"MA DOBRO, što ste se vi svi uhvatili Ante Rebića? Kakva je ovo halabuka. Kao da smo mi stvarno izgubili utakmicu zbog Rebine kopačke?" odgovorio nam je Igor Štimac koji je bio izbornik Hrvatske koji je Antu Rebića prvi put poslao na teren u dresu reprezentacije.

U prijateljskoj utakmici protiv Lihtenštajnu 2013. godine Rebić ga je vratio u život, bilo je 2:2 do 77. minute. Eduardo je zabio dva, a Rebić svoj debitantski gol u prvom nastupu za Hrvatsku. Odmah je postao Štimčevo oružje na koje računa za derbi na Marakani protiv Srbije u idućem kolu kvalifikacija. Rebić je put u reprezentaciji nastavio je kod Nike Kovača, koji će postati njegov nogometni otac, vodit će ga na SP i od njega napraviti pristojnog igrača u Eintrachtu. Također, Kovač će par puta urgirati da se Rebića ne izbaci iz reprezentacije, fitilj mu je uvijek bio kratak, a emocije visoke. Nazvali smo Štimca koji Rebića odlično poznaje, kako bismo prošli ključne dileme koje se otvaraju nakon pucanja relacija u svlačionici Hrvatske.

Igore, tvrdite da je slučaj kopačke predimenzioniran? 

"Ako već razgovaramo, razgovarajmo ozbiljno. Ne razumijem što su se svi uhvatili Rebića, zašto se to toliko potencira. Da, to je predimenzionirano. Svi su se obrušili na Rebića. Kako bi bilo da sada pričamo kako smo izgubili utakmicu radi promašaja Kramarića, kako bi to zvučalo i kakve bi bile reakcije? Nemojmo to raditi, jer mogli bismo izvući još puno takvih primjera. 

Ne potenciramo mi, potenciraju oni sami. Ovaj put bi se cijela priča oko Dalića i reprezentacije ispuhala dva dana nakon ispadanja s turnira, nikad brže i nikad bezbolnije. Rebić je opet zakuhao, možete li pretpostaviti zašto? 

Nije ništa slagao Ante. To svi priznaju, nesporno je. Način na koji je to Ante rekao je neprimjeren, ali lagao nije. Naljutio se i to je samo izašlo iz njega na jedan neprimjereni način. Vidim da je reagirao vruće glave i da mu je jako teško. Brzo je sve izbrisao, dakle Ante Rebić i sam vidi da je napravio svinjariju s tom objavom. Mislim da ga je iscrpilo sve ovo, on je stavljen u ulogu žrtve i krivca, slušao je par dana sve što se govori i puknuo je. Vidim da je bio jako ljut, misli da nije on jedini krivac i da nije jedini igrao loše. U pravu je. Zašto se to nije iskomuniciralo drugačije? Očito je da odnosi nisu dobri između njih kad nisu ovo mogli riješiti licem u lice. 

Jeste li ikada imali problem s obuzdavanjem njegovog karaktera kao izbornik? 

Ante je kod mene debitirao. Rekao sam tada da je on igrač top klase, moraš ga osjetiti. Nikad nismo imali problema, baš nikad ovako nešto ni blizu. On je temperamentni Dalmatinac, bože moj, takav je. Ja ga obožavam, bez takvog igrača ne ideš u rat i moraš ga imati na svojoj strani u ekipi. Moglo se ovo riješiti drugačije, očito se predugo čekalo, vruće su glave. Ja im svima savjetujem da se ohlade i stanu na balun. Obje strane neka dobro razmisle i ohlade se prije nego što povuku idući potez. Apeliram na njih, da se svi prvo dobro smire, to im prvo treba.

Kažete da nismo izgubili zbog kopački, a Dalić kaže da su Rebićeve kopačke i Gvardiolova voda, između ostalog, uzroci ispadanja s Eura. Ako nisu kopačke, što je problem i zašto smo ispali? 

Mi smo ispali jer nismo iskoristili naše najveće adute na njihovim pozicijama, to nas je potrošilo na ovom turniru, pa i Dalić to priznaje. Mi opet nismo trčali, ni pametno ni bilo kako prvih sat vremena. Pasivni smo, ne otvaramo se. Ali najveći problem su igrači na krivim pozicijama, a kasnije se pokazalo, i krivi igrači uopće. To je veći problem od toga što nismo trčali ili što su nam neki igrači izvan forme. Mislim da ste i vi objavili podatak da su Španjolci pretrčali 17 kilometara više. Ne mogu ja raditi analizu, to izbornik najbolje zna, ali dao sam neke detalje, to je neko početno stanje za dalje, za rješavanje problema. Na krivim pozicijama igrač u lošoj formi je igrač manje, vidjeli smo to. Treba napraviti dobru analizu i ciljeve za dalje. No, prvo moraju svi iz sebe izbaciti ovaj bijes. Ovdje se dogodila baš eskalacija tog bijesa i sad trebaju stati svi na loptu i ispričati se. 

Rebić se treba ispričati? 

Apsolutno. S druge strane, ne možemo mi dopustiti sebi da izgubimo igrača Milana, bože sačuvaj, nemamo mi toliko igrača, svima je jasno da je to nedopustivo.

Ljut je i Andrej Kramarić, iako je poput Rebića na Euru dobio dosta šansi da nešto napravi.

Na krivoj poziciji, da. Ja jako cijenim Kramarića kao igrača, ali da je kod mene rekao ono što je rekao u Rovinju na pripremama, kad je poručio da pitamo Šukera što bi rekao da ne igra u prvih 11 nakon 20 golova u Bundesligi, meni on više ne bi zaigrao na neko vrijeme. Ne mogu svi igrati, uvijek će biti nezadovoljnih i svidjelo mi se kad je Dalić rekao da podržava nezadovoljstvo igrača koji ne igra. Ali eskaliralo je, to se vidjelo iz te izjave i to se moralo na neki način spriječiti. Kako je Kalinić izletio iz reprezentacije jer je igrao Kramarić? Nije nikad o tome pričao. Uvijek postoje dvije strane medalje.

Rebić zamjera i TV komentatorima, vašim nekadašnjim suigračima Prosinečkom i Vlaoviću. Što biste mu odgovorili da ste danas komentator? 

Da, nakon što sam 10 godina radio kao TV komentator sigurno bih pokušao objasniti da komentatorima ne treba zamjeriti, oni većinom rade u dobroj namjeri. Nije ni ovo način da se dalje prepucava. Kažem, većina komentatora nema zle namjere. U suprotnom se to odmah vidi. S druge strane, doživio sam puno puta da se igrači uvrijede nakon loših utakmica jer sam isto to kazao na televiziji, opisali smo ono što se događa, a igrač bi se naljutio. Ego, što ćeš, nogomet je pun ega. Kada sam ih hvalio, nitko mi nije kasnije došao reći hvala, naravno. Tako je to, ništa čudno, najčešće je tako u svakom odnosu medija i igrača, svatko na svojoj strani radi svoj posao. Ima i drugačijih primjera, naravno, to su ovi zloćudni.

Kako dalje? Kako riješiti problem? 

Eh, to je sad najteži dio, jer svatko od njih, od izbornika do igrača mora preispitati sebe i priznati svoje pogreške. Saslušati onog drugog, pa i ako se ne slaže. Sad će svatko za sebe pokazati karakter, neće svi priznati da su pogriješili. Rekao sam na početku Eura da me situacija u ekipi podsjeća na Japan 2002. Ja sam se oprostio prije prvenstva jer ništa nije štimalo u smjeni generacije, znao sam da ne možemo biti dobri zajedno i pustio sam mjesto nekom mlađem da ide, što prije krene, to će manje zakasniti. Tako je i bilo, momčad 2002. godine nije funkcionirala najbolje i to se vidjelo na rezultatu, sputalo ih je, bili smo baš grozni. Dalić ima sreće jer ima više vremena. Da nismo prošli Škotsku, on ne bi ostao. To je rekao i to je jedino normalno. 

U HNS-u općenito kažu da Dalić ima sreće, u tolikoj mjeri da mu se to gleda kao trenerska kvaliteta. Mislite li da će Dalić uspjeti ovo riješiti? 

Zafrkano se roditi bez sreće. Ne znam koliko je Dalić imao sreće, ali znam da će mu opet trebati. Čeka ga period u kojem se stvarno svi moraju poniziti ako žele riješiti problem. Ne vjerujem da bilo tko može opstati ako za njega treba žrtvovati pet igrača. Imamo sjajne mlade igrače koji dolaze, puno talenta. ali mora se znati red, hijerarhija u reprezentaciji. Meni se čini da se to izgubilo.

Je li to samo eskalacija tinjajućih sukoba? 

Opet se vraćamo na klanove, ja u to ne vjerujem. Zašto? Zato što klanova ima samo kad se gubi. Bilo je klanova i u Rusiji, ali do utakmice s Argentinom. Poslije toga, nije više bilo klanova. Sve sam vam rekao.