DRAGAN STOJKOVIĆ PIKSI jedan je od najboljih nogometaša u povijesti jugoslavenskog nogometa. Legenda je Crvene zvezde te je uz Rajka Mitića, Dragoslava Šekularca, Dragana Džajića i Vladimira Petrovića Pižona jedna od pet Zvezdinih zvezda.

 

Karijeru je započeo u Radničkom iz Niša, a 1986. prelazi u Zvezdu za koju je odigrao najbolje utakmice u karijeri. Na SP-u u Italiji 1990. kao kapetan vodio je Jugoslaviju do četvrtfinala, u kojem su plavi nesretno ispali od kasnijih finalista Argentine, nakon izvođenja udaraca s bijele točke. Piksi je bio jedan od najboljih igrača turnira, a utakmica protiv Španjolske u osmini finala bila je vjerojatno najbolja partija bilo kojeg igrača na tom turniru. Jugoslavija je pobijedila 2:1, a Piksi je zabio dva čudesna gola, od kojih je onaj prvi izabran među 50 najljepših u povijesti Mundijala.

 

Nakon fantastično odigranog Mundijala, prelazi u Marseille, s kojim već prve sezone igra finale tadašnjeg Kupa prvaka, i to baš protiv svoje Zvezde, koja je u Bariju osvojila naslov prvaka Europe.

Piksi se u Francuskoj nije naigrao, poslan je na posudbu u Veronu, a od 1994. igra za japansku Nagoyu, za koju je nastupao sve do 2001. kad je okončao igračku karijeru. U Japanu je tri puta izabran za najboljeg igrača lige: 1995., 1996. i 1999. Nagoyu je trenirao od 2008. do 2013., a od kolovoza 2015. na klupi je kineskog Guangzhoua s kojim ima ugovor do 2021.

 

Engleski portal Goal objavio je opširan i zanimljiv intervju s Piksijem, a povod je bio Arsene Wenger, čovjek koji će ovog ljeta nakon 22 godine napustiti klupu Arsenala i trener koji je Stojkovića vodio u Nagoyi dvije sezone.

 

''Volio bih da Stojković bude moj nasljednik kad jednom odem iz Arsenala. Postoji stotinu razloga za to. Imamo iste ideje, obojica težimo savršenom nogometu. Vidim kako mu momčad igra. Napadački nogomet s mnogo pasova. Radi sjajan posao, razumije nogomet i dokazao je da će biti fantastičan trener'', rekao je Wenger za srpske Večernje novosti još prije sedam godina.

 

Stojković je u razgovoru za Goal otkrio kako je odigrao ključnu ulogu u dolasku Wengera iz Monaca u Nagoyu te je kazao kako mu je Francuz bio inspiracija da i sam postane trener.

 

''Zbog svega što sam naučio od Arsenea u dvije godine zajedničkog rada, odlučio sam postati trener. Bio mi je inspiracija. Igrali smo lijep nogomet, osvojili smo Carev kup, on je bio izabran za najboljeg trenera godine, a ja za najboljeg igrača lige u jakoj konkurenciji odličnih stranih igrača. Uz Wengera shvatio sam koliko je nogomet zapravo jednostavan sport. A jednostavnost je u nogometu zapravo najteža'', rekao je Piksi pa nastavio:

 

''Kad je Arsene došao, počeo sam uživati. Ne samo u utakmicama nego i u treninzima. Svaki je dan bio užitak. Sjećam se kad sam čuo da bi Wenger mogao postati trener Nagoye. Razgovarao sam s tadašnjim predsjednikom gospodinom Nishigakijem i tehničkim direktorom gospodinom Sogamijem koji me je pitao poznajem li gospodina Wengera. Zanimljivo, nisu mu izgovorili ime, a i prezime su krivo izgovarali. Nisam odmah shvatio o kome govore i pitao sam ih da ponove jer su govorili nešto poput 'Vengela'. Kako i dalje nisam razumio o komu je točno riječ, zamolio sam ih da ime tog čovjeka napišu na papir kako bih napokon shvatio o kome se radi. Kad sam vidio o komu je riječ, oči su mi se raširile i uzbuđeno sam ih pitao: 'Imate priliku dovesti tog trenera u Nagoyu?' Kad su mi odgovorili potvrdno, moj odgovor je bio: 'Napravite to, ali odmah, ne gubite vrijeme i ne čekajte ni sekunde. Samo ga dovedite', priča Stojković, a onda se prisjetio kako je izgledao prvi susret s Wengerom.

 

''Bio sam sto posto siguran da će s njim Nagoya igrati nogomet kakav ljudi žele gledati. Susreli smo se 1995. u jednom hotelu u Parizu, gdje me Arsene satima ispitivao u Japanu. Objasnio sam mu što ga tamo čeka. Rekao sam mu da će u Nagoyi moći mirno raditi, bez stresa te da će imati priliku obavljati posao onako kako misli da je najbolje. Bez ikakvih utjecaja sa strane.''

Stojković priznaje da je Wenger oblikovao njegov pristup nogometnoj taktici i filozofiji igre:

''Dijelimo istu nogometnu filozofiju. Sviđa mi se njegova metodologija rada i treninga. Obožavam način na koji vidi nogomet, a sve momčadi koje je on vodio igrale su prekrasno i lijepo za oko. Onako kako je Wenger vodio svoje momčadi, baš tako ja želim da igraju klubovi koje treniram. Njegova metodologija je jednostavna, ali zanimljiva. Nikad nisam imao dosadan trening s njim. Strastven je i o nogometu razmišlja 24 sata na dan.''

 

Stojković je otkrio i kako je bio blizu prelaska u Arsenal te kako mu je Wenger dao najveći kompliment u životu kad mu je 1996. rekao da je među najbolja tri igrača s kojima je radio.

 

''Kad je otišao u Arsenal, zvao me da mu se pridružim. Naravno da sam o tome razmišljao, bila je to životna prilika, ali sam morao odbiti iz jednog jednostavnog razloga. Zapravo, zbog dvaju razloga. Djeca su mi u Japanu išla u školu i uživala su tamo živjeti, a ja sam se osjećao ugodno jer sam bio prva zvijezda lige. Kad sam ga odbio, zahvalio mi je na iskrenosti, poželio mi sreću i rekao mi da sam među tri najbolja igrača koje je do tada trenirao. Pitao sam tko su ostala dvojica. Kazao je da su to George Weah i Glen Hoddle. Zatim sam ga pitao tko je po njemu ipak broj 1. Tu se diplomatski izvukao. Rekao mi je: 'Teško je to reći, ali ti si svakako među trojicom najboljih.' Bio je to najveći kompliment koji sam dobio u životu. Naravno da mi je s profesionalne strane žao što se nisam pridružio Arsenalu. Wenger mi je rekao kako bi volio da Bergkamp, Viera i ja budemo vezni red. Ipak, odbio sam. Da mi djeci u Japanu nije počela škola, sigurno bih otišao u London.''

 

Novinar Goala za kraj razgovora upitao je Piksija što misli, što će sad Wenger raditi kad ode iz Arsenala.

 

''Savjetovao bih mu da se najprije odmori od svega i putuje svijetom. Istina, to će biti malo problematično jer ga svi poznaju. Ali Arsene je pametan, znat će on što treba napraviti. Zaslužio je odmor, a onda ćemo vidjeti. Ono što sigurno mogu tvrditi, Wenger još nije rekao konačno zbogom nogometu.''