Josip Juranović, Hajdučko srce
PRIJE točno dvije godine, u kolovozu 2018., Rijeka i Hajduk su igrali 150. jadranski derbi. Utakmica je završila 1:1.
Poveo je domaćin preko Puljića u 62. minuti, a Hajduk je od poraza golom iz jedanaesterca spasio Caktaš u 87.
Za potez utakmice, cijelog kola, a možda i cijelog prvenstva pobrinuo se desni bek Hajduka Josip Juranović.
Kod živog rezultata u derbiju Hajduk je dobio jedan slobodnjak u izglednoj prilici za gol. Loptu je u ruke uzeo Juranović i napucao ju je u gol-aut, daleko od vrata Rijeke. Zato što je smatrao da je sudac pogriješio i da Hajduk nije trebao dobiti prekršaj.
Potez Juranovića bio je potez sezone, na čemu mu se naklonila cijela Rujevica
Najprije nikome nije bilo jasno što je kapetan Hajduka napravio, a potom se prolomio pljesak cijele Rujevice. Utakmice ova dva kluba posljednjih sezona su nabijene nervozom i emocijama, Armada i Torcida su na ratnoj nozi, no ovaj sportski čin Juranovića natjerao je protivničke tribine na ovacije.
''Hvala Juranoviću za taj potez, time je dao pečat svemu ovome. Možemo mi biti veliki konkurenti, navijati za svoje, ali te stvari vraćaju vjeru u nogomet'', rekao je nakon utakmice tadašnji trener Rijeke Matjaž Kek, a slično je pričao i igrač momčadi s Kvarnera Zoran Kvržić:
''To bi zaista rijetko tko napravio. Mi smo svi u ekipi komentirali da je dobar potez napravio i dobio je zasluženo pljesak cijele tribine ispred koje se to dogodilo.''
Fair-play Josipa Juranovića bio je glavna tema presice nakon susreta pa je o potezu svog igrača progovorio i tadašnji trener Bilih Željko Kopić:
''Juranovićev fair-play? Rekao mi je da mu se učinilo da je taj duel bio drukčiji od onoga što je dosuđeno i reagirao je onako kako moj igrač, tj. kako igrač Hajduka i treba reagirati. To je duh u kojem odgajamo nogometaše.''
Za Juranovića to nije bilo ništa posebno
Tada 22-godišnji Juranović, rođeni Zagrepčanin kojeg je Hajduk prije pet godina doveo kao trećeligaškog igrača iz Dubrave, smatrao je da nije napravio ništa posebno. Nije razumio zašto mu skandiraju navijači kojima Hajduk nije omiljen. Smatrao je da njegov čin ne treba isticati nakon 90 minuta utakmice. Pokazao je kako je odgojen i kakav mu je karakter, a to se ne može lažirati.
"Razgovarao sam s trenerom Kopićem, ali odluka je bila moja jer sam vidio taj duel nakon kojeg je dosuđen prekršaj za nas. Vidio i - odlučio vratiti loptu domaćinu", rekao je Juranović i u navijačima Hajduka probudio je sjećanje na još jednog rođenog Purgera, Zlatka Papeca, koji je u dresu Hajduka davne 1961. napravio nešto o čemu se priča i danas.
Purger Juranović 2018. kao Purger Zlatko Papec 1961.
Hajduk je tada u polufinalu Kupa igrao protiv Varteksa u Varaždinu i bio je apsolutni favorit. Splićani su željeli 50. rođendan kluba proslaviti osvajanjem jedinog trofeja koji im je nedostajao. Hajduk je napadao, a domaćin se branio. U samom finišu utakmice Hajduk je ipak zabio gol koji ga je vodio u finale. Strijelac je bio Zlatko Papec, a onda se dogodilo nešto neočekivano i gotovo neviđeno na terenima bivše države. Papec je došao kod suca, koji je već bio pokazao na centar, i rekao mu:
''Druže sudac, igrao sam rukom, gol nije regularan.''
Iznenađeni sudac prihvatio je Papecovu sugestiju i poništio je gol. U produžetku, unatoč nadmoći Hajduka, Varteks je postigao dva gola i senzacionalno ušao u finale Kupa.
U Splitu je taj poraz bio dočekan kao blamaža i igrači su se danima morali skrivati od navijača. Svi, osim Zlatka Papeca. Taj pošteni i skromni igrač svojim je činom objasnio suštinu Hajduka, sve one postulate na kojima je splitski klub nastao 1911. To su navijači znali prepoznati.
Josip Juranović je svojom odlukom stekao poštovanje Riječana, ali i navijača drugih klubova u Hrvatskoj.
Pokazao je kakve osobine u sebi nose uzori i što znači preuzimanje odgovornosti.
Prije dva tjedna, kad je Rijeka u posljednjim minutama pogodila za slavlje 3:2 na Poljudu u jednoj od presudnih utakmica sezone, svi igrači Hajduka momentalno su napustili travnjak. Na terenu je ostao samo Josip Juranović, koji je jednom po jednom igraču Rijeke dao ruku i čestitao.
U Hajduk je iz Dubrave stigao kao ofenzivni veznjak, u reprezentaciju je upao kao desni bek
Juranović je na Poljud stigao kada je imao 18 godina, kao igrač tadašnjeg trećeligaša Dubrave Tim kabel. Za ekipu je igrao sve, bio je veznjak, napadač, branič, psiholog. Trčao je, asistirao, zabijao. Hajduk je bio zainteresiran, ali 50 tisuća eura, koliko je navodno tražila Dubrava, tada nije imao. Juranović je na Poljud stigao besplatno, a klub mu je plaćao stipendiju u iznosu od pet tisuća kuna.
Imao je reputaciju talentiranog ofenzivnog veznjaka, a kako je momčad Hajduka tada bila tanka na poziciji desnog beka, polivalentni Juranović završio je na toj poziciji.
''Nije moje da biram, to je posao trenera, moje je samo da igram i dam sve od sebe'', kazao je tada.
Hajdučko srce
U pet godina koliko je proveo u Hajduku Juranović je postao kapetan velikog kluba, reprezentativac Hrvatske i igrač bez kojeg niti jedan trener u Splitu, a barem se njih u tom periodu izredalo, nije mogao zamisliti momčad. U igri ima puno mana, ali ipak je bio nezamjenjiv. Iako Dalićev reprezentativac, bio je jedan od najslabije plaćenih igrača Hajduka.
Premda je iza Hajduka najgora sezona u posljednjih pola stoljeća, Juranoviću navijači ne bi smjeli uskratiti priznanje. On je već novi igrač varšavske Legije, koja je za njega platila 700 tisuća eura, ali Torcida bi unatoč kriminalnoj sezoni Hajduka ove godine trebala ponovo dodijeliti nagradu Hajdučko srce, koja protekle dvije sezone nije dodijeljena jer je nitko nije zaslužio.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati