MILOJKO PANTIĆ, legenda srpskog sportskog novinarstva, prošli je tjedan podigao prašinu kad se u svojoj emisiji Sportska galaksija obrušio na upravu Zvezde i Dragana Džajića, koji su notornom ratnom zločincu Kapetanu Draganu dali dres i status počasnog člana kluba.

Pantić, veliki navijač Zvezde, u dramatičnom obraćanju objavio je da se srami tog čina i da se javno odriče kluba koji je obožavao cijeli svoj život.

Nazvali smo Milojka Pantića i pitali ga da nam objasni pozadinu svoje odluke da okrene leđa Zvezdi, ali i da nam ispriča zašto je koncem 80-ih i početkom 90-ih šutke prelazio preko četničkih orgijanja Arkanovih Delija. Pitali smo ga i u kojem je trenutku shvatio da Slobodan Milošević, čiji je u početku bio pristaša, vodi zemlju u krvavi rat te zašto je hrvatski nogomet pri vrhu, a srpski pri dnu svjetskog nogometa. Također, legendarni komentator nam je objasnio zašto smatra da je Partizan strano tijelo u Srbiji. 

Je li bio hrabar čin na onakav način obračunati se s ratnim zločincima i mafijom koja vlada srpskim nogometom?

Svi kažu: "Svaka ti čast na hrabrosti." Ne mislim da je gledanje istini u oči neka prevelika hrabrost. Postoji termin duboka država. Srbija danas nije duboka država, ona je plitka država, ili da budem precizniji, ona kao država uopće ne postoji. Postoji samo kriminalna, a ne politička vlast koja je u svoje kandže uzela Srbiju, kriminalizirala je i gazi je kao plitak potok. Zato se preko svoje emisije borim građanima ukazati što se događa u Srbiji. U Srbiji sve vodi njen neokrunjeni kralj političkog kupleraja Aleksandar Vučić. Taj čovjek je neustavni predsjednik Srbije jer je zgazio ustav u mnogim segmentima. Vučić je tijekom pandemije mrtav-hladan izjavio: 'Baš me briga što nikad nitko u povijesti čovječanstva nije uveo 84-satni policijski sat. Ja ću ga uvesti.' Naravno, postavlja se logično pitanje odakle tom čovjeku apsolutna moć? Odgovor je jasan - radi što hoće jer je ušutkao Ustavni sud, sva ministarstva sile i prisile je stavio pod svoju kontrolu i što je najvažnije ima svoje osobno osiguranje, svoju pretorijansku gardu u vidu profesionalnih navijača Zvezde i Partizana. Ni to mu sve nije bilo dovoljno, pa je ta dva nekadašnja bisera našeg nogometa dao u ruke ratnim zločincima i kriminalcima. Samo nekoliko dana nakon što je Zvezda dala Kapetanu Draganu titulu počasnog člana, na društvenim mrežama navijači Partizana su objavili sliku Kristijana Golubovića, koji je trenirao na njihovom stadionu u punoj opremi kluba. Znate li tko je Kristijan Golubović?

Naravno. Jedan od rijetkih preživjelih aktera kultnog dokumentarca o srpskom podzemlju devedesetih Vidimo se u čitulji.

Tako je. Kristijan Golubović je nakon Arkana i Joce Amsterdama najveći kriminalac Balkana tih ratnih devedesetih i čovjek koji je do prije samo nekoliko mjeseci bio osuđen na višegodišnju robiju. Dakle, sve te nekadašnje ''borce za srpsko pitanje'' vlast je udomila na sjeveru Zvezdinog i jugu Partizanovog stadiona. Njihova osnovna zadaća je da obavljaju prljave zadatke za vlast, ali oni imaju i svoje privatne poslove u narko-biznisu. Neokrunjeni kralj političkog kupleraja Aleksandar Vučić Zvezdu i Partizan je predao u ruke tim kriminalcima i tako rehabilitira notorne ratne zločince i ubojice.

Kakve se bile reakcije u Srbiji nakon vašeg istupa?

U 50 godina bavljenja novinarstvom nisam doživio takvu popularnost. Staro i mlado, muško i žensko, svi su bili oduševljeni. Ne mogu ulicom proći od slikanja, zaustavljanja, razgovaranja s ljudima. Takve situacije mi daju hrabrost da se i dalje borim, jer vidim da građane ne mogu prevariti te da Srbija još nije do kraja potonula u moralno beznađe. Kako kaže Kant: "Zvjezdano nebo iznad mene i moralni zakon u meni, to su dvije najvažnije stvari u životu."

