajem Kohlera i golom Sammera svladala Hrvatsku. Polufinale je donijelo dvoboj Francuske i Češke, a opet je nakon 120 minuta utakmica završila bez golova. Tek u šestoj seriji Reynald Pedros promašio je kazneni udarac, a Češka je senzacionalno ušla u finale.

U drugom susretu pred 75 tisuća gledatelja na Wembleyu sastali su se stari znanci i veliki rivali Engleska i Njemačka. Euforija je na Otoku bila na vrhuncu, a kada je Alan Shearer svojim petim pogotkom na prvenstvu doveo Gordi Albion u prednost u 3. minuti, svi su bili uvjereni kako je Engleska nadomak naslovu prvaka Europe(Česi su se smatrali potpunim autsajderom). Ipak, tada iskusni 34-godišnji Stefan Kuntz vratio je stvari na početak u 16. minuti, a do kraja susreta rezultat se nije mijenjao. Nakon produžetaka pristupilo se izvođenju kaznenih udaraca, a tragičar domaće momčadi postao je mladi stoper Aston Ville Gareth Southgate u šestoj seriji, bacivši Engleze u očaj. 30. lipnja na Wembleyu igralo se veliko finale. Češka je povela golom Bergera iz penala u 59. minuti i činilo se kao će se bajka sjajne češke generacije nastaviti, međutim onda se ukazao Oliver Bierchoff, koji je ušao kao zamjena. Tadašnji gorostasni napadač Udinesea prvo je u 73. minuti izjednačio, osiguravši produžetke, a onda je u 95. minuti zlatnim golom donio Njemačkoj treći naslov prvaka Europe. Naslov prvog strijelca turnira pripao je legendarnom Alanu Sheareru, koji je zabio pet golova, dok su drugo mjesto s po tri zgoditka dijelili redom velikani - Hristo Stoitčkov, Jurgen Klinsmann, Brian Laudrup i Davor Šuker.

Alan Shearer - "Nije loše za sina običnog radnika u čeličani"

Alan Shearer rođen je 13. kolovoza 1970. godine u mjestu Newcastle upon Tyne, a još kao dijete počeo je trenirati nogomet. Kako na probi u Newcastle Unitedu nije prošao, kao 16-godišnjak zaputio se na jug Engleske, u Southampton, gdje nije trebalo dugo da skrene pažnju na sebe. Samo dva tjedna nakon debija u dresu Southamptona 1988. godine Shearer je postigao hat-trick protiv Arsenala, postavši najmlađi igrač u povijesti s tim dostignućem, čime je srušio 30 godina star rekord Jimmy Greavesa. No unatoč sjajnom startu, sljedeće dvije sezone nije dobio pravu priliku, prvenstveno zbog velike konkurencije u napadu Southamptona (Le Tissier i Rod Wallace). Prvotimac je postao tek treće sezone kada je u 26 utakmica zabio svega tri gola. U sezoni 1991./1992. kao 21-godišnjak upisuje četiri gola i četiri asistencije u 36 ligaških susreta, a od strane navijača proglašen je igračem godine. Posljednju godinu u dresu Svetaca Shearer je zabio 13 golova uz sedam asistencija, što mu je donijelo i poziv u reprezentativni dres. Shearer je imao puno ponuda, između ostalog odbio je i Manchester United, a najuporniji bio je Blackburn koji ga je naposljetku i doveo za 3.3 milijuna eura.

