"DATUM je 25. kolovoza 2000. godine. Dok su se Real Madrid i Galatasaray pripremali za utakmicu UEFA-ina Superkupa u Monaku, oči nogometnog svijeta bile su uprte samo u jednog čovjeka. U kontroverznom transferu iz Barcelone, Luis Figo upravo je postao najskuplji nogometaš svijeta i bio je spreman debitirati u dresu madridskog kluba. Očekivalo se da će već prvi nastup portugalske prinove opravdati cijenu koju je Real platio. Međutim, utakmica nije odlučena magijom Realove desetke, nego prinove Galatasaraya, 26-godišnjeg Maria Jardela", započinje svoju priču o brazilskom napadaču britanski nogometni portal These Football Times čiji tekst prenosimo u cijelosti.

"Jardel je prvo postigao gol iz kaznenog udarca poslavši Ikera Casillasa u drugu stranu od lopte, a potom je zabio i zlatni gol. Reagirao je iz prve na dodavanje Fatiha Akyela i tako zapečatio neočekivanu pobjedu svog novog turskog kluba. U prve četiri utakmice u dresu Galatasaraya, Jardel je postigao fantastičnih 10 golova.

Jardelova predstava protiv europskog prvaka nikome nije bila iznenađenje. Golgeterski instinkt koji je pokazao protiv Real Madrida, bio je samo jedan bljesak njegova umijeća kojim je tresao mreže za Vasco da Gamu, Gremio i Porto. Iako je i sam priznao da nije sasvim objektivan, dopredsjednik turske vlade Mesut Yilmaz rekao je tada da Galatasarayeva prinova spada među četiri najbolja nogometaša svijeta u tom trenutku.

I nije bio daleko od istine. Jardel je prethodne dvije sezone bio najbolji strijelac Europe, ali mu je Zlatna kopačka u sezoni 1999./2000. ipak pobjegla zbog slabog koeficijenta portugalske lige u kojoj je tada igrao. U to vrijeme, Jardel je već bio na putu prema 200. klupskom golu u karijeri. S obzirom na to da mu je bilo tek 26 godina, činilo se da njegove najbolje partije tek dolaze. Činilo se i da je samo pitanje vremena kad će zaigrati za neku momčad iz samog europskog vrha.

Umjesto toga, krenuo je putem propalih transfera i brakova, nediscipline i zaobilaženja od brazilskih izbornika. Prema vlastitom priznanju, konačno dno koje je dotaknuo tijekom blijede polusezone u australskim Newcastle Jetsima krajem 2008., posljedica je destruktivne ovisnosti o kokainu. Nespreman i s viškom kilograma, tada 35-godišnji Jardel bio je u Newcastle Jetsima samo sjena nekadašnjeg golgetera. Bio je to neslavan kraj napadača koji je nekoć bio jedan od najboljih u Europi. Dok je igrao u Portugalu, u 233 utakmice za Porto i Sporting postigao je čak 231 gol.

Iako je imao problema s prilagodbom na turski način života te se nije baš slagao s klupskim čelnicima, tijekom jedne sezone u Galatasarayu Jardel je ipak postigao 34 pogotka. Tako sjajna statistika trezveni je podsjetnik kakvu je karijeru mogao imati da u ključnim trenucima nije imao i dosta nesreće. Primjerice, milanski se Inter 2000. godine umjesto za Jardela odlučio za Hakana Sukura, još jednog protagonista neuspješnih transfera. Uz to, brazilski su izbornici redovito preferirali Ronalda i Romarija. Zato karijera jednog od vodećih europskih strijelaca nikad nije dosegnula očekivanu razinu.

Jardel je na svom vrhuncu bio poput elementarne nepogode. Njegove realizatorske sposobnosti, odnosno broj golova koje je postigao u Brazilu, Portugalu i Turskoj, dovoljno govore o kakvom se igraču radilo. Postigao je najmanje 30 golova u svakoj od prvih šest sezona u Europi. Međutim, zbog toga je često nepravedno etiketiran kao oportunistički napadač koji nema puno kvaliteta osim završnog poteza.