Nekad se bili veliki prijatelj s Draganom Džajićem. Čak i nakon rata Džajić je na prostoru cijele bivše države imao status legende. Danas više nema. Što mu je to trebalo?

Sudbina Dragana Džajića je tužna sudbina. Njega i Vladimira Cvetkovića, klupsku legendu i bivšeg direktora kluba, uhapsili su zbog optužbi da su uzimali novac od igrača za vrijeme transfera u europske klubove. Tijekom suđenja pokazalo se da nije bilo nikakvih dokaza da su Džajić i Cvetković oštetili Zvezdu i da jedino tko je bio oštećen, ako je uopće itko i bio oštećen, to su bili klubovi poput Reala, Manchester Uniteda i ostali u koje su dolazili igrači Zvezde. Džajić i Cvetković su zbog toga bili u zatvoru šest mjeseci, a kad su na vlast u Srbiji došli bivši radikali, današnja Napredna stranka Tomislava Nikolića, oni su ih abolirali usred sudskog postupka. Jedino u Srbiji je moguće da se netko abolira dok traje suđenje. Abolicija se može primijeniti samo prema nekome tko je osuđen, a ne prema nekome kome se tek sudi. Nakon toga se Vladimir Cvetković povukao, nije ušao u Zvezdu više od deset godina, a Dragan Džajić od tog trenutka postao je sluga i poltron vlasti. Istog dana kad su ga abolirali, postavljen je za počasnog predsjednika, u ponoć su ga doveli u klub, suspendirali su regularno izabranu upravu na čelu s Vladanom Lukićem i stvorili su neku radnu skupinu koja je trebala voditi Zvezdu. Sjećam se da je i mene Vučić nazvao i tražio da uđem u klub. Rekao mi je da će mi se javiti za par dana, ali nikad više nije nazvao. Istog dana, kćerka mi je javila da je na televiziji izravan prijenos kako Vučić u klub uvodi Džajića, Čovića, Kokezu, današnjeg predsjednika Nogometnog saveza Srbije, i još neki polusvijet. U tom trenutku Dragan Džajić je prestao biti Dragan Džajić, legenda jugoslavenskog nogometa, i postao je poslušnik obavezan prema vlasti. Ovo što je napravio, to je upravo to. Odradio je svoju obavezu. Dragan Džajić je tim jednim potezom prebrisao sve što je radio čitav život. Izbrisao je svoju izvanserijsku nogometnu karijeru, a to je jako žalosno.

Osim Kapetana Dragana u obraćanju ste spomenuli i ratne zločince Arkana i Šešelja. Rekli ste da je bačena ljaga na Bari kad je Zvezda 1991. postala prvak Europe. Za Bari ste emotivno vezani, ali tada je Arkan bio itekako involviran u klub, često je s pištoljem sjedio uz trenera na klupi, a četnička ikonografija je dominirala sjeverom Marakane. Zašto vam tada to nije smetalo? Kad ste progledali?

U pravu ste, ali tada se nisam oglašavao jer oni nisu bili članovi uprave Zvezde kao što su danas. Tada su bili samo navijači. Njihov dio je bila tribina, a ne klupski saloni kao danas. Čak ni Milošević Arkanu nije dozvolio da preuzme vlast u Zvezdi, pa je ovaj iz osvete uzeo četvrtoligaša Obilić i u dvije godine od njega je napravio prvaka tadašnje SRJ. Nisu dali Zvezdu Arkanu, ali njegovi nasljednici su ipak ušli u klub, a to je nešto preko čega ne mogu i neću nikada moći prijeći. Početkom devedesetih nisam mogao kritizirati nekoga što navija za Zvezdu, iako mi se nije sviđalo sve što se događalo na tribinama. A progledao sam, kako kažete, kad sam vidio kakav šljam ulazi u moj klub i vlada njime.

Vaš komentar o ''igračima Hajduka koji 1991. nisu ni cvijeće donijeli prvaku Europe'' godinama je viralni hit, ali na snimci dok traje koškanje igrača, a vi izgovarate to što izgovarate, čujemo kako cijela Marakana urla: 'Ustaše, ustaše.' Zašto niste reagirali i osudili to?

Ne znam je li u ostatku Jugoslavije išao direktan prijenos te utakmice, ali kod nas u Beogradu je išla snimka. Imao sam slušalice na ušima i to urlanje o ustašama najprije nisam čuo. Naravno, čuo sam kad je počela tučnjava na terenu između igrača, ali i dalje smatram da su incident izazvali igrači Hajduka. Samo sam rekao, a pamtim svaku riječ i danas, da mi je žao da su igrači Hajduka došli u Beograd da se tuku, a nisu ni cvijeće donijeli prvaku Europe. Javili su mi iz reportažnih kola da su na početku utakmice igrači Hajduka predali cvijeće i tražio sam da se to izbaci. Ipak, ta rečenica je ostala, a vjerujte mi, ništa zlonamjerno nisam mislio. Drago mi je danas kad god dođem u Split, a idem često, Splićani mi u šali viču kad me vide: 'Šjor Panta, a što ćemo s onim cvijećem?'

Bili ste veliki navijač Zvezde, a Arkan je koncem 80-ih i početkom 90-ih bio više od vođe navijača. Jeste li ga ikad upoznali?

Jednom. Na Marakani su igrali Zvezda i Obilić, a Arkanov klub je dobio utakmicu. Dogodilo se nešto slično kao ono s cvijećem. Naime, tada smo imali samo jednu kameru, a kad je utakmica tek počela, u prvim sekundama, ja sam čitao sastave i nisam vidio prvi napad Obilića kad je lopta došla do lijevog krila, čini mi se da je to bio Ranković. Ušao je u 16 metara, a Marjan Marković, kasnije je igrao u Puli, napravio je prekršaj. Bio je penal, ali ja to nisam vidio jer sam čitao sastave. Prošlo je nekoliko dana i na beogradskom aerodromu čekao sam reprezentaciju koja se odnekud vraćala. Prišao mi je Arkan i bijesno mi je rekao da me treba išamarati jer nisam vidio penal. Nisam znao što bih, pa sam okrenuo sve na šalu i rekao mu kako nosim naočale i da mi izgleda nije dobra dioptrija. Unio mi se u lice i rekao mi da se sutra moram nacrtati na stadionu Obilića pa će mi on kupiti prave naočale. Naravno da nisam otišao, a to je ostao moj prvi i jedini susret s njim.

S obzirom na vaše današnje stavove, kako vam je bilo biti navijač Zvezde krajem osamdesetih kad je Marakana bila prepuna Dražinih slika, a Delije se jasno stavile na stranu četničkog pokreta i pod vodstvom Arkana dobar dio njih je počinio masovne ratne zločine u Hrvatskoj, BiH i Kosovu?

Mislim da sam jedini u Srbiji koji stalno priča o tome kako je došlo do toga da Delije i Grobari uzmu nekadašnje velikane našeg nogometa pod svoje. To je sve odradila Služba, kako kolokvijalno zovemo nereformiranu UDBA-u i tajnu policiju bivše države. Arkanova i Šešeljeva paravojska je regrutirala navijače koji su pljačkali i ubijali po Jugoslaviji. Kad je rat završio, država nije znala što bi s njima i onda im je našla nove hobije, a to je bilo da štite vlast sa stadiona. Država im javi da trebaju rasturiti gay paradu, onda oni sve razvale, zatim dobiju zadatak da treba napasti nekog političara kojem je ''istekao rok trajanja'', onda taj završi polomljen ili dva metra pod zemljom. Zvezda i Partizan su pretvoreni u paravojno i parapolicijsko udruženje. Jedne drži Srpska napredna stranka, a druge Socijalistička partija Srbije. Jedni i drugi služe za obranu vlasti, a zauzvrat im država tolerira da se bave narkobiznisom.

Kad se u drugoj polovici osamdesetih na političkoj mapi pojavio Slobodan Milošević, u početku ste bili njegov veliki pristaša. Kad ste shvatili da se njegova politika temelji na zločinu koji će kasnije odnijeti stotine tisuća života?

Kako Vučić laže, tako je lagao i Milošević. Nakon što sam potpisao peticiju za ostavkom Miloševića, poslan sam na prinudni odmor s pozicije urednika sportske redakcije TV Srbije. Kad se pojavio, priznajem da sam mu vjerovao, ali nakon što je srušio Stambolića vidio sam gdje to sve skupa vodi. Sjećam se jednog mitinga na kojem je rekao: 'Hoću Srbiju s deset tisuća dolara po glavi stanovnika, pa nek se taj sistem zove komunizam, kapitalizam ili kako god hoće.' Tada sam mom velikom prijatelju Bobiju Jankoviću rekao: 'Bobi, ovaj ruši komunizam. U komunizmu nema deset tisuća dolara po glavi stanovnika.' Priznajem da sam tada pomislio da Milošević ima plan da nas odvede u UN i da ima dogovorene trgovinske odnose sa SAD-om. Nakon samo mjesec dana pokrenuo je Jogurt revoluciju u Novom Sadu, srušio je legalno izabrano rukovodstvo i tada je krenuo u rušenje svega. Shvatio sam da laže i da nam se zlo sprema.

Legenda ste sportskog novinarstva, ali koliko je profesionalno od vas bilo da ste otvoreno navijali za Zvezdu? Je li istina da ste uoči jednog derbija između Zvezde i Partizana u prijenosu rekli: 'Evo igrača Partizana, a evo i naših igrača.'

Tu izjavu nikad u životu nisam rekao. Da tako nešto postoji, već bi netko stavio na YouTube. Znate li kako je došlo do te laži? Predložili su me za urednika sportskog programa TV Beograd, a tadašnji glasnovogornik Partizana Slobodan Novaković bio je glavni urednik TV Beograd. Novaković je bio protiv toga da ja budem urednik sportskog programa i na jednom kolegiju je izjavio tu rečenicu koju ja nikad nisam rekao samo da me kompromitira. Međutim, kad su mi rekli da je on to rekao, kazao sam: 'Odlično, ako je to jedan partizanovac o meni rekao, onda to neću demantirati.' Kad su me pitali da komentiram tu izjavu, rekao sam da to nije bio lapsus, nego živa istina. 'Zvezda je naša, a vi ste strano tijelo u Srbiji', rekao sam i stojim iza toga. Partizan je 1945. je pod prijetnjom života doveo pola Građanskog u Beograd i na silu je stvorio Jugoslavensko sportsko društvo. Zanimljivo, i danas Partizan nosi taj prefiks, a najveći nacionalizam danas je na njihovom stadionu gdje mašu zastavama i slikama Draže Mihailovića. Nevjerojatno koji je kaos u Srbiji napravila tajna služba. Ti mladi ljudi koji mašu četničkim zastavama, a kunu se u Partizan, pojma nemaju da su Draža i njegovi četnici bili ideološki i ratni protivnik Partizana.

Zašto Hrvatska ima sjajne rezultate u nogometu, a Srbija unatoč silnim talentima nema?

U hrvatskom nogometu ni izbliza nije tako jadno stanje kao u srpskom. Vučić je na mjesto predsjednika Saveza postavio Slavišu Kokezu, svog bivšeg osobnog tjelohranitelja i čovjeka koji je imao zadatak da mu ručno pere automobil. Trebam li dalje išta više objašnjavati? Od glave riba smrdi. Kako će biti uspjeha u jednog organizaciji koju vodi čovjek koji nema pojma o sebi, a kamoli o Nogometnom savezu Srbije?

Kako komentirate drugo mjesto na svijetu reprezentacije Hrvatske?

Taj veličanstven rezultat bih usporedio sa Zvezdinom titulom prvaka Europe u Bariju. Nešto što će ostati nenadmašeno na ovim prostorima. Vjerojatno nikad se nešto tako neće ponoviti. Hrvatska je igrala u finalu Svjetskog prvenstva u nogometu. Poslušajte kako to zvuči. Pokojni Miljan Miljanić je stalno govorio da u nogometu moraju postojati tri zakona da bi se stiglo do vrha: dobro rukovodstvo, dobri igrači i struka mora biti vrhunska. Sve se to poklopilo u Rusiji, a tada je Hrvatska imala i četvrtu stvar, a to je fantastična podrška navijača. Energija mase je bila dodatni stimulans koji je Hrvatsku odveo u finale.

Jeste li tada navijali za Hrvatsku?

Naravno. Uoči turnira sam prognozirao da će Hrvatska biti najveće iznenađenje SP-a- Uoči četvrtfinala između Rusije i Hrvatske gostovao sam u jednoj emisiji gdje su me pitali za koga će navijati Srbija u tom dvoboju. Rekao sam da će građanska Srbija navijati za Hrvatsku, ali da postoji i jaka vladajuća klerofašistička i radikalna Srbija koja sanja da ruski fudbal pregazi hrvatski nogomet. Dodao sam da se to neće dogoditi jer Hrvatska ima puno bolju reprezentaciju. Te moji riječi su sutradan izašle u Večernjim novostima koje je uređivao Milorad Vučelić, jedan od vodećih ljudi Partizana i čovjek koji me je 1993. potjerao na prinudni odmor. Taj Vučelić je lažirao moju izjavu i na naslovnicu je stavio naslov: 'Kontroverzni komentator Milojko Pantić sve Srbe koji navijaju za Rusiju nazvao je klerofašistima'. Imao sam puno neugodnosti i problema zbog toga, ali što ću se ja žaliti kad su isti ti ljudi zbog podrške Hrvatskoj Novaka Đokovića proglasili ustašom i neprijateljem Srbije.