AJAX

Momčad koja može sve

Momčad koja može sve
Foto: EPA

AJAXU se valjda svi dive. Na ljepotu koja ne sprječava da Ajax bude i efikasan, jednostavno morate pasti. No mnogi Ajax i dalje neozbiljno shvaćaju, čak i nakon pobjede nad Tottenhamom u Londonu (1:0) u prvoj utakmici polufinala Lige prvaka.

"Mislim da su nedostatak energije i pristup ono što je otežalo našu utakmicu", kazao je trener Tottenhama Mauricio Pochettino nakon meča.

Na njegovu izjavu na direktniji način nadovezao se Christian Eriksen, Tottenhamova amajlija koju sinoć nismo vidjeli na terenu.

"Učinili smo da izgledaju bolje nego što jesu", ispalio je Eriksen.

Teško je suprotstaviti se mišljenjima Pochettina ili Eriksena, ali nekad imate pravo i na takve stvari. Naime, ni Pochettino ni Eriksen nisu u pravu. Nije bio problem nedostatak energije niti je Ajax izgledao dobro zato što je Tottenham bio loš. Pitanje je bi li izjave bile iste da je preko puta Tottenhama ponovno stajao Manchester City ili Barcelona.

Nije fer 

Ako je već ona velika pobjeda Ajaxa nad Realom u Madridu pripisana lošem Realu, a ne samo ubojitosti dječaka iz Amsterdama, kako onda objasniti to da je Ajax u 180 minuta nogometa izbacio Juventus? I tada se tumačilo da je za prolaz Ajaxa kriv slabašni Juventus koji je na domaćem terenu igrao loše. 

Ne. Ajax je jednostavno sjajan, samo što je svakom protivniku to teško prihvatiti kada ga Ajax pogodi. Nitko neće kazati da Ajax igra loše, da nije fer i korektan, neće im bilo što prigovoriti, ali nije prvi put da slušamo slične izjave poput ove Eriksena i Pochettina.

Ako Pochettino već mora analizirati stanje na terenu u sinoćnjem meču, trebao bi se držati onih riječi koje je nedugo nakon priče o nedostatku energije pustio u javnost. Argentinac je priznao da je pogriješio s postavom 3-5-2, odnosno 5-3-2. I tu je ključ svega.

Tu dolazimo i do argumenata koji govore za Pochettina, a ne protiv njega jer u trenucima kada je govorio o toj odluci da uopće krene s petoricom otraga, dodao je da i nije imao puno opcija. I tu ga svi moraju shvatiti. Harry Kane i Heung-nin Son su dva najbolja njegova igrača, a sinoć nije mogao računati na njih. Pitanje je koja bi ekipa na svijetu u polufinalu Lige prvaka mogla biti na svojoj razini kad bi joj nedostajala dva najbolja igrača. 

Snaga velike momčadi

Uz to, Pochettino nije mogao računati ni na Erika Lamelu, Harryja Winksa i Sergea Auriera. Također, Moussa Sissoko se tek bio vratio nakon ozljede, a u momčadi je bio i Eric Dier, koji skoro cijelu sezonu ima probleme s ozljedama. Za ekipu koja je jedina u povijesti Premiershipa odlučila ne dovoditi pojačanja u ljetnom i zimskom prijelaznom roku jedne sezone, takvi problemi s ozljedama golemi su.

U jeku tih teškoća Pochettino je odabrao pogrešan sustav za sinoćnji meč. U sustavu 3-5-2 koji je u defenzivnoj varijanti prelazio u 5-3-2 konstantno je imao igrača manje u početnoj fazi Ajaxovih napada, kao i u veznom redu. A ako postoji ekipa koja će to najbolje iskoristiti, onda je jedna od njih sigurno Ajax. I to je ono što govori o veličini Ajaxa. Dokaz koliko su veliki je to što koriste svaku slabost protivnika, i to u polufinalu Lige prvaka. Njima je sinoćnjih manje od 20 minuta igre, koliko je Tottenham igrao u formaciji 3-5-2, bilo dovoljno da povedu 1:0 i totalno nadjačaju Pijetlove.

Pochettinova greška leži u jednostavnoj igri brojeva i opreznosti zadnje linije. Jednostavno, kada u defenzivnoj varijanti držite pet igrača u liniji protiv ekipe u kojoj svih 10 igrača igra na malom prostoru (što možete vidjeti u videu ispod) i u kojoj se ofenzivni trojac nerijetko spušta u vezni red i stalno kreće, morate imati manjak igrača u veznom redu protiv takvog protivnika. A kada vaš protivnik igra fenomenalno na malom prostoru, onda ste u velikim problemima.


 

Također, na fotografiji vidimo 10 Ajaxovih igrača, a u kadru nema Dannyja Rosea i Jana Vertonghena koji u tom trenutku ne čuvaju nikoga. Ajaxu nije problem vratiti loptu Daleyju Blindu kako bi restartao napad, ali ne od svog gola, nego s polovice terena. Nije problem ni da se tri ofenzivca spuste i pomognu zadržati posjed - naposljetku, sva trojica (David Neres, Dušan Tadić i Hakim Ziyech) stoje međusobno udaljeni tek nekih 10 metara.

Vrhunska tehnička potkovanost, fantastično snalaženje u prostoru, ogromna vjera u sebe i suigrače te fenomenalno međusobno razumijevanje igrača Ajaxa dovodi do toga da u takvoj postavi igre obično pronalazite najbolja rješenja, ona za koja protivnik ne pronalazi odgovor.

Svi navedeni faktori jednako su važni, a posebno tu vrijedi istaknuti povjerenje u suigrača jer individualnim glupostima ne smiju upropastiti napad ni dozvoliti onu pomisao: "Njemu ne smijem dodati jer je nesiguran." Takve stvari Ajaxovi igrači sebi ne dozvoljavaju niti to smiju činiti jer jedna greška protiv ekipe koja je pripremila kvalitetan plan za tranziciju, može napraviti mnoge probleme. 

Igra bez lopte nije bio jedini nedostatak u Tottenhamovoj formaciji 3-5-2. I s loptom su Pijetlovi bili zaustavljeni, a govorimo o brojevima i jednostavnoj prilagodbi Ajaxa. Erik ten Hag je trojicu napadača poslao na trojicu Tottenhamovih štopera kada Tottenham gradi napad; bekove je poslao na Tottenhamove bočne igrače, dok je u veznom redu i obrani svakako imao situaciju čovjek na čovjeka. Tottenham jednostavno nije mogao igrati, a lopte koje je ispucavao nije uspijevao zadržati u svom posjedu. Dakle, i s loptom i bez lopte Pijetlovi nisu mogli kukurikati.

Pochettino je uočio grešku i nedugo nakon Ajaxova gola iz 14. minute prebacio je Rosea u vezni red te pomaknuo Vertonghena na lijevog beka. U istom trenutku, Sissoka je poslao na zagrijavanje. Znao je da mora igrati s četiri igrača otraga kako bi veznom redu dodao još jednog čovjeka pa je zaigrao u sustavu 4-2-3-1.

Ovaj Ajax može sve

Tottenham je tada došao do daha, a Pochettino je znao da će morati ubaciti i Sissoka jer je Rose igrao zadnjeg veznog uz Victora Wanyamu. Do kraja poluvremena Ajax je imao još jednu sjajnu šansu, onu nakon akcije iz udžbenika kada je Donny van de Beek, koji je svojim kretnjama nudio dubinu gostima i stvarao ogromne probleme domaćinu, kroz noge propustio loptu koju je uputio Nicolás Tagliafico, a onda utrčao u prazan prostor nakon čega ga Tadić pronalazi pravovremenim pasom. Van de Beek je mogao dodati Neresu na prazan gol, ali se odlučio na udarac koji je Hugo Lloris uspio obraniti. Osim te šanse, Tottenham je nekako uspio uspostaviti ravnotežu na terenu, a ozljedom Vertonghena ubrzan je ulazak Sissoka tako da je Pochettinov tim još brže došao na razinu koju je morao imati od početka meča.

U drugom dijelu Ajax je počeo igrati strpljivije i sigurnije pa nije izlazio s toliko igrača naprijed kao u prvom poluvremenu, odnosno kako inače zna igrati i u završnicu dolaziti s barem sedam igrača. Znali su Nizozemci da imaju odličan rezultat, ali i da će im se morati otvoriti barem još jedna šansa ako budu strpljivi. I došla je ona Neresova stativa.

Na drugoj strani, Tottenham može reći da je bio malo bolji od Ajaxa u drugom dijelu. Ako ništa drugo, mnogo bolji nego u prvom poluvremenu. No tada se vidjelo koliko nedostaju Kane i Son, ponajviše zbog svoje pokretljivosti. Vidjelo se koliko nedostaju i ostali igrači jer Pochettino jednostavno nije imao opcija da nešto drastično mijenja. Uz Diera koji neredovito igra zbog ozljeda i uz Sissoka koji je ušao, Pochettino je imao golmana i obrambene igrače te jednog juniora.

Tottenhamu je tada nedostajalo i mnogo više mirnoće, a mogli bismo to pripisati i umoru jer u jeku velikih problema s ozljedama Pochettino skoro svaka tri dana - znamo kakav je raspored timova iz Premiershipa - koristi uglavnom iste igrače. Mogli smo vidjeti neke banalne pogreške Tottenhamovih igrača u trenucima kada su žedno tragali za golom.

Nade za Tottenham ipak nisu izgubljene, ali činjenica je da je bliže finalu Ajax, ekipa koja ove sezone nije doživjela poraz u gostima u Ligi prvaka i koja je u gostima u nokaut-fazi Lige prvaka svladala Real, Juventus i Tottenham. Takav tim može sve.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
;
Učitavanje komentara