Na pitanje o mogućem nezadovoljstvu navijača zbog dizajna stadiona, njegove otvorenosti, vjetra i vremenskih uvjeta, Zvonimir Boban je rekao: "Prije svega, pitanje je tradicije i identiteta starog stadiona te koliko mi Dinamovci živimo s tim stadionom. Koliko smo ga sanjali, koliko smo toga na njemu proživjeli, isplakali i slavili. Kada se donose ovakve odluke, postoji duboko poštovanje prema Dinamu, dinamovcima, njegovoj povijesti i identitetu. Iznad svega razmišljalo se o Dinamovcima.

Naravno, netko može imati drugačije kriterije ili drugačiji ukus i to je potpuno legitimno. Mi smo duboko uvjereni da smo donijeli najbolju moguću odluku upravo za Dinamo i njegove navijače. Svjesni smo da je stadion specifičan i da će zbog toga reakcije možda biti podijeljene. Ali tako je uvijek kada se grade ovakve stvari. Moramo biti hrabri, stajati iza svojih odluka i živjeti s njihovim posljedicama.

U ovom slučaju mislim da će rezultat biti sjajan za Dinamo, Zagreb i Hrvatsku. Nismo htjeli napraviti još jednu standardnu arenu kod koje, kada pogledate fotografiju, praktički ne znate na kojem se stadionu nalazite jer svi izgledaju isto. Ovo je nešto potpuno drugačije, nešto izrazito urbano i zagrebačko."

Tomislav Tomašević: "Što se tiče rokova, prema dinamici koju sada imamo očekujemo i nadamo se da bismo s gradnjom mogli početi početkom 2029. godine. Naravno, kroz pregovarački postupak s projektantima tek ćemo dobiti konačnu procjenu trajanja gradnje. Trenutačno se računa s 22 mjeseca, što znači da bismo do kraja 2030. godine mogli imati otvoren novi stadion.

Što se tiče toga da je ovo sedma maketa ili sedma ideja, možemo tako reći, ali novi stadion u Kranjčevićevoj nije maketa. Mislim da smo pokazali da ovo nisu samo priče i obećanja. Držimo se onoga što kažemo, rokova i svih koraka koje smo zacrtali. U Kranjčevićevoj već niče prvi novi gradski stadion u Zagrebu nakon 50 godina. Ako i dalje budemo imali ovu sinergiju i ako budu složni struka, Vlada, Grad i sportska javnost, onda će se konačno graditi i Maksimir.

Znam da mnogi ne vjeruju da će to doživjeti, ali doista smo predani tome da se ovaj projekt konačno realizira. Desetljećima se problem Maksimira nije uspio riješiti, a Zagreb i Hrvatska zaslužuju novi stadion. Već smo rekli da je procijenjena cijena stadiona 175 milijuna eura bez PDV-a, dok bi stadion zajedno s kompleksom garaža stajao nešto više od 200 milijuna eura bez PDV-a."

S autorom prvonagrađenog rada bit će ugovoren posao izrade idejnog, glavnog i izvedbenog projekta. Nakon odluke Ocjenjivačkog suda krenut će ugovaranje projektiranja novog nogometnog stadiona kao preduvjet za ishođenje lokacijske i građevinske dozvole te pripremu cjelokupne dokumentacije za javnu nabavu za izvođenje radova. Sami radovi bi krenuli 2029. godine, dok se početak uklanjanja starog stadiona očekuje 2027. godine.

Gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević: "Dobar dan još jednom. Drago mi je da smo danas ovdje. Ocjenjivački sud bio je međunarodan, a većinu njegovih članova činili su stručnjaci. To je jako važno jer članove nije birala ni Vlada ni Grad, nego strukovno udruženje, upravo kako bi odluka bila neovisna i stručna, a ne politička. To je važna poruka i arhitektonskim uredima u Hrvatskoj i svijetu, da ovakav međunarodni natječaj može biti nepristran, fer i pravičan. Svi radovi koje smo mjesecima gledali, analizirali i o njima raspravljali bili su šifrirani. Nitko od nas do donošenja konačne odluke nije znao koji studio stoji iza kojeg rada.

Upravo zato su i pobjednici bili iznenađeni kada su saznali rezultat. Mislim da možemo biti ponosni na takav proces jer je to važno i za buduće međunarodne arhitektonske natječaje u Zagrebu i Hrvatskoj. Meni je kao gradonačelniku posebno važno da se pitanje maksimirskog stadiona pokušava riješiti već 30 godina. Različite gradske uprave pokušavale su pronaći rješenje i drago mi je da smo sada vrlo blizu toga da Zagreb konačno dobije pravi novi stadion.

Ovaj stadion je jedinstven. Kada bude izgrađen, želimo da ljudi čim ga vide pomisle na Zagreb. Nije riječ o kopiji nekog stadiona koji već postoji negdje u svijetu. Istodobno, projekt ima jasnu poveznicu s izvornim stadionom Vladimira Turine, ne s današnjim Maksimirom, nego s njegovom originalnom arhitektonskom idejom. Važan kriterij bila je i ekonomičnost projekta, odnosno predvidivost trajanja radova i troškova gradnje. Svi želimo da novi stadion bude izgrađen što prije i unutar budžeta koji su zajedno dogovorili Vlada i Grad.

Projektom je predviđen stadion s 35 tisuća mjesta, garaža s oko 800 mjesta te tri trening-terena, od kojih bi jedan imao tribinu za oko 1500 gledatelja. Natječaj se nije odnosio samo na stadion. Tražilo se i cjelovito rješenje sportskog kompleksa Svetice, s novim gradskim stadionom manjeg kapaciteta, rukometnim domom, multifunkcionalnom dvoranom za košarku i futsal te prostorima za rekreaciju i vježbanje.

Riječ je o prostoru od oko 32 hektara na kojem treba riješiti i prometnu infrastrukturu. Projekt uključuje novi terminal i povezivanje sa željezničkom stanicom, dakle cjelovito prometno rješenje za stadion i cijeli sportsko-rekreacijski kompleks Svetice. Zahvaljujem svima na intenzivnom procesu. Nije bio jednostavan, ali bio je konstruktivan. Posebno mi je drago što ništa nije procurilo i što se do samog kraja nije znalo koji studio stoji iza kojeg rada. To pokazuje da je proces doista bio pravičan."

Predsjednik Dinama Zvonimir Boban:  "Specijalni akter vas sve pozdravlja. Dobar vam dan i lijep pozdrav. Veliko mi je zadovoljstvo biti danas ovdje. Neki vole nogomet, neki vole i arhitekturu, a vjerujem da će sve ovo na kraju završiti jednim velikim, lijepim i fenomenalnim djelom, našim dragim stadionom. Prije svega želim najiskrenije zahvaliti Vladi Republike Hrvatske i premijeru Andreju Plenkoviću, kao i svima koji su sudjelovali u ovom procesu. Žiri je postao jedna kompaktna, rekao bih i prijateljska cjelina u procesu koji je bio odgovoran i zahtjevan.

Veliko hvala i Gradu Zagrebu, a iznad svega našem gradonačelniku Tomislavu Tomaševiću, pravom dinamovcu. Znam s koliko ljubavi si ovo radio i s koliko ste ljubavi svi radili. Zahvaljujem i svim prijateljima u žiriju, Tomi osobno kao predsjedniku, ali i Romanu i Filipu na pripremi. Ovo je bio i proces saznavanja novih stvari, prepoznavanja onoga što prije možda nisi znao i otvaranja naših mozgova, koji su možda malo previše 'u kvadratu'. Mislim da je sve prošlo na najbolji mogući način.

Na Maksimir nam neće doploviti nekakav golemi kruzer niti će ondje sletjeti nekakav svjetleći leteći brod. Dobit ćemo strukturu koja duboko oslikava urbanu kulturu ovoga grada. Istodobno poštuje povijest i tradiciju stadiona Maksimir te na neki način štiti i grli identitet i duh Dinama i dinamovaca. Na to smo posebno ponosni. Mislim da ovaj rad stvarno možemo shvatiti kao futuristički Maksimir. Struka je već sve rekla, a ja mogu govoriti iz nogometne perspektive. Vidio sam mnogo stadiona u životu, na nekima sam igrao, a na ovom starom Maksimiru sam praktički živio i toliko ga volio.

Ovo je iznimno silna i moćna struktura. Kada protivničke momčadi budu ulazile na taj stadion, osjećat će veliki respekt, rekao bih čak i strahopoštovanje. Kada zamislim izlazak na teren, okomitost i maksimalnu inklinaciju tribina, njihovu blizinu, energiju i posebnost, odnosno zasebnost jedne tribine, vidim sve ono što je činilo Maksimir Maksimirom. Mislim da će energija na tom stadionu biti nevjerojatna, teško ju je uopće opisati. I dobra za nas.

To govorim baš iz nogometne perspektive. Vjerujte mi, mogu to zamisliti. Kroz ovaj rad arhitekata nekako se očuvala duša starog Maksimira, upravo zahvaljujući njihovom poštovanju prema starom radu Vladimira Turine.

Sačuvala se duša starog Maksimira, a istodobno idemo dalje. To je dobro. Ovo smo mi. Ovo je naš Maksimir. Vjerujem da će nam svima biti na ponos i uvjeren sam da je riječ o najboljem radu. Posebno mi je važno i kako je riješen sjever. On je zasebna cjelina i tako je zamišljen. To je jedan od rijetkih radova koji je na takav način doživio naš sjever, a to je jako bitno. Oni su uvijek bili svoji, neovisni, i praktički takvi trebaju biti i u konačnici. Hvala vam puno. Jako smo sretni i ponosni jer vjerujem da će nam svima ovaj stadion biti na ponos. Pitanje je samo vremena."

Predsjednik Ocjenjivačkog suda Toma Plejić: "Dolazimo do prvonagrađenog rada, iza kojeg stoji renomirani, svjetski poznati studio iz Milana. Upravo smo razgovarali s Tomasom, koji je bio šokiran i nije mogao vjerovati što mu govorimo. Razgovor smo vodili na talijanskom, a oni su bili potpuno fascinirani i neočekivano iznenađeni. Jedva smo uspjeli završiti razgovor. To je jedan poseban rad, potpuno drugačiji od ostalih, koji je na vrlo neobičan način reagirao na ovaj konfliktni zadatak. Sve teme i sve paradoksalne situacije koje sam ranije spominjao oni su prepoznali i na nevjerojatan način odgovorili na sve te konflikte.

Maksimir i Svetice prepoznali su kao jedinstvenu priliku za stvaranje novog sportskog grada. U njegovu se središtu nalazi novi stadion Maksimir za 35 tisuća gledatelja, kao snažna i apstraktna arhitektonska pojava u pejzažu. Novi stadion potpuno je neobičan. Nije zatvoren u jedan volumen, nego je riječ o elementarnom sklopu velikih horizontalnih i kosih ploha, čija snaga proizlazi iz proporcije, konstrukcije i preciznosti njihovih međusobnih odnosa.

Velike apstraktne plohe koje se približavaju gledalištu istodobno stvaraju masu i prazninu, težinu i lakoću. Ploha postaje arhitektura i prostor. Kroz stadion ulaze grad, nebo, svjetlo i priroda. Prostor vibrira, stvara se napetost, gotovo se osjeća tutnjava. To je potpuno ogoljena arhitektura, bez ikakve suvišne geste, reducirana na ono esencijalno. Svojevrsno suprematističko gnijezdo.

Prema nogometnom terenu tribine se povezuju u jedinstvenu, kompaktnu, superintenzivnu i akustičnu arenu. Prema Zagrebu rascjepi pretvaraju stadion u propusnu arhitekturu koja pripada gradu.

Iskustvo stadiona zato je dvojako. Iznutra imate koncentriranu, pršteću energiju, a izvana apstraktnu arhitektonsku pojavu. Stadion će biti ikoničan i prepoznatljiv, potpuno jedinstven, a istodobno je, što je iznimno zanimljivo, eho naše vlastite tradicije, našeg vlastitog DNK i identiteta. Snažno se referira na stadion Maksimir i njegove ideje transponira u budućnost. Riječ je o elementarnom projektu, vrlo jednostavnom i reduciranom samo na bitne elemente. Maksimalno je kompaktan, s minimalnim otiskom i maksimalnim spektaklom.

Čitav prostor zamišljen je kao kontinuirani park i šuma, s vrlo apstraktnim elementima postavljenima na strateškim pozicijama. S južne strane nalazi se novi veliki prometni hub koji povezuje autobusni i željeznički promet te veliku podzemnu garažu. Krov tog prometnog čvorišta i garaže postaje mjesto okupljanja i svojevrstan ceremonijalni ulaz prema glavnom spektaklu, stadionu. S druge strane predlaže se multifunkcionalni sklop za dvoranske sportove, rukometni, košarkaški i nogometni centar. To je vrlo kompaktna zgrada upravo zato da bi što veći dio prostora ostao park.

Na vrlo zanimljiv način riješen je i atletski kompleks u gornjem lijevom dijelu. On se rotira i prepoznaje dijagonalnu vezu sa središnjom osi Maksimira koja se povezuje s centrom grada. Tako se kroz vrlo apstraktan element atletskog stadiona formira novi reper u tom dijelu Zagreba.

I onda dolazimo do tog spektakularnog stadiona, koji je ekstremno jednostavan, potpuno apstraktan i enigmatičan. Djeluje gotovo poput transformera. To je enigmatična struktura u kojoj plohe gotovo levitiraju u prostoru, potpuno apstraktne, dok se istodobno na terenu stvara usijana atmosfera.

Gledatelji su dovedeni potpuno do rubova terena. Presjek stadiona vrlo je precizno kontroliran i podešen kako bi garantirao superintenzivan spektakl koji se od ovakvog stadiona očekuje. S druge strane stadion se pojavljuje kao potpuno logičan nastavak parka i prirode. Upravo je ta dvojnost iznimno zanimljiva i uzbudljiva. S jedne strane imate spektakl, intenzitet i energiju utakmice, a s druge park, prirodu i otvorenost prema gradu. Projekt tu dvojnost rješava na nevjerojatan način.

