Zašto je Ciro Ferrara rekao "Atmosferu iz Splita osjetio sam samo u rodnom Napoliju"?
Slika s Poljuda 1995. i utakmice Hrvatska - Italija u kvalifikacijama za Euro '96.

Screenshot: Youtube

"HRVATSKA već deset godina kvalifikacijske utakmice ne igra u Splitu. Jeste li napravili išta da se to promjeni?" pitao sam Srnu i izbornika Bilića na konferenciji za medije hrvatske reprezentacije u Čatežu prije jedne od kvalifikacijskih utakmica za Euro 2008.

"Jeste li napravili išta da konačno zaigrate u Splitu?" Bezobrazno pitanje na slovenskim pripremama hrvatske reprezentacije 2007.

Kao što vidimo ovih dana po najčitanijim vijestima u sportskoj rubrici, sada je to pitanje aktualno i stalno prisutno, ali osam godina ranije o njemu se u medijima "s nacionalnom koncesijom" nije pisalo ili govorilo, pa je tako "provokativno" pitanje izazvalo osornu reakciju igrača i trenera koji su u Splitu stvorili nogometno ime, iako su mjesto, vrijeme i prigoda bili potpuno legitimni i prikladni za njegovo postavljanje.

Sutradan je u jednom od dva najčitanija dnevna lista izvještaj s presice počeo ovako: "Naravno da Srna i Bilić nemaju ništa protiv toga da Hrvatska igra u Splitu!" iako ova tema godinama nije bila niti spominjana, a kamoli problematizirana. Upravo zato što se nije očekivalo da netko to pitanje postavi, jer to nije "bio red", reagirao je konstruktivni novinar na remećenje idile hrvatske reprezentacije u slovenskom raju.

Hrvatska od Čateža do Sheratona

Potreba za ulizivanjem izborniku i budućem kapetanu bila je jača od želje za objektivnim izvještavanjem, a stavljanje u obranu onih koje nitko ne napada, važnije od toga da se taj i ostali novinari "usude" i sami pitati legitimno pitanje. Naravno da Srna i Bilić "nemaju ništa protiv" da Hrvatska igra u Splitu, ali nisu se jasno i glasno odredili da "u Splitu žele igrati", a posebno to nisu jasno i glasno tražili.

Tri godine kasnije, kada je već tekla 13. godina HNS-ovog negiranja da je Split u Hrvatskoj, kapetan Srna će "smoći hrabrosti", ali tek kako bi demantirao priču da su upravo igrači tražili da reprezentacija domaće kvalifikacijske utakmice igra samo u Zagrebu, gdje su bolje folkoteke i uigrane kombinacije u njihovim vannogometnim poslovima. "To pitanje morate postaviti drugima, a ne nama igračima. Smatram da to nije u redu jer Split ima sve, od lijepog stadiona preko izvanrednog navijanja do organizacijskih sposobnosti." prevalio je konačno u intervjuu za Sportske novosti kapetan i institucija reprezentacije, godinu prije nego što će repka gostovati (nije greška) na Poljudu u službenoj utakmici (protiv Gruzije 2011.), jedini put u zadnjih 18 godina!

HNS nikad nije pomišljao da se reprezentacija barem povremeno i privremeno s Maksimirske rugobice prebaci na Poljudsku ljepoticu, a u medijima (s izuzetkom dalmatinskih) o tome se nije govorilo, osim na ovim stranicama:

Maksimirska rugobica i Poljudska ljepotica

Maksimir kao nacionalni stadion je projekt jači od Maksimira u raspadu i Maksimira rugla, jer plan je to oživotvoren i nametnut u središnjici HNS-a. Čak se ni igrači ni treneri ili izbornik, ponikli u Hajduku, nisu previše bunili ili barem ukazivali na potrebu da se kvalifikacijske utakmice, a posebno one protiv jakih protivnika, igraju na Poljudu.

Varaždin, Osijek i Rijeka dobivali su službene utakmice protiv slabijih protivnika, dok su za Split bile rezervirane prijateljske revije protiv jakih protivnika (Brazil, Njemačka, Španjolska), ali sve su to dude varalice, jer naravno da se to ne može usporediti s Capellovom Engleskom ili Hiddinkovom Rusijom u odlučujućoj utakmici za odlazak na SP ili EP.

