STEFANOS Tsitsipas u Melbourne, na Australian Open, ponio je sa sobom i voljenu poveznicu s prošlošću. Riječ je o majici kratkih rukava s natpisom "USSR 1956", koja nam pomaže ilustrirati dio jedinstvene osobnosti koja krasi jednog od najintrigantnijih teniskih talenata. Tsitsipasov djed po majci Sergej Saljnikov postao je olimpijski pobjednik 1956. u Melbourneu, igrajući na poziciji napadača u nogometnoj reprezentaciji Sovjetskog Saveza, piše BBC Sport.

Nekih 65 godina kasnije, njegov 22-godišnji grčki unuk, kojeg nikad nije upoznao, u istom gradu traži svoj prvi Grand Slam trofej. Tsitsipasu obitelj puno znači. Baš kao i Australian Open, jer tu je prvi put pokazao svoj sportski potencijal pobijedivši svog idola Rogera Federera na putu do polufinala 2019. godine. Od tada je osvojio četiri ATP naslova, uključujući i ATP finale 2019. i trenutačno je šesti tenisač svijeta.

Već ga smatraju prirodnim nasljednikom dominantnih figura ove generacije, uzbudljivo ga je gledati i njegova je prisutnost na terenu i izvan njega karizmatična i osvježavajuća. Ali postoji i njegova druga, možda neočekivana strana. Ovaj se izvana samouvjereni mladić već dugo bori s problematičnom sramežljivošću i duboko je pogođen izvanrednim i umalo fatalnim iskustvom za koje kaže da ga i dalje oblikuje.

Počeci Tsitsipasove priče mogli bi zvučati poznato u teniskom svijetu. Počeo je igrati u vrlo ranoj dobi, pomagali su mu i poticali ga roditelji koji su imali tenisku pozadinu. Njegova je majka Julia Apostoli i sama bila profesionalka, a zajedno sa suprugom Apostolosom Tsitsipasom radila je kao trenerica tenisa u predgrađu Atene.

"Mama mi je ujedno bila i trenerica dok sam bio mlađi pa me naučila mnogo toga, uključujući disciplinu, velikodušnost i dobrotu. I moj tata je imao veliki utjecaj na mene, ima ga i danas. On je razlog zbog kojeg sam napredovao. Njegovo vodstvo i životni savjeti pomogli su mi da sazrem", rekao je Tsitsipas za BBC.

Mladi Tsitsipas bio je iznimno talentiran, volio je igrati i brzo je stigao do uspjeha - bio je najbolji junior svijeta. U dobi od 16 godina počeo je trenirati u elitnoj akademiji na francuskoj rivijeri koju je vodio Patrick Mouratoglou, trener Serene Williams. No, u njegovoj priči ima i mnogo jedinstvenih detalja, a jedan je doista osobit.

U listopadu 2016. godine, dok su se kupali na Kreti, Tsitsipas i njegov prijatelj gotovo su se utopili kad ih je opasna struja iznenada povukla prema pučini. Nisu shvaćali što se događa. Obojica su se uspaničila i izbezumljeno se borila protiv struje te se pritom iscrpljivala. U moćnom 9-minutnom videu kojeg je objavio na svom kanalu na YouTubeu, Tsitsipas opisuje užasno iskustvo koje je uslijedilo, kako se osjećao potpuno bespomoćnim i bio uvjeren da će umrijeti, kako se pomirio sa smrću dok su mu se pojavljivali bljeskovi sjećanja na djetinjstvo.

Prisjeća se pritom načina na koji ga je ovaj incident natjerao da sazre i promijenio ga. Dva mjeseca prije napunio je 18 godina. Taj trenutak naziva "danom kad je trebao izgubiti život". Apostolos je spasio oba mladića. Doplivao je za njima i nekako im uspio pomoći da se vrate u sigurnost.

"Ono što se dogodilo rezultat je mehanizma koji svi ljudi imaju u sebi, a posebno roditelji. Kad se taj mehanizam magično aktivira, kao tog dana, onda se događaju čuda. Bitan uvjet da se to dogodi je bezuvjetna vjera u ono što radimo i ono što volimo. Ono što se dogodilo potvrdilo je ljubav i vjeru koju imamo jedni za druge te da žrtve koje podnosimo nisu uzaludne", rekao je Apostolos.

U svom videu Tsitsipas o svome tati kaže: "Da smo tog dana trebali umrijeti i izgubiti svoje živote, onda bismo umrli zajedno. On je bio heroj. To je bio dan kad sam život sagledao iz drukčije perspektive. Sjećam se koliko me to psihološki promijenilo."

Tsitsipas danas sebe vidi kao nekoga tko bolje razumije život, kao osobu koja donosi bolje odluke. Na dio tog procesa utjecali su i događaji iz prošle godine.

"Početkom 2020. godine bio sam vrlo izgubljen. Nikad se nisam suočio s nečim poput ove pandemije, nisam se mogao natjecati i morao sam ostati na jednom mjestu. Ali prihvatio sam to kao priliku da isprobam nove stvari i na tome sam zaista zahvalan. To mi je dalo vremena za razmišljanje i uvid u različite strane nekih stvari. Puno sam emocionalno i mentalno sazrio", govori Tsitsipas.

Taj se razvoj može vidjeti ne samo na terenu, nego i u putopisnim zapisima koje objavljuje na YouTubeu, u njegovim fotografijama ili podcastima. Tsitsipas uživa u raznim načinima izražavanja.

"Za mene je to način života u trenutku. To mi daje puno slobode. Osjećam se slobodno, kao da sam u svome svijetu. Osjećam to kao bijeg od tenisa, kao hobi koji bi jednog dana možda mogao postati drugi posao", kaže grčki tenisač.

Međutim, Tsitsipas je odrastajući postao sramežljiv. U školi su ga maltretirali.

"Nije mi bilo lako razgovarati s ljudima. Pretpostavljam da sam bio dobar promatrač i slušatelj. Bio sam znatiželjan prema svijetu. Bio sam vrlo radoznao čuti što ljudi imaju za reći i učio sam od njih. Bio sam vrlo tih i ostajao oko svoje obitelji, uvijek promatrajući."

Ovu karakternu osobinu uočio je i Mouratoglou na jugu Francuske. Poznati francuski trener možda mu je srodna duša, jer i njegovo je djetinjstvo bilo obilježeno stidljivošću.

"Stefanos je razvio svoj vlastiti unutarnji svijet. Kad je došao ovdje 2015. godine, bio je vrlo introvertiran. Obično je ostajao u obiteljskom okruženju, daleko od ostalih. Kad ljudi ne pokazuju svoje emocije, stvaraju vrlo bogat unutarnji život. Ali shvatio je da sam i ja imao ista iskustva i o tome smo razgovarali. Mislim da sada više nije tako sramežljiv. Puno je napredovao", govori Mouratoglou, koji i dalje trenira Tsitsipasa zajedno s Apostolosom.

"Nema više sramežljivosti. Ja sam osoba koja voli bilježiti trenutke svog života, dijeliti svoja razmišljanja i iskustva online zato što to danas tako funkcionira. Tenis je samotan sport, pa je bavljenje hobijima i drugim aktivnostima veoma važno za mentalnu dobrobit. Moj djed Sergej bio je također i producent i scenarist. Uživao je u tome, pa pretpostavljam da to i kod mene dolazi s ruske strane, to je u mojoj krvi", kaže Tsitsipas.

Unatoč ili možda baš zbog njihove bliske veze, u obitelji Tsitsipas još postoje trenuci javne napetosti. Na ATP kupu u siječnju 2020. Tsitsipas je slučajno ozlijedio svog oca dok je razbijao reket uz teren. Mjesec dana kasnije na eventu u Dubaiju rekao je kako ponekad osjeća da su njegovi roditelji previše uključeni u njegovu karijeru. Kao odgovor na to, njegova je majka došla na jednu konferenciju za novinare i postavila mu niz pitanja o važnosti obitelji za uspjeh u tenisu, dovodeći svog sina u neugodnu situaciju.

"Dok je Stefanos bio mlađi, bilo je lakše. Moram preispitati svoju dvostruku ulogu s njim sad kad je odrastao. Moram shvatiti da on preuzima više odgovornosti. Moram ga više slušati. Naporno je radio posljednje dvije godine. Odigrao je mnogo mečeva, polufinala, finala, teških dvoboja koji su mu donijeli iskustvo", govori otac Apostolos i dodaje:

"Neke odluke donosi sam, odabirući detalje na koje se želi usredotočiti i način na koji organizira svoj rad i svoju ekipu. Preuzima svoje odgovornosti, zna kako i gdje želi ići. To donosi bolju energiju."

"Suradnja djeluje prilično dobro. Imamo dobru kemiju. Ponekad se svađamo, ali ipak se ne razdvajamo, uvijek smo tu jedni za druge. On je vrlo dobra osoba, ima dobro srce. Moja obitelj je moja stabilnost i mnogo joj dugujem", rekao je Tsitsipas za BBC Sport.

Koliko daleko Tsitsipas može otići? On i njegov tim polažu velike nade u veljaču. Na neki način to bi bilo savršeno mjesto za taj prvi veliki naslov, s obzirom na veliku grčku zajednicu u Melbourneu. Grčku se možda nikad nije smatralo velikom teniskom državom, ali taj mentalitet promijenio se s Tsitsipasovim usponom na ljestvici. Već sad je najbolji grčki tenisač u povijesti.

"Stefanos ima potencijal osvojiti više Grand Slam turnira", smatra Mouratoglou, koji i sam ima grčke korijene. Apostolos kaže: "Mislim da je spreman osvojiti Grand Slam. Psihološki također. Vjeruje u svoje sposobnosti i nitko ne zna njegove granice."

Za Tsitsipasa, njegovu obitelji i njegovu domovinu, ovo je prilika za ispisivanje značajnog novog poglavlja.

"Na ovo gledam samo kao na početak. Ako osvojim Grand Slam, siguran sam da bi moj djed bio jako ponosan. Uspjet ću budem li se dovoljno trudio i imao malo sreće. To bi sigurno bio najbolji trenutak u mojoj karijeri", zaključio je Tsitsipas.