Posebno je fascinantno koliko je jedan strani ured pokazao senzibilitet i otvorenost prema našoj arhitektonskoj tradiciji i našim kultnim arhitektonskim ostvarenjima, konkretno prema djelu Vladimira Turine. Nevjerojatno je na koji su način prepoznali najvažnije elemente tog beskompromisnog arhitektonskog jezika, njegove iznimno intenzivne poruke i snagu, te ih transponirali u futurističku, ambicioznu, potpuno novu, ikoničnu i prepoznatljivu strukturu. Sada prepuštam riječ Zvonimiru Bobanu, posebnom akteru u ovom procesu."

"Hvala svima koji su došli, predstavnicima medija i svima koji su bili uključeni u ovaj dugi proces kroz koji smo zajedno prošli. Ja sam Ana Boljar, predsjednica Društva arhitekata Zagreba. Nama je pripala čast, ali i odgovornost da organiziramo i provedemo ovako važan međunarodni natječaj te da se nakon dugo vremena pozabavimo lokacijom u gradu koja ima vrlo složenu povijest.

Kada su nam Vlada Republike Hrvatske i Grad Zagreb ukazali povjerenje da provedemo ovaj međunarodni natječaj, bilo je jasno da će priprema biti složenija nego kod uobičajenog natječaja. Trajala je posljednjih godinu dana i uključivala je, među ostalim, pripremu dvojezične dokumentacije kako bismo privukli što više inozemnih ureda, posebno onih koji imaju iskustva s projektiranjem stadiona.

Iako u Hrvatskoj baštinimo tradiciju dugu 200 godina provođenja arhitektonskih natječaja, ovaj međunarodni natječaj značio je i pozicioniranje Hrvatske unutar europskog konteksta i europske strategije kulture građenja te poticanja arhitektonske izvrsnosti. Upravo arhitektonski natječaj omogućuje da se, zahvaljujući anonimnosti natjecatelja do samog kraja procesa, radovi ocjenjuju isključivo prema njihovoj kvaliteti.

Velik dio posla odnosio se i na širenje informacija o natječaju diljem Europe i svijeta kako bismo privukli što veći broj kvalitetnih ureda. Formiran je i ocjenjivački sud koji je, prema našim zakonima, većinom sastavljen od nezavisnih stručnjaka. Svima njima želim zahvaliti jer su, zajedno s članovima tehničke komisije, odradili velik posao. Pregled i žiriranje natječajnih radova iznimno su zahtjevni. Radilo se intenzivno, u kontinuitetu, i po 10 do 12 sati dnevno. Posebno me impresioniralo koliko su svi bili koncentrirani i predani.

Mislim da smo pokazali da je u ovoj relativno maloj zemlji moguće za isti stol posjesti različite ljude, nezavisne stručnjake te predstavnike lokalne i nacionalne vlasti, voditi polemiku i konstruktivan razgovor, pa čak se i ne slagati, a na kraju ipak doći do zajedničke odluke. To je posebno važno zato što govorimo o javnom novcu i projektu koji se financira javnim novcem. Javni interes, kvaliteta i briga o tome da rezultat bude što bolji svima su bili apsolutni prioritet.

Smatram da je međunarodni natječaj uspio. Zaprimili smo 88 radova iz više od 20 zemalja. Radovi su stigli iz cijele Europe, ali i s drugih kontinenata, iz Južne i Sjeverne Amerike, Kanade i Kine. Posebno je važno da su mnogi radovi stigli iz svjetski poznatih i uglednih arhitektonskih ureda. To ujedno znači da ocjenjivačkom sudu posao nije bio nimalo jednostavan.

Zahvaljujem svim natjecateljima jer je riječ o velikom trudu, ali i financijskom riziku za svakoga tko sudjeluje na takvom natječaju. Za otprilike mjesec dana organizirat ćemo izložbu svih natječajnih radova, zajedno s maketama. O detaljima ćemo naknadno informirati javnost. Izložba će biti otvorena za sve građane i sve zainteresirane te su svi pozvani da je pogledaju."

Početak predstavljanja novog stadiona će malo kasniti.

Rezultate natječaja objavit će predsjednica Društva arhitekata Zagreb Ana Boljar u ime provoditelja natječaja, predsjednik Ocjenjivačkog suda Toma Plejić, te članovi Ocjenjivačkog suda: predsjednik GNK Dinamo Zvonimir Boban, gradonačelnik Grada Zagreba Tomislav Tomašević, te ministar turizma i sporta Tonči Glavina.

Dinamo je na Maksimiru predstavio program dVikenda, trodnevnog festivala plave boje koji će se od petka do nedjelje održavati na stadionu i oko njega.

>> Opširnije

Dinamo je posvetio objavu stadionu.

>> Opširnije