Liga prvaka

Kako ne voljeti Atalantu?

Kako ne voljeti Atalantu?
Foto: EPA

NA TRIBINAMA Mestalle nije bilo gledatelja, već samo brončana statua pokojnog Valencijina navijača Vicenta Navarra Aparicija koji je na utakmice voljenog kluba godinama dolazio unatoč tome što je izgubio vid. Na terenu, prije početka susreta, igrači su djelovali vrlo zbunjeno jer zbog preventivnih mjera uzrokovanih koronavirusom nakon himne Lige prvaka nije bilo rukovanja.

Ipak, u toj pogrebnoj atmosferi, barem su gledatelji na TV-u vidjeli sjajnu nogometnu predstavu - sedam golova, dva penala i dva preokreta.

Momčad koja igra za gol više

Razlog takvog ugođaja nije bila Valencija koja je ganjala zaostatak od tri gola razlike iz prvog susreta jer Šišmiši ove sezone prosječno postižu manje od jednog i pol gola po utakmici (48 golova u 34 okršaja Lige prvaka i La Lige do sinoćnjeg okršaja).

Utakmica je bila zanimljiva isključivo zbog Atalante. Momčad Gian Piera Gasperinija još od početka prošle sezone naviknula nas je na igru na gol više, a drugačije nije bilo ni na Mestalli. 

Igračima talijanskog kluba nije bio potreban spektakl na tribinama da bi pružili spektakl na terenu. Imali su motiv da razvesele svoje vjerne navijače koji zbog koronavirusa nisu mogli prisustvovati susretu i koji zbog epidemije ne napuštaju svoje domove u Italiji, ali im je bilo vrlo teško pružiti vrhunsku predstavu na praznom stadionu i u susretu u kojem treba braniti prednost od 4:1 iz prvog okršaja osmine finala Lige prvaka.

Značajna prednost iz prvog susreta i tišina na Mestalli nisu bili razlog da Atalanta odigra drugačije nego inače i odigra "šahovsku" utakmicu kako bi sigurno stigla do četvrtfinala, svog povijesnog uspjeha. 

Imala je pristup kao da ona mora nadoknaditi zaostatak i već nakon prvog poluvremena vodila je 2:1, onda je gubila 3:2, da bi na kraju slavila 4:3 i ovjerila plasman među osam najboljih momčadi Europe. Sve to još više dolazi do izražaja kada se podsjetimo da je ovo Atalantina debitantska sezona u najelitnijem klupskom natjecanju i da ne igra na svom stadionu u Bergamu, nego na San Siru.

Junak je hrvatski Slovenac iz Bosne i Hercegovine

Junak uzvrata bio je Slovenac Josip Iličić koji je postigao sva četiri gola za talijansku momčad, čime se upisao u povijest natjecanja kao najstariji igrač kojem je to uspjelo. Iličić je s 32 godine i 41 danom nadmašio Zlatana Ibrahimovića. Postao je i prvi nogometaš koji je postigao četiri gola u gostujućem susretu nokaut faze Lige prvaka.

Grafika za Index Sport: Sofascore

"Što sam stariji, to sam i bolji. To je prava stvar i želim nastaviti u ovom ritmu. Žao mi je što smo igrali bez gledatelja, ali u redu je. Na terenu se zabavljamo i želimo zadovoljiti one kod kuće", naglasio je Iličić nakon susreta.

On u Atalanti igra nogomet života, a posebno se ističe u ovoj kalendarskoj godini, u kojoj je u 11 utakmica postigao čak 14 golova i upisao dvije asistencije računajući sva natjecanja. Nevjerojatno je da, prema podacima SofaScorea, ima učinkovitost od čak 92 posto iskorištenih velikih šansi.

Iličić, hrvatski Slovenac rođen u Bosni i Hercegovini, svojim postignućima postaje simbol Atalantine momčadi. Unatoč tome što se od malih nogu vidjelo da je veliki talent, njegov život na terenu i izvan njega pun je uspona i padova, ali ustrajnost ga je dovela do toga da s pune 32 godine igra nogomet karijere i da tek sad postiže svoje prve golove u Ligi prvaka.

Oca su mu ubili još dok je bio beba pa se s majkom i bratom radi sigurnosti preselio u slovenski Kranj, a prije dvije godine borio se da ne ostane invalid zbog teške bolesti limfnih čvorova. Sada je igrač o kojem bruji cijela Europa.

