"MISLIM da će svi imati problema s Atalantom u gostima. Pep Guardiola je bio u pravu kad je rekao da igrati protiv Atalante sliči odlasku kod zubara - čak i ako dođete do daha, do olakšanja, i dalje boli" - prije samo nekoliko dana izjavio je Maurizio Sarri i tako samo potvrdio riječi Pepa Guardiole.

Obojica ovih trenera posljednjih tjedana imala su slično bolno iskustvo kada su njihove super-momčadi igrale u gostima kod Atalante.

Očito dobar dio hrvatske javnosti nije dobro poslušao te riječi jer se put u Milano - gdje je Dinamo igrao protiv Atalante - smatrao izletom na feštu koja slijedi poslije utakmice.

Nešto se pita i protivnika 

"Nismo bili dobri, Atalanta je bila puno bolja, agresivnija i brža. Zasluženo su pobijedili”, izjavio je poslije utakmice kapetan Dinama Arijan Ademi. U toj se rečenici može sažeti ono što je svatko vidio da se dogodilo na terenu, a Dinamo je i dobro prošao s obzirom na to što je prikazao. 

Čak je i Bjelica priznao da je krajem dvoboja morao zatvarati utakmicu kako Dinamo ne bi snašla potpuna kalvarija i poraz poput onog koji su nanijeli svome protivniku u Zagrebu. 

Možda je kontradiktorno da bi se tako nešto moglo dogoditi momčadi koja je nedavno slavila uvjerljivim rezultatom 4:0 i dominirala u gotovo svim elementima igre. Međutim, to nije čudno. To se dogodilo zbog dva razloga: prvi je taj da je Atalanta momčad sklona oscilacijama, a pogotovo kod kuće mogu odigrati utakmicu na razini kvalitete i intenziteta koji ne mogu pratiti ni europski velikani. Drugi je razlog taj da se moglo očekivati da će i Dani Olmo odigrati koju slabiju utakmicu, a kad ne igra on, onda ne može igrati ni Dinamo.

Dinamo upoznao Papu Gomeza

Nije bilo samo riječ o tome da je Atalanta kao momčad djelovala bolje. Često će ekipe koje ne spadaju u europski vrh igrati onako kako igraju njihovi najbolji igrači, a u Milanu je zasjao omaleni, ali briljantni Argentinac Papu Gomez.

Taj igrač je već nekoliko sezona jedan od najkreativnijih pojedinaca u ligama Petice i često je nepravedno zapostavljen, a sad je pokazao zašto ga se godinama smatra jednim od najboljih igrača Serie A. Također, pokazao je i zašto je ključni igrač kluba koji igra ultra-brz i zabavan nogomet, a pritom su spremni i najvećim europskim momčadima pomrsiti račune.

Nema tog ofenzivnog elementa igre u kojem Gomez nije dominirao u Milanu. Potpuno je koristio tranzicijski nogomet koji je uspjela nametnuti njegova ekipa te svojom igrom držao na visini i intenzitet svojih suigrača. Upravo zbog njega, Leovac je djelovao neozbiljno i izgubljeno, ali Gomez je to spreman napraviti i bekovima s puno većim renomeom. Toliko je dobar igrač.

Dinamov najbolji igrač bio je nevidljiv

Za razliku od njega, Dinamov najbolji igrač odigrao je svoju najlošiju utakmicu sezone. Dani Olmo jednog će dana možda biti igrač svjetske klase i od njega se očekuje da povuče kada se vidi da momčadi ne igra dobro. Treba biti igrač koji će individualnom kvalitetom donijeti prevagu svojoj ekipi.

Međutim, bio je potpuno zatvoren. Nije čak ni riječ o tome da su ga nogometaši Atalante više zatvarali, nego da on nije igrao dobro. U prvoj utakmici gotovo s lakoćom prolazio je pored jednog čovjeka, a često i kroz dvojicu. Na račun te prve utakmice, do ovog dvoboja bio je najbolji dribler Lige prvaka. U Milanu ni u napadu niti u obrani nije mogao dobiti nijednu situaciju u duelu. Bila je to noć koju će Španjolac pokušati što prije zaboraviti.

Doista je bilo kao kod zubara

Bez Olma koji bi stvarao višak na terenu i s Gomezom u punoj snazi, Atalanta je doista značajno bolja momčad od Dinama. Nakon takve utakmice, u kojoj trener Dinama Nenad Bjelica spašava momčad od potpunog kolapsa na samom kraju, osjećaj je potpuno usporediv s onim kada se dođe u zubarsku ordinaciju. Neugodno je, boli i nemaš kamo otići.

Atalanta je takva momčad. Kada igraju na svom vrhuncu, kada se dobro osjećaju, njeni igrači sposobni su do takvog osjećaja dovesti ekipe koje su europska elita. Manchester City prvi je favorit Lige prvaka, a Juventus također spada među top 5 favorita. Obje momčadi nedavno su igrale kod Atalante i bilo im je vrlo neugodno na terenu, a Juventus je već nakon prvog poluvremena mogao biti u zaostatku 3 ili 4 pogotka, s obzirom na to kako je njegov protivnik dominirao.

Slično se i dogodilo Dinamu. Razlog zašto City i Juventus nisu izgubili utakmice - iako su također bili nadigrani - a Dinamo jest izgubio, nije ni volja, ni želja niti loš pristup utakmici. Razlika je u onim stotinama milijuna koji će vam priskrbiti najbolje igrače svijeta. Takvi igrači, kada momčad trokira, izvuku dobar rezultat za svoj tim na temelju individualne kvalitete.

Juventus i City ih imaju, Dinamo ih nema.