ELLAND ROAD sada zna. Tri dana u svibnju 2001. godine odredila su sudbinu njegova miljenika i ispisala ključni dio priče o klubu koji koriste kao pravi primjer kako propasti, a to nitko ne želi. Tijekom 72 sata koja su otkucala prije skoro 19 godina, Leeds United je živio svoje snove, ali je vrlo brzo shvatio da se povijest zaista zna ponoviti.

Kao što ponavljanjem prijeti i danas, jer Leeds je u vrijeme velike euforije i sve izvjesnijeg povratka u svijet velikana počeo strahovati od toga da se uslijed pandemije koronavirusa cijela sezona poništi. Za razliku od ranijih padova, ovog puta Leeds nigdje nije pogriješio. Kao lider Championshipa nalazi se na pravom mjestu, ali u pogrešno vrijeme.

Leeds je na bolan način shvatio da se povijest zna ponoviti

Novo razočarenje bio bi još jedan veliki udarac za navijače Leedsa koji povijest svog kluba pamte po padovima koji su se stalno ponavljali.

Embed from Getty Images

Krajem 1960-ih i početkom 1970-ih godina klub je obilježio čuveni trener Don Revie koji je klubu donio titulu FA kupa, dvije titule engleskog prvaka i tri druga mjesta. Njega je zamijenio legendarni Brian Clough od kojeg su se očekivale velike stvari, ali Clough je nakon samo 44 dana i katastrofalnih rezultata dobio otkaz, a Leeds je sezonu okončao na devetom mjestu. Potom je Leeds 1992. godine bio prvak Engleske, u vremenu kada je u klubu igrao Eric Cantona, da bi godinu dana poslije jedva izborio opstanak.

Tog 5. svibnja 2001. godine Leeds je gostovao kod Arsenala i tražio tri boda kako bi u posljednjem kolu Premiershipa sam odlučivao o svom plasmanu u Ligu prvaka iduće sezone, jer tada su iz Premiershipa u najjače klupsko natjecanje išla tri kluba. 

Do susreta s Topnicima momčad koju je predvodio David O'Leary imala je niz od čak sedam uzastopnih ligaških pobjeda, odnosno 12 utakmica bez poraza. Susret na Highburyju Leeds je dočekao na trećem mjestu, s tim da bi mu pobjeda donijela skok na drugo, ali tog dana u Londonu izgubio je 2:1, što je iskoristio Liverpool i oduzeo mu tu toliko željenu treću poziciju.

Tri dana kasnije O'Leary je izveo momčad na Mestallu da se suprotstavi Valenciji u uzvratu polufinala Lige prvaka. U prvom susretu bilo je 0:0, što je značilo da Leeds uz remi s postignutim golom može izboriti finale. Nažalost, europska bajka završena je porazom 3:0.

U posljednjem kolu Premiershipa ni Liverpool ni Arsenal nisu kiksali, pa je Leeds unatoč pobjedi nad Leicesterom ostao na četvrtom mjestu bez novog plasmana u Ligu prvaka.

U toj sezoni Leeds je u Ligi prvaka igrao protiv Barcelone, Real Madrida, Milana i Lazija, tada aktualnog prvaka Italije, u prvenstvu je rušio Liverpool, Chelsea i Arsenal. Živio je svoje snove. Od tada samo je padao. I to žestoko.

Dok su rušili prvaka Italije i dočekivali Real i Barcu, znali su da im prijeti katastrofa

Dok su trajali svi veliki europski uspjesi obilježeni izbacivanjem Barcelone i Lazija iz grupnih faza Lige prvaka (tada se tijekom jedne sezone nakon grupne faze nije igrala nokaut-faza nego su se formirale nove četiri skupine) i dok su redom padali protivnici u Premiershipu, u Leedsovoj kancelariji brige nisu nestajale. 

Embed from Getty Images

Predsjednik kluba Peter Ridsdale uspjeh je gradio na jednoj ideji - gomilao je dugove koje je planirao vraćati novim plasmanima u Ligi prvaka i uspjesima u ovom natjecanju. Sve što je Leeds radio ovisilo je o novim sudjelovanjima u Ligi prvaka. A njih nije bilo.

Nakon što su u toj sezoni 2000./2001. propustili novi plasman u najelitnije klupsko natjecanje na svijetu, Ridsdale je odlučio upasti u još veće dugove. U klub je sredinom te sezone već doveo Rija Ferdinanda za oko 16 milijuna funti, što je tada bio rekord britanskog nogometa, da bi u sezoni 2001./2002. za slične iznose doveo Robbieja Keanea i Robbieja Fowlera, ali ponovno je izostao plasman u Ligu prvaka. 

Koliko su ovi transferi bili veliki najbolje pokazuje podatak da bi Ferdinandov transfer u današnjem nogometu iznosio oko 78 milijuna funti. Toliko je, dakle, Leeds plaćao kako bi živio europski san.

Kada su shvatili da je plan propao, u klubu su krenuli prodavati najbolje igrače i to po nižim cijenama. Navijači su bili ogorčeni, a Ridsdale im je indirektno poručio da su skupo platili svoje snove.

"Jesmo li trebali toliko trošiti u prošlosti? Vjerojatno ne, ali živjeli smo san", kazao je Ridsdale.

No prodaja igrača i rezanje troškova bilo je uzaludno. Ridsdale je u međuvremenu napustio predsjedničku funkciju, a klub je u sezoni 2003./2004. ispao iz Premiershipa. Još gore od toga, klub je zbog dugovanja izgubio vlasništvo nad svojim stadionom Elland Roadom.

Ostala je tako samo uspomena na momčad u kojoj su igrali Jonathan Woodgate, Ian Harte, Rio Ferdinand, Danny Mills, Lucas Radebe, Olivier Dacout, Lee Bowyer, Harry Kewell, Alan Smith, Robbie Keane, Robbie Fowler i bivši napadač Dinama Mark Viduka. Bila je to atraktivna momčad ogromnog talenta i još većeg srca. Svi navedeni igrači tek su trebali zaigrati najbolji nogomet svoje karijere i zauvijek će ostati pitanje što bi se dogodilo da su uspjeli ispuniti ludu Ridsdaleovu ideju. Pokazatelj njihova talenta su i klubovi u kojima su kasnije igrali: Woodgate je zaigrao u Realu, Ferdinand i Smith u Manchester Unitedu, Kewell i Fowler u Liverpoolu...

Snove su skupo platili

Čudno vođenje kluba nastavljeno je i nakon Ridsdalea, ali njegovim nasljednicima vjerojatno bi bilo puno lakše da nisu imali problem s dugovima iz prošlosti koje je napravio upravo Ridsdale.

Embed from Getty Images

Unatoč brojnim problemima, Leeds je 2006. godine uspio doći do finala play-offa u Championshipu, ali izgubio je od Watforda. Umjesto da nastavi ići uzlaznom putanjom, klub je nakon tog uzleta ponovno krenuo padati. Uostalom, tako je i navikao - nakon uspona, pad je bio neizbježan.

Godinu dana kasnije, odnosno šest godina od one noći na Mestalli, kada je bio na korak do finala Lige prvaka, klub s Elland Roada ispao je u League One, treći razred engleskog nogometa i bio je na rubu stečaja. 

"Mislim da ljudi nisu shvaćali koliko je situacija bila loša. Nakon poraza u finalu play-offa skoro cijela momčad je rasprodana. Ekipa koja je igrala iduću sezonu Championshipa bila je neprepoznatljiva", kazao je jedan od igrača koji su tada nastupali za Leeds.

Zbog svih padova koje je imao tijekom svoje povijesti, Leeds je postao primjer kluba čiji model poslovanja treba izbjegavati. Tako je nastala fraza "biti Leeds" za sve one koji krenu sličnim putem. Toliko je, dakle, Leeds pao da je postao mjerna jedinica svima koji dijele njegovu sudbinu.

Ipak, nakon tri godine boravka u trećoj ligi, Leeds se vratio u Championship gdje postaje prosječan klub koji obično zauzima mjesto u sredini tablice.

U jeku svih tih zbivanja, klub je često mijenjao vlasnike tako da je svojim dolaskom na čelo kluba talijanski vlasnik Massimo Cellino 2014. godine postao čak sedmi predsjednik nakon odlaska Ridsdalea. Kao i svaki predsjednik, Cellino je najavljivao velike stvari i predstavljao se kao spasitelj, a u stvari je izludio navijače, ponajviše neprestanim promjenama trenera. Čak šestorici je uručio otkaz.

Promjene trenera nisu najgore po čemu će se Cellino pamtiti. On je za vrijeme boravka u Leedsu u više navrata dobivao suspenzije od engleskog nogometnog saveza. Jedna od suspenzija bila je zbog utaje poreza u Italiji, a druga zbog umiješanosti u transfer Leedsova igrača Rossa McCormacka u Fulham 2014. godine. 

Nakon Cellina, čiji su odlazak ubrzale suspenzije, jer posljednja je izdana na 18 mjeseci, na mjesto predsjednika stigao je njegov sunarodnjak Andrea Radrizzani koji je pokazao ogromne ambicije kupovinom svih vlasničkih dionica te povratkom Elland Roada u vlasništvo kluba. Radriazzanijev mandat nije od početka davao najbolje plodove, jer je klub u sezoni 2017./2018. zauzeo 13. mjesto u Championshipu, ali Talijan je povukao sjajan potez na ljeto 2018. godine kada je na mjesto trenera doveo Marcela Bielsu.

Vjeru im je vratio Luđak, ali koronavirus stoji na putu

Argentinski stručnjak smatra se učiteljem ponajboljih trenera svijeta, prvenstveno Pepa Guardiole i Mauricija Pochettina. Poznat je po specifičnom karakteru, ali i po genijalnim idejama. Od Leedsa je preko noći napravio momčad sposobnu da izbori plasman u Premiership.

Embed from Getty Images

Prošle godine popularni Luđak zaustavljen je u polufinalu play-offa u kojem ga je nadjačao Derby County, ali ove sezone nakon 37 od 46 kola njegov Leeds je prvi s bodom više od West Bromwicha koji predvodi Slaven Bilić. Važnije od uloge lidera je to da Leeds ima sedam bodova više od trećeg mjesta koje vodi u play-off, dok prva dva mjesta vode direktno u Premiership.

Bielsa je u Leedsu svoje genijalne ideje uspio pretočiti u djela. Njegova momčad igra po njegovom prepoznatljivom stilu koji obiluje velikom dinamikom u igri s loptom, kao i u igri bez lopte. Čak je zadržao i svoju bolnu točku, a to je forma njegovih momčadi u drugom dijelu sezone kada obično nastupa kriza. Tako je Leeds početkom godine u jednom trenutku u šest odigranih susreta imao čak pet poraza. No na svu sreću za Argentinca i Leeds, iz krize su uspjeli izaći te zauzeti prvo mjesto na ljestvici.

I točno u trenutku kada je vladala najveća euforija i kada je Leeds kucao na vrata "obećane zemlje", svijetom je zavladao koronavirus i podsjetio navijače s Elland Roada da se povijest zna ponoviti. Ovakav epilog bio je neočekivan i Leeds ga nikako nije mogao izbjeći. Za klub koji 16 godina čeka na povratak u Premiership i koji je i više nego spreman za takav uspjeh, eventualno poništavanje prvenstva bilo bi vrlo bolan udarac.