Ukupno je u dresu Southamptona Shearer je odigrao 158 utakmica, a postigao je 43 gola. Nakon što je prešao u redove Blackburna "Sheer magic" je zablistao i ubrzo postao standardni reprezentativac. U prvoj sezoni za Blackburn postigao je 16 golova u samo 21 susret, a drugoj je potpuno poludio, postigavši 31 gol u 40 susreta. U trećoj sezoni na Ewood Parku oformio se čuveni tandem Suttton - Shearer, najubojitiji napadački dvojac poznat pod kodnim imenom "The SAS" (Shearer and Sutton). Te sezone (1994.-1995.) Blackburn je osvajio naslov prvaka, što je do dan danas najveće iznenađenje Premierlige, a Shearer je postigao 34 pogotka u 41 utakmici, dobivši nagradu za najboljeg Premierlige. Sljedeća sezona za njega je bila također uspješna, 31 pogodak u 35 utakmica, no za Blackburn katastrofalna jer su na kraju sezone završili kao sedmoplasirani. Na Europskom prvenstvu 1996., Shearer je svojim nastupima oduševio cijelu naciju, a na Ewood park je sletjela 27 milijuna dolara teška ponuda Manchester Uniteda. Shearer je opet odbio Crvene vragove, prešavši za 20-tak milijuna eura u Newcastle, gdje je dobio priliku igrati pod Kevinom Keeganom, svojim idolom iz djetinjstva.

Ubojiti SAS - Tko zna kakvu bi karijeru imao da nije odbio ponudu Manchestera od 27 milijuna dolara

Prve sezone na St James Parku Shearer je zabio 25 golova u 31 utakmicu, a u sljedećih devet zabio je još 175 zgoditaka u svim natjecanjima. Sezona 2001.-2002. je posebno upečatljiva. Zabio je 23 pogotka u 37 utakmica, odvevši Newcastle do trećeg mjesta u prvenstvu i ulaska u Ligu prvaka. U svojoj posljednjoj sezoni 2005.-2006. postao je prvi strijelac Svraka svih vremena s 206 pogodaka u svim natjecanjima, prestižući legendu kluba Jackiea Milburna. U međuvmrenu je Alan Shearer postao najbolji strijelac Premierlige u povijesti sa 260 golova. Na drugom mjestu premierligaške ljestvice svih vremena je Andrew Cole s 187 golova, na trećem Thierry Henry s 176 golova, a od aktivnih igrača među najboljih deset tek su trojica. Peti Frank Lampard (151 gol), Michael Owen(149) te Wayne Rooney (144), jedini koji ima teoretske šanse dostići Shearera. 22. travnja Alan Shearer odigrao je posljednju utakmicu u dresu Svraka, kada je njegov Newcastle svladao Sunderland, a jedan od najboljih engleskih strijelaca u povijesti teže ozlijedio ligamente koljena. Zbog te ozljede se 35-godišnji Shearer oprostio od aktivnog igranja. "Želio sam karijeru završiti u utakmici sa prvakom Chelseaom, no ništa u životu nije idealno. Ponosan sam na svoju karijeru, ostaju mi sjajne uspomene", rekao je Shearer.

Vjerojatno je u karijeri mogao osvojiti puno više trofeja da nije odbio ponudu Manchester Uniteda i potpisao za Newcastle United. "Ma nema veze, i ovo nije loše za sina običnog radnika u čeličani", kazao je po odlasku Shearer. Njegovim odlaskom ostala je velika praznina, a nogometni fanovi su ga danima oplakivali riječima: "Više nikad više nećemo gledati njegovu desnicu podignutu u zraku prilikom proslavljanja pogotka, njegove golove glavom, njegove penale. Takvi igrači se zaista rijetko viđaju, još jednom... "Hvala Alane". U veljači 2007. godine uprava Newcastle odlučila je napraviti brončane statue Alana Shearera i Jackiea Milburna, kojima je cilj odati počast ovim velikanima i podsjećati buduće generacije kakve su nogometne veličine nekada trčale travnjakom St. James Parka. "Vrlo sam počašćen i zadovoljan ovom odlukom, a posebno se radujem što će moj kip stajati uz legendarnog Jackie Miburna. Nikada ni u snu nisam pomišljao da će moje ime jednog dana biti pokraj njegova. To je stvarno nevjerojatno, kada se sjetim kako sam kao dijete slušao o njemu i njegovim uspjesima", rekao je Shearer. Shearer je sigurno jedan od najvećih europskih napadača svog vremena. Njegovi herojski nastupi i nezaboravne utakmice od njega su napravile legendu sjeveroistoka, heroja Tynesidea. Izuzetno snažan i odličnog šuta, kao i izvrsne igre glavom, Shearer je bio oličenje engleskog napadača, oličenje pravog napadača. Svaka čast!!!