MANUEL ŠTRLEK danas se obratio Hrvatskom rukometnom savezu i zamolio da se vrati u hrvatsku reprezentaciju. Lijevo krilo hrvatske reprezentacije je zbog nesuglasica otkazalo nastup na ovogodišnjem Euru, a vladar hrvatskog rukometa Zoran Gobac mu je tada poručio da više nikad neće igrati za reprezentaciju.

"Tko god bude izbornik poslije Line Červara, neće biti onog 'novi izbornik pa ću se ja vratiti', Manuel je izabrao put bez povratka. On neće igrati za nas", rekao je tada Zoran Gobac.

Hrvatska je bez Štrleka osvojila srebro, a on se javio usred prvenstva i objasnio da se ni na koga u Savezu ne ljuti, već da je odluku o neigranju donio zbog privatnih razloga.

"Odluka o neigranju isključivo je moja. I ovo što se događa stvarno nema smisla, žao mi je da je sve uopće otišlo u negativnom smjeru. I zato želim da to prestane jer nema nikakve veze sa stvarnom situacijom. Ponovit ću da je to bila samo moja odluka - sve su drugo priče i pričice koje se podmeću meni i reprezentaciji. Nisam rekao da više nikad ne želim igrati; rekao sam samo da sada ne mogu igrati iz privatnih razloga."

Odluka je sada na HRS-u, a za mišljenje smo upitali i najvećeg hrvatskog rukometnog trenera u povijesti i trenutnog izbornika reprezentacije Linu Červara.

Lino se nada da će se situacija oko Štrleka pozitivno riješiti.

"Sve je izvedivo. Uveo sam Manuela u reprezentaciju 2008., tada se ozlijedio u prosincu i nije mogao igrati na SP-u 2009. koji se igrao u Hrvatskoj. To je bio veliki hendikep za nas jer sam na njega jako računao. Zablistao je kao mladi igrač, igrao je bez respekta i pokazao da se može nositi bez stresa s odgovornošću. Tako da naravno da bih htio da se vrati u reprezentaciju, no treba poštovati cijeli proces koji slijedi, skupština Saveza će odlučivati o tome. No naravno da se nadam da će se vratiti. Poštujem ga kao krilo, mislim da je jedan od najboljih u Europi, nijedan trener ga se ne bi odrekao, pogotovo ja koji sam ga uveo u reprezentaciju.

On je igrač koji radi razliku. Ne bih htio nikoga podcijeniti u ekipi, ali drugi igrači ga poštuju u reprezentaciji. Dobro bi došao našoj reprezentaciji, radi se o sjajnom dečku, nikad nisam imao s njim problema, osobno sam mu rekao da mi je žao što nije išao na Euro. No tada sam mu rekao, kao i prije toga, da mislim da je njemu mjesto u reprezentaciji, a i on to zna."

"Dvorane iz 2009. su prevara"

Osim situacije sa Štrlekom, hrvatski rukomet ovih dana privlači pozornost zbog Svjetskog prvenstva 2025. Hrvatska je uz Norvešku i Dansku jedan od domaćina turnira, spominje se gradnja novih dvorana za to natjecanje. 2009. su izgrađene dvorane u Zagrebu, Osijeku, Splitu i Zadru uz višemilijunske kredite koje će država još godinama otplaćivati. Obećana je i gradnja rukometnog doma o kojem se desetljećima priča.

Červar izričito naglašava da je tako nešto hrvatskom rukometu itekako potrebno, ali ne želi scenarij iz 2009. koji je za njega bio velika prevara.

"Rekao sam još od prvog dana da su dvorane iz 2009. prevara zbog tvrdnji da su to rukometne dvorane. Nijedna dvorana nije rukometna kao što smo mi htjeli jer je primjerice zagrebačka Arena napravljena za sve druge aktivnosti osim rukometa, a rukomet kada rijetko ulazi u nju mora platiti. To nije naš dom, tražili smo ga, nismo ga dobili, a po rezultatima koje hrvatska reprezentacija postiže od nezavisnosti države, zaslužili smo tako nešto. Iza nogometa je najpopularniji sport u državi, ima veliku gledanost o čemu svjedoči i brojka od 1,700.000 ljudi koji su u Hrvatskoj gledali finale", započeo je Červar pa nastavio o rukometnom domu:

"Zato mi želimo svoj dom kako bismo mogli izgraditi svoje igrače, da pokupimo djecu s ulice u dvorane da bi ih odgajali kao ljude i igrače, da od njih napravimo pozitivne osobe prema životu i sportu. To je jako važno i smatram da je investicija u djecu najbolja investicija. Treba ulagati u djecu, a ne da nam bježe u zemlje. Tako da sam apsolutno za tu ideju, no znate kakva je situacija u zemlji, kada nama treba, nikad se nema, ali mislim da kao sport zaslužujemo dom u ovoj zemlji. Odgojili bismo tisuće klinaca koji bi jednog dana mogli zamijeniti Duvnjaka, Cindrića i Karačića. Ista stvar je oko dvorana, milijuni su ulupani u njih, Hrvatska ih i dalje otplaćuje, a uopće nisu za rukomet. Mi smo jedini sport koji se može žaliti na infrastrukturu. Svi su dobili dvorane, bazene, a mi nismo dobili ništa. Država i Grad Zagreb su veliki dužnici rukometu. Ne tražimo ništa luksuzno, već samo prostor za rad i treniranje", završio je.