SJEĆA li se itko Tommyja Morrisona? Obožavatelji boksa vjerojatno nisu zaboravili karizmatičnog Amerikanca koji je vrhunac karijere imao početkom devedesetih, a šira ga je javnost upoznala uz bok Sylvesteru Stalloneu u petom dijelu serijala "Rocky" u kojem je igrao Slyjevog protivnika Tommyja Gunna.

"The Duke", kako su ga prozvali zbog srodstva sa slavnim glumcem Johnom Wayneom, njegovim prastricem istog nadimka i istog prezimena (Wayneovo pravo ime je Marion Mitchell Morrison), bio je obećavajuć borac koji je trebao ostvariti veliku karijeru i usprkos svojim hedonističkim životnim navikama. No, karijeru je morao završiti 1996. godine, u dobi od samo 27-godina, kada je testiranje prije meča protiv Arthura Weathersa pokazalo da je HIV pozitivan! To saznanje značilo je mirovinu za mladog obećavajućeg boksača, ali Morrison se nikad nije s tim doista pomirio. Kad je krajem 2006. godine "The Duke" prvi put ustvrdio da izvorni test nije bio točan i da ne boluje od virusa HIV-a, nitko mu nije doista vjerovao. No, prošle godine napokon je uspio dokazati da je zdrav, a sada najavljuje veliki povratak ozbiljnom boksu nakon što je odradio nekoliko manjih, lokalnih borbi, te se čak i okušao u MMA-u.

Od utjerivača dugova za irsku mafiju do svjetskog prvaka

Svoj veliki povratak Morrison bi trebao okruniti prije kraja ove godine. "The Duke" ima dogovorenu borbu s prvakom Australije u teškoj kategoriji Johnom Hopoateom, a ukoliko Australac zbog nekog razloga otkaže meč, umjesto njega će uskočiti bivši ragbijaš Solomon Haumono. No, Morrisonove ambicije puno su veće od toga; bivši prvak svijeta po WBO verziji koji je pojas osvojio porazivši velikog Georgea Foremana planira se vratiti na sami vrh. Ako može Evander Holyfield, zašto ne bi mogao i Morrison.

Cijeli život su Morrisona pratile kontroverze pa niti njegova karijera nije mogla biti ništa drugačija, ali upravo zato je "The Duke" bio jedan od najzanimljivijih boraca devedesetih. Morrison je rođen 1969. godine, kao dijete američke Indijanke i oca irskog porijekla pa je često znao reći da mu je ljubav prema borbi i alkoholu urođena. U mladoj dobi ga je majka ohrabrila da se počne baviti boksom, ali kao mnoga djeca iz siromašnih obitelji Tommy se okrenuo kriminalu. Sa 13 godina pobjegao je od kuće, neko vrijeme radio na "baušteli" i počeo se često družiti s bocom whiskeyja. Iz tog razdoblja datiraju i prve Tommyjeve borbe, većinom ilegalne. U 50 nastupa poražen je samo jednom. I sve to prije nego je napunio 19 godina. U međuvremenu je uspio pronaći i oca koji ga je napustio kao dječaka, te zajedno s njim krenuo u "biznis". Bio je utjerivač dugova za irsku mafiju...

Proslavio ga Sylvester Stallone

Zahvaljujući inzistiranju majke Diane, inače medicinske sestre, Tommy se vratio boksanju. Pokušavajući se probiti na Olimpijske igre, završio je u ringu s bivšim vojnikom Rayjem Mercerom. Mercer (koji je kasnije u Seulu osvojio zlatnu medalju) je Morrisona pobijedio na bodove, ali tu borbu je gledao promotor Bill Cayton koji je u mladiću uočio potencijal - lijevi kroše koji je mogao srušiti vola i ubojiti instinkt za Cayton a su bili dovoljna garancija. Odlučio je pretvoriti Morrisona u profesionalnog boksača.

Prvu profesionalnu borbu Morrison je imao 10. studenog 1988. godine. Williama Muhammada nokautirao je u prvoj rundi. Nanizao je Morrison nakon toga još 18 pobjeda (15 nokautom), ali prijelomni trenutak u njegovoj karijeri dogodio se kad je njegovoj borbi prisustvovao Sylvester Stallone, koji je upravo u tom trenutku tražio glumca za ulogu Tommya Gunna u "Rockyju V". Morrison je dobio ulogu i preko noći postao boksačka zvijezda.

Nekoliko pobjeda kasnije, dobio je priliku da se revanšira Rayju Merceru, u tom trenutku svjetskom prvaku po WBO verziji. Morrison je krenuo silovito. Četiri runde je dominirao mečem, ali nije uspio nokautirati Mercera. U petoj više nije mogao doći do daha, Mercer ga je stisnuo uz užad i premlatio "ko vola u kupusu". Mnogi boksački entuzijasti i danas će reći da je to bio najbrutalniji nokaut ikada.

Nakon te borbe je, očekivano, počelo ismijavanje. "Great white hope" postao je "great white hype", ali Morrison nije želio otići u povijest kao napuhana zvijezda. Nizao je borbu za borbom i vrlo se brzo vratio na stare staze slave. Ključna je svakako bila 1992. godina i borba protiv Joea Hippa. Morrison je boksao, kako će se kasnije pokazati, sa slomljenom rukom i slomljenom bradom, ali je iz ringa ipak izašao kao pobjednik. Nakon što njegove silovite udarce nije izdržao ni bivši svjetski prvak Carl "The Truth" Williams, Morrisonu je omogućena borba protiv Georgea Foremana. Svi su očekivali spektakularni obračun dva velika udarača, brutalno mlaćenje dok samo jedan ne ostane na nogama, ali Morrison je odboksao pametno. Dok je publika zviždala, on je plesao oko Foremana i pomno odmjeravao svaki udarac, te nakon 12 rundi odlukom sudaca postao novi WBO svjetski prvak.

"U krevet sam vodio tri različite žene dnevno"

Već tada se počelo pričati o meču stoljeća, Tommy Morrison protiv Lennoxa Lewisa, ali ta borba dogodila se tek dvije i pol godine kasnije. Nakon što je došao do vrha, Morrison više nije imao motiva za dokazivanje i prepustio se svom najdražem hobiju - uživanju u alkoholu i društvu lakih žena. Svjetski prvak volio se hvaliti kako je u tom razdoblju u krevet vodio tri različite žene dnevno, što ga je vrlo brzo koštalo WBO-ovog pojasa; gotovo nepoznati boksač Michael Bnett "The Dukea" je rušio na pod čak triput u jednoj borbi.

Tek kad je izgubio pojas i još jednom dotakao dno, Morrison se uspio rastrijezniti. 1994. i 1995. godine pobijedio je u šest uzastopnih borbi, da bi zatim tehničkim nokautom u šestoj rundi slavio protiv divovskog Kanađanina Razora Ruddocka. Morrison je opet bio na vrhu i ugovor za meč protiv Lennoxa Lewisa napokon je potpisan. "Borba stoljeća" održala se 7. listopada 1995. godine, ali bila je daleko od najavljenog spektakla. Zapravo, više je naličila okršaju Klička i Čagajeva kojem smo svjedočili prije nekoliko dana, uz tu razliku da je Lewis slavio tehničkim nokautom u šestoj rundi. Bila je to ujedno i zadnja prava Morrisonova borba.

Nakon što se pročulo da je HIV pozitivan, Morrison je održao konferenciju za novinare na kojoj je kazao da je bolest dobio od drugog boksača ili zbog seksa bez zaštite (po kojem je već bio zloglasan). No, te se priče nije dugo držao. Kroz godine je Tommy tvrdio da je sve to urota protiv njega jer "više sile" nisu željele da bijelac bude svjetski prvak, da je sve zakuhao Don King kako bi zaradio na svojim boksačima, da zapravo nije HIV pozitivan već su krivi steroidi koje je uzimao, da se HIV ne prenosi među heteroseksualnim osobama, da je HIV izmišljeni virus kojeg farmaceutske kompanije koriste da bi zaradile novac...

Usput se uspio triput oženiti, sedam puta je zaustavljen kako vozi u pijanom stanju, završio je u zatvoru zbog posjeda oružja i droge... Iza rešetaka je, prema vlastitim riječima, proveo 14 mjeseci, osam dana, šest sati i 46 minuta. No, kad govori o zatvorskom iskustvu, Morrison uglavnom ne spominje da je 125 dana bio na odjelu za psihičke bolesnike.

Povratak nakon gotovo 15 godina

Boksu se prvi put vratio u veljači 2007. godine, pod pokroviteljstvom Atletske komisije Zapadne Virginije, ali borbu su mu navodno dopustili tk nakon što je predsjednik te komisije osobno svjedočio da se Morrison podvrgava testu na HIV koji se pokazao negativnim. S lakoćom je "The Duke" nokautirao anonimca Johna Castlea, ali ubrzo nakon toga opet su se pojavile priče (koje je u javnost plasirao njegov bivši agent Randy Lang) da Morrison boluje od HIV-a, ali i od hepatitisa C.

No, Morrison je i po drugi put uspio dokazati da je "čist", prošle godine je test napokon potvrdio da "The Duke" ne boluje od opakog virusa koji uzrokuje SIDA-u. Nakon gotovo 15 godina, Tommy Morrison spreman je za povratak na veliku boksačku pozornicu...

Petar Vidov
Foto: UFCmedia