Jardel ipak nije bio samo kopija najboljih golgetera Europe u to vrijeme, poput Ruuda van Nistelrooya ili Filippa Inzaghija. Analiza njegovih golova u Portugalu i Turskoj otkriva iznimnu raznovrsnost u realizaciji. Bilo je tu voleja lijevom nogom s 25 metara u same rašlje, staloženih i preciznih završnih udaraca te munjevitih golova glavom koji su postali njegov zaštitni znak. Imao je zaista raznoliku lepezu rješenja u realizaciji.
Jardel je u Portu bio fenomenalan. Već u Vascu da Gami i Gremiju pokazao je zavidan osjećaj za gol, a potom je postao još bolji. Iako je imao određenih problema u prilagodbi na taktičku razinu portugalske lige, u prve dvije sezone u Portu postigao je ukupno 74 gola (po 37 u obje). Skepsu prema njegovim stvarnim mogućnostima u europskom nogometu, jer portugalsko prvenstvo nije bilo na posebnoj cijeni, brazilski je golgeter odagnao golovima glavom protiv Barcelone i Bayerna u Ligi prvaka.

Sezona 1999./2000. bila je Jardelova najbolja u dresu Porta. Postigao je nevjerojatna 54 gola u samo 49 utakmica. Međutim, unatoč reputaciji jednog od najboljih strijelaca Europe, nije se uspijevao probiti u brazilsku reprezentaciju jer su mjesto uz nedodirljivog Ronalda dobivali Romario i Rivaldo.
Osim toga, unatoč najvećem broju golova već drugu sezonu zaredom, Jardel nije uspio postati europska Zlatna kopačka. Priznanje je dobio Kevin Phillips iz Sunderlanda koji je profitirao zbog UEFA-ina sustava ligaških koeficijenata, iako je postigao osam golova manje od Brazilca. Sve je ukazivalo na to da je Jardela počeo sputavati portugalski nogomet i da je vrijeme za promjene.

U ljeto 2000. Jardel se našao na raskrižju. Upravo je završila dotad najbolja sezona njegove karijere, u kojoj se etablirao kao jedan od najpotentnijih napadača Europe. Krenuo je u potragu za novim izazovom u karijeri koji bi ga pogurnuo u brazilsku reprezentaciju. Naročiti interes za njegove usluge pokazao je Inter. Milanska momčad tražila je golgetera koji bi je ponovno lansirao prema talijanskom naslovu i popunio prazninu nastalu Ronaldovim dugotrajnim oporavkom od ozljede. No Inter se na kraju odlučio za Hakana Sukura, koji je s Galatasarayem upravo bio osvojio Kup UEFA-e. Jardelov spektakularni milijunski transfer nikad se nije dogodio i Brazilac je završio u Galatasarayu kao Sukurova zamjena.

Tijekom glamuroznog predstavljanja u Istanbulu, na koje je došao u bijeloj limuzini, Jardel je naglasio kako je glavni motiv njegova dolaska bila želja da se dokaže u važnoj europskoj ligi. Galatasaray je imao odličnu momčad, predvođenu rumunjskim zvijezdama Gheorgheom Hagijem i Gheorgheom Popescuom. Kod trenera Fatiha Terima stasali su i mladi talenti poput Emrea Belozoglua i Okana Buruka. No turska liga bila je daleko od kvalitete i uzbuđenja jednog Premiershipa, La Lige ili Serie A.

U prvoj ligaškoj utakmici za Galatasaray Jardel je postigao pet pogodaka, no njegovi dani u Istanbulu pokazat će se turbulentnima i ograničenima. Iako je sezonu završio s 34 gola u svim natjecanjima, postao je nezadovoljan životom u Turskoj i odnosima u klubu pa je naumio potražiti novi klub. Ponovno se pojavila mogućnost transfera u Inter. Milanska momčad nije se mogla pohvaliti uspjesima za vrijeme trenerskih mandata Marcela Lippija i Marca Tardellija pa je na pomolu bilo veliko restrukturiranje. U ožujku je objavljeno da u Milano stižu Emre Belozoglu i Okan Buruk, a kako bi se turske prinove što bolje snašle, pričalo se da će na klupu sjesti bivši trener Galatasaraya Fatih Terim.

S obzirom na to da se Sukur nije najbolje snašao, pretpostavljalo se da će Inter uskoro tražiti novog napadača. Budući da je Inter stalno obilazio oko Galatasaraya, mnogi su smatrali da je i Jardel na popisu želja. Na Jardelovo razočaranje, od transfera ponovno nije bilo ništa. Terim je zaista otišao u Milano, ali ne u Inter, već na klupu njegova gradskog suparnika Milana. Inter se, pak, odlučio za Hectora Cupera, dotadašnjeg trenera Valencije. Dolaskom mladog napadača Mohameda Kallona, postalo je jasno da u Interovoj svlačionici nema mjesta za Jardela pa je odlučio pristupiti portugalskom Sportingu.

Jardel je u sezoni 2001./02. bio na vrhuncu. Praktički samo zahvaljujući njegovim golovima, Sporting je osvojio prvi portugalski naslov nakon 20 godina. Sezonu je završio kao najbolji strijelac lige, s 42 gola u samo 30 utakmica bio je dvostruko bolji od prvog pratitelja na ljestvici strijelaca. Ukupno 55 pogodaka u svim natjecanjima najbolji je učinak njegove karijere. Bližilo se Svjetsko prvenstvo u Japanu i Južnoj Koreji, navodno se za njegove usluge zainteresirala Barcelona i činilo se da je vrlo blizu proboja među najveće zvijezde. Umjesto toga, njegova se karijera počela raspadati.

Nesretna okolnost njegove karijere bila je činjenica da je unatoč fantastičnom golgeterskom učinku u europskom nogometu, za brazilsku reprezentaciju odigrao samo 10 utakmica i postigao jedan gol. Jardelovu sudbinu u dresu Brazila umnogome je odredila konkurencija u vidu Romarija, Rivalda, Ronalda i kasnije Ronaldinha, koji su godinama bili u vrhu europskog nogometa. Ipak, čudno je da za višestruku Zlatnu kopačku Europe nije bilo mjesta. Mnogi misle da su ga brazilski izbornici zaobilazili zbog njegova osebujnog temperamenta, a moguće je da se Jardela izabralo kao krivca za poraz Brazila u utakmici s Hondurasom 0:2 u četvrtfinalu Cope Americe 2001.
Zato je Jardel stalno tražio dokazivanje u velikom europskom klubu. Nadao se tome i kad je dolazio u Galatasaray pa je vjerujući da će privući pažnju brazilskog izbornika, izjavio: ”Scolari će vjerojatno strategiju bazirati na meni, što znači da ću postići mnogo golova.” Međutim, to se nikad nije dogodilo, čak ni dok je Ronaldo bio ozlijeđen.

Fantastična sezona 2001./02. davala mu je pravo nadati se pozivu u reprezentaciju za nadolazeće Svjetsko prvenstvo. Ponovno je osvojio Zlatnu kopačku, i to ispred renomiranih golgetera poput Raula, Hernana Crespa i Ruuda van Nistelrooya. Jardel je vjerovao da će ga Scolari svakako pozvati, možda mu čak dati mjesto u prvih 11: ”Ne budem li išao na SP, bit ću razočaran.” Međutim, Scolari ga nije pozvao. Mjesto u brazilskoj reprezentaciji dobili su napadači osrednjeg učinka Edilson i Luizao, koji su igrali u brazilskim klubovima, ali ne i najbolji strijelac Europe. Zlatna kopačka morala je prihvatiti da će svjetsku smotru, pohod Brazila prema naslovu, Ronaldovu slavu i glamurozni transfer u Real Madrid gledati na televiziji.

Poniženje kojem je bio izložen teško je palo Jardelu, koji je istodobno prolazio i kroz traumu raspada braka. Što je još trebao učiniti da dobije pažnju koju zaslužuje? Njegov eventualni transfer u neku važniju europsku ligu ponovno je propao jer i Barcelona i Real Betis odustali su od posla kad su shvatili da Sporting traži odštetu od 10 milijuna funti. Za igrača takvog kalibra danas taj iznos zvuči smiješno. Traumatizirani Jardel napustio je Sporting u rujnu 2002. godine uz riječi: ”Nikad više ne želim igrati u Sportingu ni u Portugalu.”

U početku je Sporting imao razumijevanja za Jardelov nestabilan karakter. Dopušteno mu je da privremeno boravi u Brazilu, pod uvjetom da svakog mjeseca pošalje odgovarajuće liječničke nalaze. No dokumenti su prestali stizati i klub je ubrzo izgubio strpljenje. Prestali su mu isplaćivati plaću, a Jardel je potom zbog toga zatražio raskid ugovora. Osobni problemi koji su ga uvijek pratili i bili potisnuti u danima uspjeha i slave, sad su isplivali na površinu. Oduvijek je slovio kao nepredvidljiv i ćudljiv, ali svaki je klub bio spreman tolerirati njegovo ponašanje sve dok su stizali i njegovi golovi.

Europski velikani nisu željeli riskirati s njegovim teškim karakterom, dok je Scolari vjerojatno smatrao da njegovi golovi u Portugalu nisu vrijedni narušene harmonije u reprezentaciji Brazila. Problemi s klupskim isplatama stalno su pratili Jardela. U Galatasarayu je stupio u štrajk nakon što nije dobio plaću, a Benfici je prijetio tužbom. Naime, lisabonski ga je klub namjeravao otkupiti od Galatasaraya i već je bio potpisao predugovor, ali je ipak odustao zbog financijskih razloga.
Jardel se na kraju vratio u Sporting, ali njegovi su osobni problemi imali štetan utjecaj na karijeru. Patio je od depresije i odao se kokainu. Tijekom zimske stanke u sezoni 2002./03. ozlijedio se pri skoku u bazen u Brazilu i dugo izbivao s travnjaka. ”Sve je počelo mojim druženjem s pogrešnim ljudima. Onda je došao razvod, depresija i droge. Ima toga dosta u nogometu, ali bolje da ne govorim o tome”, izjavio je tada Jardel.

U ljeto 2003. godine Sporting se odlučio riješiti posrnule zvijezde. Jardel se napokon dokopao velike europske lige. Ali Bolton Wanderersi su bili daleko od slavnih klubova koji su bili zainteresirani za njega dok je bio Zlatna kopačka. Odšteta od samo 1,5 milijuna eura pokazuje koliko je njegova cijena potonula u samo godinu dana. Bolton je u to vrijeme bio popularna destinacija za posrnule zvijezde, kao što su Jay-Jay Okocha, Ivan Campo i Youro Djorkaeff, koje je trener Sam Allardyce uspijevao oživiti. No Jardel je bio izgubljen slučaj. Slabe forme i kondicije, nije se uspio nametnuti u jednoj sezoni, koliko je ostao u Boltonu. Postigao je samo tri gola, dva protiv Walsalla i jedan protiv Liverpoola u Liga kupu.

Dvije godine nakon koketiranja s Interom, Jardel je ipak završio u Serie A. U zimi 2003. potpisao je za Anconu i debitirao protiv Milana. Vlastiti navijači izrugivali su se njegovoj pojavi i nazivali ga 'Lardel' (u slobodnom prijevodu 'masni'). U Italiji je ostao samo šest mjeseci. Golovi su potpuno presušili kad se Jardel upustio u avanturu preko Atlantika. Prvo je 2004. pristupio argentinskim Newell’s Old Boysima, potom je 2005. prešao u redove brazilskog prvoligaša Gioasa, da bi godinu kasnije završio u portugalskom Beira Maru. U ljeto 2006. završio je u ciparskom Anorthosisu iz Famaguste.

"Nisam zaslužio biti primjer nijednom djetetu. Svakome tko želi čuti, mogu reći da ne čini ono što sam ja činio. Govorim otvorena srca i priznajem svoje pogreške", rekao je Jardel objašnjavajući da su ovisnički dani iza njega.

Nespreman, nezainteresiran i prekomjerne tjelesne težine, Jardel je bio samo sjena nekoć ubojitog napadača. Karijera koja je trebala završiti svjetskom slavom, gasila se po opskurnim klubovima i ligama. Bilo je tužno vidjeti izuzetno nadarenog golgetera, gotovo nogometnog velikana, kako postaje predmet tekstova koji ukazuju na njegovu tjelesnu pojavu i osobne probleme. Treba naglasiti da je Jardelu učinjena nepravda jer danas ga više pamte kao epizodista u Boltonu i drugim klubovima nego po Zlatnim kopačkama i golgeterskom umijeću ravnom Lionelu Messiju i Cristianu Ronaldu. Prava je šteta što nije dobio priliku zaigrati u jačim europskim ligama sve dok nije bilo prekasno.

Mnogi će ga se sjećati po lošim izdanjima nakon 2002. godine, neki će ga pamtiti kao 'Lardela', ali za navijače Sportinga i Porta, klubova u kojima je proveo svoje najbolje godine, Jardel će zauvijek biti Super Mario, igrač koji je na svome vrhuncu bio nezaustavljivi golgeter", zaključio je autor teksta Fergal McAlinden.