DINAMOVA sezona gotovo pa je završena. Naslov u HNL-u neće doći u pitanje, a kombinacijom dekoncentracije u ključnim trenucima i velike nesreće, hrvatski je prvak ostao bez europskog proljeća. Dinamovi navijači već polako razmišljaju o europskom pohodu narednog ljeta, ali sasvim je izvjesno da ćemo tada gledati jedan novi Dinamo. Pred Bjelicom je, s tog gledišta, zadatak karijere.

Osim ako se do kraja sezone ne dogodi nešto nepredvidivo, velika je vjerojatnost kako će Bruno Petković i Dani Olmo iduće sezone braniti boje drugog kluba. Petkovića su sjajne igre pretvorile i u prvog napadača reprezentacije te će mu akcije na Euru, vjerojatno, samo dodatno porasti. Dani Olmo jedan je od najtalentiranijih mladih igrača na svijetu. Bitnije od toga, taj talent već dvije i pol sezone koristi nevjerojatno efikasno i atraktivno, a radne navike zaokružuju sliku o njemu kao kompletnom igraču za najveća dostignuća. 

Ključno pitanje je može li Dinamo zamijeniti taj dvojac, a odgovor je da vrlo vjerojatno ne može. Odlaskom Olma i Petkovića, u Dinamu će stasati jedna sasvim nova generacija.

Dinamo će, s financijskog aspekta, vjerojatno imati najprofitabilnije ljeto u svojoj povijesti. Zato mu neće biti nemoguće dovesti odlične igrače, ali bit će mu gotovo nemoguće dovesti baš takve igrače. Jedinstven miks vještina koje Petković i Olmo posjeduju uvelike su odredile igru Bjeličine momčadi.
To su jedina dva Dinamova igrača koja su sposobna kontinuirano stvarati višak na postavljenu obranu na konto svoje individualne kvalitete i driblinga. Ono što je i bitnije za ekipu Dinamovog profila, ta dva igrača su ključna za tranziciju koja je Dinamu donijela najveće europske uspjehe u posljednje dvije sezone. 

Petkovićeva sposobnost da kontinuirano dobiva duele i zadržava loptu okrenut leđima prema golu, kombinirana s lucidnim rješenjima u zadnjoj trećini terena, nije nešto što se lako pronalazi na tržištu, a i ako se nađe, obično je kupac veća riba na tržištu nego što je to Dinamo. A baš je ta sposobnost bila ključ Dinamovog napada i jedna od osnova njegove tranzicije. Petkovićev rad bez lopte i uvlačenje između linija možda nisu elementi koji se mogu precizno statistički odrediti, ali protiv takvih igrača mrze igrati svi braniči jer konstantnim kretnjama razbijaju suparničku formaciju. 

Dinamo u ostatku kadra nema zamjenu za takav tip igrača. Andrić nije kvaliteta koju Dinamo treba, a još ne znamo što može Sandro Kulenović. Mario Gavranović je dokazana klasa, ali on je prije svega brzonogi napadač koji traži dubinu i nije ni izbliza toliko fizički dominantan poput Petkovića. Ako Gavranović ponovno postane prvi napadač Modrih, Bjelica će prije svega morati prilagoditi ofenzivnu tranziciju svoje momčadi. Više neće moći računati na nekoga tko je sposoban sam zadržati loptu i čekati priključak, već će kroz drugačiju obrambenu formaciju tražiti način da nakon osvojene lopte brzo i direktno iskoristi Gavranovićevu brzinu na nepostavljenu obranu. Inzistiranje na istom sustavu igre može donijeti ploda samo ako Dinamo pronađe napadača koji je sličniji Petkoviću, a to je mnogo teži zadatak.

Ako Petkovića nitko ne može zamijeniti po profilu, Dinamo nema igrača koji Olma može zamijeniti po kvaliteti. Lovro Majer je jedan od najtalentiranijih hrvatskih igrača, ali njegove navike u igri ostale su na razini druge lige. Neobavezna igra u obrani i predugo carinjenje lopte djeluju tek kao lijepi slowmotion razlike koju Olmo može činiti. Gojak može fizički dati puno u oba smjera, ali ne može kreirati igru. Rješenje problema koji će nastati odlaskom Olma je Ivanušec. Ima vrlo dobru kreaciju u dinamici, solidan rad bez lopte i odlične tehničke predispozicije. Ono što nema je razina Olmovog talenta i nužno vrijeme od barem jedne sezone u kojem se mora naviknuti na to da je primarna kreativna snaga ekipe.

Svaka momčad na svijetu uvelike osjeti odlazak najboljeg igrača, čak i one elitne koje već istog ljeta mogu kupiti nekog novog superstara. Dinamo i njegovi navijači stoga moraju biti spremni na mogućnost da će se isto dogoditi i hrvatskom prvaku, premda u Ivanušecu ima potencijalno sjajnu zamjenu.

Mogući su odlasci i Livakovića i Oršića. Zamijeniti golmana izrazito je teško jer su na tržištu vidljivi samo oni elitni i ta pozicija najmanje fluktuira, ali za razliku od Olmovih i Petkovićevih zamjena, Zagorac se čini kao sasvim dobro rješenje. Oršić igra nogomet karijere, ali brzonogo krilo takve klase na tržištu se može naći. Osim toga, očekuje se i konačno rješenje pitanja Atiemwena, kao i guranje Marina koji jednog dana može postati nositelj igre. 

Bez obzira na sve izlazne transfere ovog ljeta, Dinamo svakako treba povećati konkurenciju na barem dvije pozicije. Na krilima osim Oršića ima ili igrače koji su u očitom padu (Hajrović, Atiemwen) ili igrače koji se još nisu dokazali. S obzirom na Bjeličinu preferiranu 4-3-3 taktiku kroz ove dvije godine (uz iznimku grupne faze Lige prvaka), Dinamo je najtanji upravo na krilnim pozicijama. Osim toga, pozicija desnog bočnog i dalje je pod upitnikom. Ivo Pinto ne igra, Mario Šitum je tek prekvalificirani bek, a Petar Stojanović nije idealno rješenje. Kupnjom obrambeno kvalitetnijeg desnog beka Bjelica bi dobio mogućnost koristiti i Šituma i Stojanovića na krilnim pozicijama gdje mogu biti korisniji.

Svaki odlazak dobrog igrača je bolan, ali Dinamo sve odlaske osim ključnog dvojca može nadoknaditi. Bjelica u toj ulozi podsjeća na NBA trenera koji je usred trejdova ostao bez kičme ekipe koja je bila jasno posložena i koji će sada s kadrom bitno različite kvalitete jednostavno morati pronaći neki drugi model igre kako bi i dalje bila uspješna. Bjelica je već jednom dokazao da može gotovo od nule sagraditi veliku momčad, ali ta će zadaća zbog očekivanja javnosti sada biti i mnogo teža.