Pri tome su se kao argumenti za neigranje u Splitu navodile idiotarije tipa da je "Poljud nesretan za reprezentaciju" jer tamo reprezentacija "nikog nije pobijedila", sve do praznovjerjem i unosnim aranžmanima vezane reprezentcije za Čatež, jer nejasna je sva ta fama koja se podizala oko slovenskog resorta uređenog u stilu zrelog socijalizma.

Bilić, Pletikosa, Modrić, Asanović...

Gornje retke pisali smo prije pet godina, kao što smo slično pisali i par godina prije toga, ali osim ostalih novinara, kojima je daleko komotnije i prestižnije da repku prate na 15-minuta vožnje od doma i redakcije, a ne na drugom kraju zemlje, u postavljanju tog pitanja nisu se istaknuli niti kapetan Srna, izbornik Bilić, vječni golman Pletikosa, najveći talent te generacije Modrić, pomoćni trener Asanović, spomenimo samo najistaknutije Dalmatince i(li) Hajdukovce u reprezentaciji, iako je Torcida u priopćenju koje je izazvalo veliku pažnju, poimence prozvala samo Srnu.

To je i logično, jer ipak je Srna kapetan i simbol reprezentacije tijekom zadnjih sedam godina Mamićeve vladavine savezom. Uostalom, Tata je sam priznao kako je Srnu pitao hoće li igrači prihvatiti Štimca za izbornika kada je želio smijeniti Bilića nakon debakla u Grčkoj, prije kraja kvalfikacija za Euro 2012.

Štimac, još jedan u nizu Mamićevih dalmatinskih i hajdučkih posilnih, Repku je doveo na Poljud ali je gorko zažalio

Upravo je Mamićevo žongliranje i kadroviranje u HNS-u i kabini reprezentacije bilo ono što je konačno ogorčilo nogometnu Dalmaciju, čak više od zavaravanja Splita prijateljskim utakmicama i to kada je još jedan njegov dalmatinski i hajdučki posilni, Štimac, od "nepomirljivog neprijatelja", protiv kojeg se borio svim silama u bitki za predsjednika HNS-a, kao milostinju primio pričuvnu funkciju, izborničku klupu. Naravno da je njegova premijera u Splitu ljeta 2012. protiv Švicarske, završila zvižducima i psovkama polupraznog Poljuda.

Zamislimo Kulušića i Šuprahu kako se bore za Hrvatsku u Splitu

To je bio ultimativni dokaz kako je Poljud "nesretan" za Hrvatsku, pa reprezentacije i nakon toga tamo nema u službenim utakmicama. Mamić je vlast u HNS-u dodatno učvrstio, a Maksimir postao "Hrvatski Wembley", pri čemu nema čak ni deklarativnog neslaganja od dalmatinskih nogometnih uglednika u Savezu.

Mamićeva Repka ionako "doli" više ne zanima ljude

Nakon desetljeća ignoriranja i ruganja, Dalmatinci ne žele Mamićevu milostinju i mrvice, jer HNS i aktualnim potezima: Odlukom da se utakmica protiv Italije, najatraktivnija u kvalifikacijama za EP, igra na Maksimiru, te zabranom navijačima Hajduka da uđu na utakmicu protiv Norveške (koja se naravno, također igrala na Maksimiru) radi ono protiv čega se deklarativno i stalno bori - potiče na antagonizam između nogometnog sjevera i juga. Pa će onda kada se konačno smiluje i podari Splitu utakmicu za par godina, čuditi kako je to publika ogorčena i nedovoljno na strani Hrvatske.

Što se tiče prozvanog kapetana, ali i ostalih igrača, teško da ih se može žaliti ili shvatiti ozbiljno, kada se žale na lošu atmosferu protiv Norveške, gdje eto nije pomoglo ni masovno dijeljenje ulaznica i dobro ispunjen stadion. Odavno su pristali biti dio igrokaza.

Ostale komentare autora pročitajte OVDJE