Jokićeva transformacija od debelog playmakera do jednoroga
DENVER nije uspio ući u finale Zapadne konferencije. Domaćim porazom u majstorici od Portlanda 100:96 Nuggetsi su završili sezonu, a neutralni promatrač najviše može žaliti jer do iduće sezone više neće imati priliku gledati Nikolu Jokića.
Joker se u ovoj sezoni nije nametnuo samo kao jedan od najboljih mladih igrača lige nego i kao jedan od najsvestranijih, najatraktivnijih i najboljih NBA centara, što će nedvojbeno "naplatiti" odabirom u prvu ili drugu najbolju petorku lige. Već je dobio status "jednoroga", kako Amerikanci nazivaju igrače s jedinstvenom kombinacijom fizičkih i tehničkih karakteristika.
U odlučujućoj utakmici Blazersi ga nisu zaustavili, ali su mu maksimalno zakomplicirali život obranom kojom su mu onemogućili da traži otvorene suigrače te ga tjerali da sam rješava situacije pod košem. Zabio je 29 koševa, uhvatio 13 skokova, ali i ostao na samo dvije asistencije i neuvjerljivom šutu 11-26. Portland je pronašao način kako "kastrirati" igru Nuggetsa pa opet, da su Murray i Millsap pogodili neki od otvorenih šuteva koje im je Srbin poslužio, vjerojatno bismo ih gledali u finalu Zapada.
Ovako ćemo na nove Jokićeve majstorije na NBA parketima morati pričekati nekih pet mjeseci, u kojima će i on pokušati pronaći način da postane još ubojitiji igrač i više ne dopusti utakmice poput sinoćnje.
Mr. Triple Double
Iako je posljednjih godina Russell Westbrook pokazao kako rekordi Oscara Robertsona, za koje se smatralo kako neće biti srušeni, zapravo dolaze u opasnost, uvijek ostaje nekakva sjena iza učinka dinamičnog playmakera. Već su opjevane njegove obrambene reakcije u kojima pušta igrača na šutu i trči pod obruč po skok ili postojanje nekakve nevidljive sile koja redovito udaljava Stevena Adamsa od lopte čim je Westbrook u blizini.
Nikola Jokić, s druge strane, nekako to čini prirodno. Njegova prednost u odnosu na Westbrooka je ta što kao centar ipak ima više mogućnosti pokupiti skok, ali njegov način na koji vidi teren i kretnje suigrača jedan je od najboljih u cijeloj ligi. Prirodna lakoća dodavanja nešto je s čime se igrač jednostavno rodi, nešto što djeluje poprilično jednostavno kad to on radi, a zapravo je iznimno teško.
Johnny McCarty, Magic Johnson i LeBron James tri su igrača koja su u premijernoj utakmici doigravanja u karijeri ostvarila triple-double učinak. Nikola Jokić postao je četvrti. U debiju protiv San Antonio Spursa Joker je ubacio 10 poena uz 14 skokova i asistencija. U 13 utakmica koje je odigrao u doigravanju čak četiri puta je ostvario triple-double učinak, uz pet utakmica u kojima mu je nedostajala jedna ili dvije asistencije.
No ono što posebno bode u oči je veća rola u napadu koju je preuzeo. Poraz u tri produžetka, gdje je krajem utakmice tražio dodavanja umjesto da je sam završavao akcije, mogao se pripisati neiskustvu ili umoru jer je odigrao 65 minuta, ali očito je u pitanju bilo i malo straha od pogrešne odluke koja njegovu ekipu može koštati poraza. Srećom po Denver, brzo je uspio posložiti stvari u glavi i naredne tri utakmice gledali smo agresivnijeg Jokića, a sukladno tome i bolji Denver.
Teško je procijeniti kako će igrač reagirati u prvom play-off izdanju. Anthony Davis je, recimo, od starta protiv Warriorsa krenuo bez respekta i podigao je razinu igre u odnosu na regularnu sezonu. Jokić je napravio istu stvar. Brojke od 25 poena, 13 skokova i 9 asistencija su nevjerojatne, čak i za njega koji nas je posljednjih sezona naviknuo na nemoguće. Denver ima mladu i potentnu ekipu, pogotovo napadački, ali činjenica da njihov glavni igrač u najvažnijim utakmicama sezone diže razinu igre puno znači za njihove šampionske aspiracije.
Ljubitelj konja i basketa
Vratimo li se desetak godina unazad, ova cijela priča bila bi fikcija. Mladi Nikola na ulasku u pubertet nije želio biti košarkaš, iako su dva starija brata pokušavala izgraditi karijeru, već je htio raditi s konjima.
"Oduvijek sam volio košarku, ali kada sam bio mali, čak i u tinejdžerskim godinama, s 13 ili 14, išao sam na konjske utrke. Nisam čak ni trenirao toliko košarku. Išao sam u štale kako bih radio u njima. To je bio moj život. Utrkivao sam se, ne profesionalno, već amaterski. Jednom sam čak bio i četvrti, bio je to lijep hobi", napisao je Jokić u svom tekstu za popularni portal The Players' Tribune.
Sličnu je priču imao Tim Duncan. Jedan od najboljih igrača u povijesti, kamen-temeljac San Antonio Spursa koje danas poznajemo, u mladosti je trenirao plivanje i skoro je završio u bazenu umjesto na košarkaškom parketu. Umiješao se uragan Hugo, uništio jedini olimpijski bazen na Djevičanskim otocima i stavio izbor pred Duncana. Plivati u oceanu ili odustati. Na kraju je strah od morskih pasa presudio i dobili smo 20 godina košarkaške poezije.
Ljubav prema konjima na stranu, tko god je vidio sliku Jokića kao dječaka, ne bi nikad pomislio da će taj dečko biti jedan od najboljih košarkaša svijeta. Hit na društvenim mrežama bila je njegova putovnica sa slikom na kojoj je imao 14 godina, a istekla je prije tri tjedna.
Već je opjevan njegov Facebook status iz 2011. godine kada je tražio suigrače za basket, ali nije dobio nijedan lajk, a ovih danas izaziva smijeh borbama protiv mikrofona na press-konferencijama. Način na koji je potrgao mikrofon nakon četvrte utakmice serije s Portlandom i reakcija kad je shvatio što je napravio samo su dodatno podigle simpatije koje fanovi košarke gaje prema Nikoli.
"Prije nego što je izrastao, bio je debeli playmaker", najbolje je sve objasnio trener Nuggetsa Mike Malone.
Tek su zagrebali potencijal, a pojačanje već imaju
Prvu seriju Denver je dobio protiv San Antonija u sedmoj utakmici na domaćem terenu. No u istom scenariju protiv Portlanda ipak nije uspio ući u prvi finale Zapada nakon 2009. Za razliku od tadašnje ekipe predvođene Carmelom, Billupsom i Kenyonom Martinom, današnja momčad sastavljena je od igrača koji još nisu dosegnuli svoj igrački maksimum pa joj ovo sigurno neće biti posljednja prilika. Denver je svoj potencijal tek zagrebao.
Upisao je 54 pobjede ove sezone, a sljedeće godine još dolazi Michael Porter, ovosezonski rookie kojeg su proglašavali novim Durantom i smatrali ga najboljim igračem generacije prije ozljede zbog koje je i prije drafta bilo jasno da će propustiti cijelu sezonu. A baš takav tip igrača na krilnoj poziciji djeluje kao točno ono što Nuggetsima treba za iskorak. Gary Harris je izrastao u pouzdanog bek-šutera, Jamal Murray je jedan od najdinamičnijih mladih bekova, Paul Millsap je veteran koji im je bio prijeko potreban, ali ipak sve počinje i završava s Jokićem.
Brojke iz doigravanja nisu slučajnost. One su plod razvijanja Jokića kao igrača. Nastave li rast kao ekipa i Jokić zadrži partije i brojke iz doigravanja, možda ćemo o njemu pričati narednih sezona ne kao o jednom od, već kao o najkorisnijem igraču lige. A takav scenarij je malo tko mogao zamisliti.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati