NAKON poraza od Rijeke na Rujevici (1:0), i najvećim optimistima postalo je jasno da Hajduk ove sezone neće osvojiti ništa. Sezona koja je trebala biti kruna mandata sada već bivšeg predsjednika Lukše Jakobušića pretvorila se u rezultatski fijasko ispod standarda koje si je klub postavio u posljednje tri godine. Bilo je jasno da će u klubu doći do promjena, ali smjena predsjednika u ovom trenutku ipak je iznenadila sve.

Nadzorni odbor procijenio je da je sada vrijeme za smjenu i to je njegovo pravo. U krajnjoj liniji, članovi su ih izabrali da donose teške odluke, posebno one koje nisu popularne. Međutim, nakon održane press-konferencije ostaje dojam da postoji još više pitanja oko smjene Jakobušića nego prije nje. Najavljeno je da će novi predsjednik biti imenovan u idućem mjesecu i da je drugačijeg profila od dosadašnjeg predsjednika.

Nije jasno u kojem je trenutku Nadzorni odbor Hajduka procijenio da Jakobušić ne zaslužuje novi mandat. Iz same izjave predsjednika Nadzornog odbora jasno je da se ta opcija nije ozbiljno razmatrala, što je također legitimno. Svi možemo imati mišljenje o tome kako je Jakobušić radio svoj posao, ali samo Nadzorni odbor ima odgovornost i u njegove ovlasti u ovom trenutku ne treba ulaziti. Hajduk ima jasan ustroj, zna se tko odgovara za što i procesi se moraju odvijati kako je zamišljeno statutom, inače cijela priča kluba članova postaje besmislena.

Jakobušić nije zaslužio ovakav odlazak

Ono što je u cijeloj priči izrazito negativno jest način na koji je Jakobušić otišao iz kluba. Njegove poslovne rezultate i napredak koji je ostvaren otkad je preuzeo klub ne može demantirati nitko, barem ne ozbiljno. Ako je do njegove smjene već došlo, potpuno je nejasno zbog čega on nije mogao odraditi mjesec dana do dolaska novog predsjednika, nego je doslovno smijenjen na način da je pokupio stvari iz kluba i otišao bez obraćanja javnosti. Smjena je zaposlenike kluba zatekla potpuno nespremne.

To nije način na koji se klub treba odnositi prema čovjeku koji je sigurno najuspješniji predsjednik od početka priče Našeg Hajduka, a vjerojatno i u puno dužem vremenskom razdoblju. Sramotno je za Hajduk da se na takav način rješava bilo koga. Svoje znanje, koje je stekao vodeći klub, tako se neće prenijeti na nekoga novog, već će se krenuti od nule. Kakva je to poruka bilo kome tko bi sutra trebao doći u klub? Dok radiš, bit će med i mlijeko, a kad odeš, šutnut ćemo te niz stepenice. Ponašanje je to ispod renomea ozbiljnog kluba.

Odnosi između Jakobušića i NO-a narušeni su davno, što je jasno iz izjave da se novog kandidata počelo tražiti već nakon prvog poraza od Rijeke i remija u Osijeku. Stvari nisu funkcionirale na toj relaciji pa je očekivano da dođe do razlaza, ali na temelju čega je procijenjeno da Jakobušić nije radio dovoljno dobro? NO ima potpuno legitimno pravo smijeniti ga, ali nije korektno ocijeniti njegov mandat temeljem jedne polusezone u kojoj je momčad bila devastirana ozljedama i praktično ga otjerati preko noći bez priznanja za sve dobro što je napravljeno.

Jakobušić je radio tri i pol godine te je kod ocjene rada sve trebalo biti uzeto u obzir. Nakon press-konferencije stječe se snažan dojam da bi on i sada bio predsjednik da je Marko Livaja zabio penal protiv Lokomotive ili da je Niko Sigur zabio Dinamu u Kupu umjesto što je pogodio gredu u zadnjoj minuti. Ozbiljan klub ne donosi odluke na takvim temeljima. Možda postoje konkretniji razlozi, ali oni na press-konferenciji nisu komunicirani.

Dobro je da je odluka o smjeni donesena sada, a ne na kraju sezone

Ono što je pozitivno u cijeloj priči jest trenutak donošenja odluke. Ne način, nego trenutak. Ako je Jakobušić smijenjen, dobro je da je ta odluka donesena sada, a ne da se čekao kraj sezone iz bilo kojeg razloga. Klub je iznad svih, a smjena u ovom trenutku ostavlja dovoljno vremena da se stvari poslože prije ljeta.

Da je NO odugovlačio s odlukom da se Jakobušiću neće nuditi novi mandat, klub bi se našao u situaciji da se novi predsjednik uhodava u sustav u trenutku kada praktično kreću pripreme i prijelazni rok. Ovako će imati vremena za pronalazak novog trenera, a vrlo vjerojatno i novog sportskog direktora. Upravo je izostanak spominjanja odgovornosti Mindaugasa Nikoličiusa nešto što jako bode u oči.

Jakobušić je smijenjen zbog rezultata sportskog sektora, a glavna osoba u tom sektoru ostaje na funkciji do dolaska novog predsjednika. Novi predsjednik će, prema riječima predsjednika NO-a, vidjeti hoće li s njim nastaviti raditi. To je besmisleno jer se novi predsjednik već zna dulje vrijeme. Ako on nema spremno rješenje za tu iznimno važnu poziciju, onda je legitimno pitati se za što uopće ima rješenja pa predstavlja napredak na dosadašnje stanje.

Je li odluka dobra ili loša, pokazat će vrijeme

Bilo kakva odluka sama po sebi nije ni dobra ni loša bez vremenskog odmaka koji daje naknadnu pamet. Moj stav je da je ova loša i da je Jakobušić trebao nastaviti s poslom, ali to je samo mišljenje i možda se pokaže da je odluka zapravo dobra. NO se odlukom o smjeni izložio jer će novi predsjednik imati težak zadatak nadmašiti ono što je Jakobušić napravio.

Ako se pokaže da njihov kandidat u tome neće uspjeti, jasno je da će i članovi NO-a biti bivši kada im istekne mandat za dvije godine. Jedini problem je što će u toj priči patiti klub, ali navijači su već naviknuti na taj cirkus.