Milanović iz svoje kože jednostavno ne može
Foto: Damjan Tadić / Cropix
U JEDNU ruku, Zoran Milanović je bio u pravu.
Mnogi su spremni zaključiti kako je doista trebao smijeniti Vladimira Ferdeljija s mjesta pomoćnika u Ministarstvu prometa zbog toga što je u intervjuu Globusu žestoko kritizirao Vladu, optuživši je čak da nema dovoljno hrabrosti za reforme i rezove.
To bi učinio svatko drugi na njegovu mjestu. Naročito ako bi dolazio iz HDZ-a.
Ali upravo zato je Milanović trebao poštedjeti Ferdeljija.
Dalekovidan, a ne uskogrudan
Ne samo zato da se u javnosti pokaže drugačijim od HDZ-a, nego da promijeni percepciju javnosti o samom sebi, kao o osobi koja ne podnosi kritiku. Te da napokon bude dalekovidan, a ne uskogrudan.
Nakon što je nestranački pomoćnik ministra Komadine, bivši direktor Elektrokontakta i istaknuti menadžer kojem su dali odgovoran posao sređivanja pedesetak javnih poduzeća, javno rekao ono što godinama javno govori, Milanović je mogao duboko uzdahnuti i učiniti sljedeće.
Mogao je udijeliti par packi
Mogao je reći da se ne slaže s Ferdeljijevom tezom da Vlada nema hrabrosti, javno poručiti kako će ga djelima demantirati, mogao mu je čak i udijeliti par packi zbog neprimjerenog izlaska u javnost.
Ali istovremeno poručiti da cijeni njegovo mišljenje i njegov stav, jer ga inače ne bi ni uzeli u Vladu. A ne da govori kako je Ferdelji "nevažan službenik iz trećeg ešalona".
Nema verbalnog delikta
I ono najvažnije, mogao je javno poručiti da neće zbog toga smijeniti Ferdeljija s mjesta pomoćnika ministra, jer u SDP-u - za razliku od HDZ-a - nema verbalnog delikta i svatko ima pravo na mišljenje. Pa čak i ako ga iznese javno.
Mogao je reći da njegova Vlada okuplja sve pametne i sposobne ljude koji žele pomoći i da ne vrijedi stara uzrečica da svi u "u SDP-u imaju mišljenje, ali ga ne iznose javno".
Nije autokrat
Tako bi se pokazao većim od svojih kritičara, hrabriji od onih koji mu predbacuju nedostatak hrabrosti, ispao bi tolerantan, a ne ono o čemu se već godinama piše: autokrat koji ne dopušta neslaganje i vjeruje samo onima koji govore ono što želi čuti.
Dobio bi pljesak. Pa čak i od samog Ferdeljija.
Ovako, pokazao je javnosti, ali i suradnicima, što će se dogoditi svima koji ovako istupe u javnosti. Svima koji kažu svoje mišljenje. Svima koji kritiziraju Vladu u kojoj i sami sjede.
Ovo je način kako se njeguje kultura mediokriteta i ulizica. Kultura koju je usadio HDZ, a sada se uspješno primjenjuje i u SDP-u. O čemu nam svjedoči i nedavni primjer izbacivanja Željke Antunović sa stranačkih lista.
Bilo je to jače od njega
Zašto Zoran Milanović nije mogao izaći iz svoje kože? Makar na trenutak, makar na tako nevažnoj stvari? Zašto nije mogao preći preko Ferdeljijeva intervjua, nego ga je čak morao na press konferenciji omalovažavati, kako bi on ispao moćniji?
Da ga je poštedio, ne bi izgubio autoritet. Dapače, učvrstio bi ga jer bi se - konačno! - pokazao kao lider koji okuplja ljude, umjesto da ih tjera od sebe. Da cijeni one koji ga kritiziraju, a ne one koji mu povlađuju.
Ako je već pogriješio Ferdelji, nije trebao pogriješiti i premijer.
Trebao se iskontrolirati
Ako se već Ferdelji zanio, ako ga je ponijela medijska slava pred kojom je zaboravio da je i sam dio Vlade koju kritizira, onda se barem Milanović trebao iskontrolirati. Za vlastito dobro i za dobro Vlade koju vodi.
Naime, važniji je posao zbog kojeg je Ferdelji doveden, a to je sređivanje u gubitaškim i aferaškim poduzećima, nego njegovi novinski intervjui.
Šteta je višestruka
Ovako, šteta je višestruka. Ferdelji će i dalje kritizirati Vladu, možda još i jače nego prije, Vlada je ostala bez sposobnog menadžera, a Milanović je u javnosti umjesto pljeska dobio pljuvanje.
Opet je učinio ono što se očekuje od HDZ-a.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati