PEDESET tisuća. Točno toliko stanovnika broji Villarreal, gradić koji se nalazi u sjevernom dijelu Autonomne zajednice Valencije, a klub iz tog grada, brojem stanovnika sličnom zagrebačkoj Pešćenici, sinoć je drugi put u svojoj povijesti bio blizu finala Lige prvaka. Ipak, i drugi put mu je presudio neusporedivo jači i moćniji engleski velikan.

2006. godine protiv Arsenala ga je koštao promašaj Juana Romana Riquelmea s bijele točke, a 16 godina kasnije ne može se prstom uprijeti ni u koga. Dali su sve od sebe, ali to nije bilo dovoljno protiv kluba koji uz Manchester City čini daleko najkompletniji i najbolji duo svjetskog nogometa.

Žuta podmornica je ispala, ali je u prvih 45 minuta nadigrala Liverpool kao rijetko tko ove sezone. Unai Emery još je jednom potvrdio da je majstor zanata i idealan kup-trener koji može vrlo precizno detektirati slabosti protivnika i kontinuirano ih koristiti. Real ili City, ovisno o tome tko prođe dalje, tih će 45 minuta morati spremiti kao formulu za Redse u finalu.

Villarreal je zaustavio najopasnije Liverpoolove igrače iako im je dao najviše prostora

Dva gola razlike ogroman su kapital, ali najveće, zapravo jedino pitanje uoči uzvrata bilo je kako će španjolska momčad iskontrolirati šesterostrukog prvaka Europe i doći u šansu da, sustavno ili slučajno, zabije gol i zakuha situaciju. Emeryjev plan bio je izvrstan.

Odlučio je vrlo hrabro i visoko pritisnuti Liverpool već u fazi izgradnje napada. Iako je Liverpool pod Kloppom doživio transformaciju i više nije reaktivna i kontraška, nego momčad koja igru gradi na posjedu, i dalje su joj Thiago i Van Dijk jedina dva igrača od dva stopera i trojice veznjaka koji se elitno nose protiv pritiska.

Villarreal je vrlo rano usmjeravao Liverpool s loptom prema boku. Grupiranjem igrača u sredini terena tjerali su Liverpool da gradi napad horizontalnim loptama, a jednom kada bi ta lopta došla do Robertsona ili Arnolda na bokovima, geometrija terena im nije dozvoljavala veliki manevarski prostor dok su Villarrealovi veznjaci agresivno i striktno markirali sve Liverpoolove.

Ovdje se vidi osnovni princip Villarreala u obrani. Napadači (nisu u kadru) tijelima brane dodavanje od stopera prema sredini terena. Istovremeno, Villarreal ondje stalno kreira višak s posebnim fokusom na Thiaga kao najboljeg razigravača. U nastavku akcije vidi se plod ovakve postavke.

Van Dijk nema kamo s loptom. Dvojica igrača brane mu pas u sredinu (prema golmanu i veznjaku), čuvar ga tjera prema aut-liniji, a u pritisak stiže i krilni igrač Villarreala kako bi onemogućio pas na beka. Van Dijk je prisiljen ispucati loptu.

Koliko je Villarreal uspio u svojoj defenzivnoj namjeri možda najbolje govori usporedba prvih poluvremena prve i druge četvrtfinalne utakmice. Redsi su imali 18% posjeda manje (68% - 50 %), 106 dodavanja ili čak 35% manje i 12% točnosti dodavanja manje u odnosu na prvu utakmicu. Bili su po svakom kriteriju izvan ritma.

Treba napomenuti kako je ova postavka bila i dosta riskantna jer su Španjolci igrali gusto u sredini terena, a dvojici najboljih ofenzivnih bekova na svijetu dali su više prostora nego što bi se itko usudio. Ipak, zbog stalnog ometanja izgradnje Liverpoolovog napada, Robertson i Arnold nisu u prvom dijelu ni mogli doći do lopte.

Emery je gledao Liverpoolov susret protiv Cityja i znao je što Liverpool najviše muči

Emery je poznat kao jedan od najpedantnijih trenera na svijetu i nema sumnje kako je gledao Liverpoolov prvenstveni ogled protiv Cityja, koji je za njegovog suparnika bio najteža utakmica sezone. Zbog toga je zaigrao u formaciji sličnoj onoj koju je koristio i Pep Guardiola.

Coquelin i Lo Celso su samo formalno bili krilni igrači. Neprestano su ulazili u sredinu terena te je Villarreal igrao u formaciji 4-2-2-2. Čak šest igrača centralno u drugoj i trećoj zoni terena stalno su mu davali brojčanu nadmoć u srcu veznog reda.

Dva vezna igrača, dva lažna krila i dva napadača - svi igraju centralno i donose prednost Villarrealu, koji je bez problema kontrolirao susret protiv puno kvalitetnije momčadi od sebe. Thiago, Keita i Fabinho su stalno bili na ničijoj zemlji između previše suparnika.

Ovakva formacija otvarala je puno prostora na boku, a upravo je ondje ležao plan napada u završnici. Emery je znao da su Robertson i Arnold najslabije defenzivne karike. Zbog toga je stalno pokušavao kreirati višak u zonama koje oni brane.

To je postizao tako da su se fizički moćniji napadači Moreno i Dia izvlačili široko do trenutka dok ih Liverpoolovi bekovi ne bi preuzeli. U tom trenutku Villarreal je dolascima bekova ili veznjaka u tu zonu stalno kreirao višak protiv nemoćnih bočnih igrača gostiju.

Ovako izgleda trenutak prije drugog gola Villarreala. Španjolci rade opterećenje zadnje linije suparnika viškom igrača, a posebno ciljaju Robertsona kojeg direktno napadaju s dvojicom igrača. Mane kao pomoć s krila nije dovoljno blizu i Villarreal lako ulazi u završnicu.

Upravo su se kod tog gola najbolje vidjeli svi principi Villarrealove igre u napadu. Kreirali su višak protiv jednog beka i pripremili centaršut. U šesnaestercu je Dia napravio lažno kretanje prema prvoj stativi i sa sobom odvukao Konatea kao dominantnog skakača. To je ostavilo samog Arnolda na drugoj stativi pored kojeg Coquelin lako zabija gol.

► KLIKNI OVDJE I POGLEDAJ VIDEO DRUGOG GOLA

Povratak iz zemlje snova u drugom poluvremenu

Nažalost po ljubitelje priča u kojima Pepeljuga pobjeđuje moćniju i bogatiju maćehu, prvih 45 minuta čine cijeli udžbenik iz kojeg Guardiola i Ancelotti mogu učiti o tome kako treba igrati protiv Liverpoola.

Postoji nekoliko razloga za to. Jedan je svakako kadrovski. Liverpool si može dozvoliti da mu s klupe uđe Luis Diaz, koji bi u skoro svakom drugom klubu na svijetu bio siguran starter. Zbog činjenice da je Villarreal svjesno puštao prostor na krilu, bilo je logično da Klopp uvede boljeg driblera od Jote.

Razlozi su i taktičke naravi, iako na prvu nisu toliko očiti. Tako je Naby Keita u nastavku bio pozicioniran puno bliže napadačima, a u nekoliko situacija se vidjelo da Klopp od njega zahtijeva da otiđe još bliže suparničkom golu kad Liverpool gradi napad od golmana.

Gvinejac nije bio tu da pomogne izigrati Villarrealov presing, ali je odlaskom visoko odvukao za sobom igrača i učinio Villarrealovu zonu u sredini manje kompaktnom, dovoljno da Thiago pronađe malo više prostora.

Razlozi pada, naravno, leže i u Villarrealu. Oni najočitiji su dvije velike pogreške vratara Rullija, ali cijela momčad spustila se u nižu brzinu. Bez iste doze agresije i presinga, Liverpool je puno lakše pronalazio bekove, koji su i dalje imali jako puno prostora.

Akcija za prvi gol Redsa krenula je s desne strane, a drugi je namjestio Arnold, koji je centrirao bez igrača u blizini koji bi ga omeo. Jednom kad je utakmica krenula na Liverpoolov mlin, bilo je teško očekivati da se dvoboj opet može zakomplicirati.

Šanse za drugog finalista sada izgledaju veće

Bez obzira na ishod, Villarreal neće ostati samo najsimpatičnija priča ove sezone Lige prvaka nego i velika opomena Liverpoolu. Kada ima problema protiv momčadi poput Manchester Cityja, spremni smo to pripisati činjenici da igra protiv nekog tko može parirati kvalitetom.

Ipak, kad ga 45 minuta u potpunosti nadigra španjolska Pešćenica, to onda jasno otkriva da čak i najveće momčadi na svijetu imaju sistemske mane. Suparnicima je ostala samo jedna utakmica da ih iskoriste, ali dojam je da City ili Real imaju nešto veće šanse u finalu nego su ih imali prije ove utakmice.