OSIJEKOVI navijači izvojevali su pobjedu vezanu uz upravu s kojom su već dugo na ratnoj nozi. Klub će napustiti predsjednik Ferenc Sakalj te prokurist Vladimir Čohar, a kao nova predsjednica imenovana je 29-godišnja Mađarica Alexandra Végh. Uz nju u klubu ostaje članica uprave Valentina Koprivnjak koja je u klubu 21 godinu.

Za ljude kojima je istinski stalo do Osijeka ovo je velika vijest i treba pohvaliti aktivizam dijela Kohorte i drugih navijača koji slave ovu vijest. No, za perspektivu kluba ju je potrebno postaviti u širi okvir. Hoće li se u Osijeku nešto stvarno promijeniti ili je ovo samo kozmetika vlasnika kojeg već dugo vremena nije briga za klub?

Velikomađarski projekt

Za ispravno kalibriranje priče potrebno je vratiti se na početak. Još 2016. godine pričalo se da će slavonskog prvoligaša koji je godinama dugo grcao u dugovima kupiti grupacija kojoj je na čelu Lőrinc Mészáros, veliki prijatelj mađarskog vladara Viktora Orbána i građevinski mogul koji se smatra jednim od najbogatijih Mađara.

Kupnja Osijeka nije, koliko god to grubo zvučalo, služila primarno u sportske svrhe. Orbánovi prijatelji i partija su ulagali u klubove i gradili stadione u svim mađarskim pograničnim područjima u kojima je živjelo ugarsko stanovništvo. I koje su, vrijeme će pokazati, smatrali dijelom Velike Mađarske.

Sportski klubovi u koje su Mađari kročili služili su pritom kao platforma za mešetarenje interesom i prikupljanje socijalnog kapitala. Ekspresno su sagradili najmoderniji hrvatski stadion i prateću infrastrukturu.

Zbog same činjenice da se u hrvatskom nogometu prvi put pojavio netko tko je spreman uložiti svoj novac u budućnost domaćeg nogometa, na taj period smo generalno gledali previše romantično i premalo kritički.

Lova i interes se već neko vrijeme povlače iz priče

Upravljačka, a onda i rezultatska propast Osijeka u zadnjih par sezona ima nekoliko uzroka, ali ishodište im je svima isto - vlasnike kluba više nije dovoljno briga za klub. Orbánovi tajkuni, a među njima i Mészáros, bacili su oko na brojne hrvatske tvrtke.

Još 2024. godine je grupacija Mészáros ušla u fajt s Podravkom oko kupnje PIK-a, Vupika i Belja. Na kraju je Podravka uspjela dogovoriti 330 milijuna eura vrijedan posao otkupa poljoprivrednog segmenta Fortanova grupe, a Mađari su ispali iz kombinacija. Možda je slučajnost da pad NK Osijeka počinje baš tada, ali u zadnje dvije godine postoje jasni pokazatelji da Mađare nije toliko briga za klub.

Proračun Osijeka danas je, recimo, 15 milijuna eura što je čak za pet milijuna eura manje u odnosu na period otprije četiri ili pet godina. Financije za 2024. godinu svjedoče o padu prihoda za skoro deset milijuna eura (s 30 na 21.5) u odnosu na 2023. godinu.

Najveća razlika otpada na stavku "prihod od sponzorstava" što je godinama bio glavni model uštrcavanja novca u klub. U samo godinu dana, taj iznos se praktički prepolovio - s 19 na deset milijuna eura.

Osijek je izgubio ideju što jedan klub mora biti. Sada sve to mora vratiti

U cijeloj kakofoniji oko mađarskih ulaganja, podrijetla i tokova novca, Osijek je izgubio identitet i izgubio je ideju što znači biti nogometni klub. Pisali smo o problemima upravljanja, nepostojanju komunikacije između različitih klupskih sektora i potpunog nereda u podjeli ovlasti.

Prva velika i medijski značajnija kolateralna žrtva bio je Nenad Bjelica koji se i dok je bio u klubu i kad je otišao iz njega žalio na iste stvari. Govorio je kako je u Osijeku morao biti i trener i sportski direktor i čovjek koji brine o logistici i svakom drugom elementu koji jedan klub čini funkcionalnim. Kritike organizaciji kluba kasnije je uputio i José Boto.

Veliki udarac doživjela je i škola nogometa u kojoj vlada veliki nered. Dok je bilo novaca za kapitalna pojačanja poput Ramóna Miereza ili Kristijana Lovrića to se nije činio velik problem. Sad je jasno da Osijek, koji je oduvijek bio ogroman rasadnik talenata, mora ulagati u svoju školu, a ne u skupocjene uloge mahom isluženih igrača.

U čitavom tom procesu Osijek je skoro potpuno izgubio navijačku bazu. Ljudi koji su klub pratili i stajali uz njega i kad je izdisao na rubu prve lige, postali su nemoćni promatrači neželjeni na svom stadionu. Umjesto ulaganja u gradnju baze, a novi stadion i tadašnji rezultati su omogućivali veliki zahvat, Osijek je po tom pitanju napravio pet koraka unazad.

Što Osijek treba? Sve ispočetka

Odlazak Čohara, Sakalja, a možda i još ponekog lica iz kluba ne može sam po sebi riješiti ključan problem Osijeka, kluba koji je zapeo u limbu između političkog interesa i projekta koji sve mora graditi ispočetka.

Magični gumb za reset ne postoji i pred Osijekom je veliki posao. Gradnja kluba koji ima jasan identitet, koji ne ovisi o rezultatima izbora u Mađarskoj i koji će imati upravljačku i financijsku stabilnost. Ljudi koji po tom pitanju nisu radili ništa su s pravom potjerani. Naći one koji to mogu i znaju je puno teže.