Životno djelo čovjeka koji je nizao otkaze i koji je probudio Pašalića

Njegova priča ujedno je i suština Atalante koja, uz odličan rad u omladinskom pogonu, od igrača koji su imali prosječnu karijeru uspijeva stvoriti vrhunske igrače. 

Dovoljno je pogledati karijere Jose Luisa Palomina, 30-godišnjeg stopera koji je prije četiri godine igrao za bugarski Ludogorec, Martena de Roona, 28-godišnjeg veznjaka koji je prije tri godine s Middlesbroughom ispao iz Premiershipa ili Papua Gomeza, 32-godišnjeg velemajstora koji je prije šest godina igrao za ukrajinski Metalist.

U istom kontekstu može se spomenuti i put 25-godišnjeg hrvatskog reprezentativca Marija Pašalića koji se nakon pustolovina po Elcheu, Monacu, Milanu i Spartaku iz Moskve, u Atalanti pokazuje u najboljem izdanju i svjedoči zašto ga je Chelsea 2014. kupio od Hajduka.

Atalanta je možda osuđena na to da pronalazi takve igrače i od njih stvara one koji je mogu odvesti do plasmana među osam najboljih momčadi Europe, no mnogim klubovima je takav način rada jedina šansa za uspjehom, ali nitko drugi ne uspijeva ovo što radi klub iz Bergama.

Najzaslužnija osoba za Atalantin senzacionalni uspjeh je trener Gasperini, čija se priča također savršeno uklapa u taj Atalantin trijumf. On je i prije 10 godina pokazivao veliko trenersko znanje, igrao atraktivno i napadački u formaciji 3-4-3 te je u određenim razdobljima karijere dobivao hvalospjeve, ali njegovi angažmani uglavnom su završavali otkazima koje su mu uručivali Genoa, Inter i Palermo koji ga je otpustio u dva navrata.

Atalanta je njegovo životno djelo, klub u kojem je uspio pokazati svoje najbolje kvalitete. Uspio je od prosječnih igrača izgraditi one koji igraju najuzbudljiviji nogomet u Europi i stvoriti momčad koju zbog stila igre vole nogometni sladokusci.

Najuzbudljivija momčad Europe

S 86 golova u Serie A i Ligi prvaka, ova momčad je četvrta najbolja, računajući klubove iz najboljih pet europskih liga, a s ukupno 475 upućenih udaraca prema protivničkom golu nalazi se na drugom mjestu te liste. Atalanta se nalazi na vrhu i kada se analizira broj kreiranih prilika (treće mjesto s 455 kreiranih prilika) i velikih prilika (četvrto mjesto sa 128 kreiranih velikih prilika).

Grafika za Index Sport: Sofascore

Prema statistici koja računa xG (broj očekivanih golova jedne momčadi), Atalanta je trebala biti na prvom mjestu Serie A s četiri boda više od Juventusa.

"Na to smo jako ponosni, zabijamo puno golova, često četiri ili više. Nakon lošeg ulaska u ovo natjecanje, uspjeli smo uloviti ritam, dobili smo četiri utakmice u nizu, a znam da možemo i više. Znam da nas je gledalo puno ljudi iz Bergama, dobili smo brojne poruke podrške, hvala im i drago nam je što smo ih razveselili", kazao je Gasperini komentirajući efikasnost svoje momčadi nakon druge pobjede nad Valencijom. 

Zbog izuzetno atraktivnog stila igre Atalanta postiže puno golova, ali ih i prima, tako da su njene utakmice garancija za uživanje. Rijetkost je da na susretu u kojem igra Atalanta vidite manje od tri pogotka, a kada stvari krenu onako kako Atalanta želi, onda to može biti vrlo bolno za protivnika.

Udineseu, Torinu i Lecceu ove sezone utrpali su po sedam komada, Milanu i Parmi po pet. Ne u dva ligaška susreta, nego u jednom. Tu snagu upravo je osjetila i Valencija koja je u dva susreta primila osam golova od momčadi iz Bergama.

Iz ove perspektive treba spomenuti pobjedu Dinama nad Atalantom u Zagrebu (4:0). Sad se bolje vidi koliko je ta pobjeda bila velika jer je ostvarena protiv momčadi koja će na papiru biti autsajder u ždrijebu četvrtfinala Lige prvaka, ali i momčad koju nitko neće podcijeniti.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara