Zoran Milanović - državnim avionom u gubitak izbora
Foto: Hina
KOLIKO god ovo razdoblje Interneta i svugdje prisutnih kamera i objektiva bilo na neki način atak na privatnost – toliko je politiku i političare učinilo transparentnijim. Hrvatski rečeno – prozirnijim. I često, kao što se jučer dogodilo s premijerovim putom u Split i dalje na otoke – potpuno prozirnim.
Priopćenje Vlade započinje: "Predsjednik Vlade Zoran Milanović danas je, uz ministra pomorstva, prometa i infrastrukture Sinišu Hajdaša-Dončića prisustvovao obilježavanju završetka II. faze radova na dionici državne ceste Jelsa-Poljica na otoku Hvaru." I to je O.K. – premijeru je i posao otvarati ceste, štoviše hobby je to koji u izbornoj godini vole svi premijer ovog svijeta, barem u onim državama gdje se izbori ipak odvijaju. A i dobro je da Hvarani imaju novu cestu.
Međutim, internetskim stranicama i portalima se tijekom jutra pojavila fotografija web-kamere Zračne luke Split – i nasred fotke parkiran Challenger 604 s oznakom 9A-CRO. Hrvatski državni avion, ili kako ga ponekad zovu – Predsjednički zrakoplov. Lijep, udoban i ugodan poslovni mlažnjak dovoljnog doleta za preletjeti Atlantik – ponos inženjerske tehnologije. Najveće brzine 870 km/h, maksimalne visine leta preko 12 kilometara i opremljen svim suvremenim pomagalima, posadi i putnicima omogućava lijep, siguran i brz let. Uz cijenu od nešto preko 4000 dolara po satu. CL-604 spada u zvijezde poslovne avijacije – a zvijezde koštaju.
Da li je premijer, u doba recesije, u zemlji gdje 300.000 ljudi imaju blokirane račune, s debelo preko 300.000 ljudi bez posla i s par desetaka tisuća ljudi koji rade bez plaće trebao od Zagreba do Splita putovati s napravom koja guta preko 4000 dolara po satu? Kakvu poruku time ostavlja onima koji su računi u blokadi, onima koji razvlače novce do prvoga, onima koji svaki mjesec ostanu u suzama kada im "sjedne" rata kredita u CHF? Uopće u ovo teško, recesijsko doba, u kojemu, ako ste u realnom sektoru, morate biti sretni ako direktor kaže da imate posla i plaće narednih pola godine – ići od Zagreba do Splita poslovnim jetom?
Dok je ovaca - bit će i vune
Kakva je to poruka glasačima? Potrošiti na put Zagreb-Split-Zagreb 7000 dolara? Kakva je to poruka u izbornoj godini osim: "Dok je ovaca, biti će i vune!" Kakva je to poruka raznim državnim, javim i drugim službama koje žive na račun proračuna, raznim agencijama, županijama gradovima, fondovima – osim: "Trošite! Arčite! Radite što vas je volja u okviru formalnih propisa, budemo mi već stisnuli privredu većim porezima!"
I kakva je to poruka oporbi, osim: "Karamarko, spremaj ministre, jer svakim potezom sve više želimo progurati SDP-u oporbu! Dosta nam je vlasti! Želimo da naš sjaj i naša bahatost zasjeni sve ono što je HDZ radio za svoje vlasti."
A nije ni da jadan Challenger 604 nije u doba Sanadera imao letova i letova. Radi ovakvih letova, zaboravljaju se bespotrebni i umnogome češći i bahatiji letovi tog doba.
Razlika između prava i etike
Nije dvojbeno da država treba imati državni zrakoplov. Postoje slučajevi kada zaista treba negdje doći žurno, kada je važan međunarodni događaj u malom gradu ili kada treba odletjeti delegacija na drugi dio svijeta i kada civilni letovi nisu za to prikladni. Državni zrakoplov često treba i kada negdje putuje državni poglavar – ne samo da se pokazuje grb predsjednika Republike uz vrata, već i ako predsjednik, odnosno od sutra predsjednica putuje civilnim avionom, to dosta komplicira stvari jer se mijenja pravni status cijelog zrakoplova. I naravno, Challenger 604 ima i lijepu satnicu medicinskih letova – spasio je taj avion i puno života.
Nije sporno ni da predsjednik Vlade ima pravo koristiti ga, pa i za put do Splita (usput, dalje je putovao hidroavionom do Jelse, a helikopterom do Lastova – što bi Mel Brooks rekao: "It's good to be the king!)
Propisi mu to omogućavaju. I postoje zaista trenuci kada je to potrebno. Međutim, sve što je pravno, ujedno nije i moralno i nije etički – i ne mora biti politički pametno.
Što bi nedostajalo, osim kojeg sata i malo udobnosti, krenuti iz Zagreba automobilima? Nije naravno to bitno jeftinije od aviona – prateća kolona također košta, ide tu uz ministarske Audije i "čistač" ispred i pokoje vozilo pratnje. Moglo se i putovati redovnom avionskom linijom – valjda bi tada i ministar Prometa shvatio da su linije Croatia Airlines za Split postavljene uglavnom tako da poslovnjak može otići na sastanak u Zagreb, ne obratno.
Pametan državni protokol u izbornoj godini bi do Jelse premijera sa svom svitom provozao redovnom trajektnom linijom – pa neka i premijer vidi kako se narod vozi, neka popriča s građanima, i da prostite, možda i otiđe u brodski zahod, da vidi kako i taj segment života otočana izgleda. Pa je onda na Hvaru za Lastovo mogao krenuti ipak bitno jeftinijim brodom kapetanije, policije, mornarice – bila bi to sve u svemu lijepa narodska gesta i koštala bi porezne obveznike bitno manje.
Nije da nismo imali političara koji po tom pitanju nisu znali posao – Mesić je upravo i dobio izbore jer se znao približiti prosječnom čovjeku. Čak i Tuđman je uvelike koristio vlak, na neki način simbol točnosti, preciznosti i uređenosti države. Da se vratimo malo dulje u prošlost – i Tito je uza svu svoju raskoš uniformi i vila (često skrivenih od očiju javnosti) držao lažni image čovjeka koji se "narodski" vozi vlakom i brodom (makar su mu vrhunskim i skupim DC-6 uredno donosili dnevne novine dok je krstario Afrikom).
No, po ovom pitanju, kako se u loše, krizno, i općenito depresivno vrijeme svidjeti građanima – Zoran Milanović očigledno nema pojma. Nema pojma ni njegova PR-služba, osim ako mu istu plaća Karamarko. Jer, ako se itko zadovoljno smješka kada premijer u jednom danu ispunjava dječačke snove jet-hidroavion-helikopter, onda je to Tomislav Karamarko.
HDZ je čini se neke stvari naučio – pa će sada lijepo sačekati da bahatost Sanaderove vlade zasjeni SDP-ova (bitno manja, ali tko će nakon 6-7 godina točno računati). Štoviše, HDZ je i u predsjedničke izbore krenuo vrlo pametno – Kolinda Grabar Kitarović je u kampanju krenula narodski – autobusom. U pitanju je bio autobus proizveden u Hrvatskoj u tvornici autobusa AZ Crobus iz Sesvetskog Kraljevca (inače Zubak grupa). Naprava je očigledno rađena za izvoz, jer je imala i volan na "krivoj" strani, no marketinški pun pogodak. Izabrana predsjednica se također svo to vrijeme nije, barem koliko se vidjelo, razmetala voznim parkom, a čak i je pazila da odjećom ne odskače od solidnih poslovnih kombinacija – dakle da se na ni koji način ne vidi raskoš koju bi ljudi mogli protumačiti kao bahatost (a nije da sa svojom plaćom to ne bi mogla priuštiti!).
Želi li Milanović u oporbu?
Uopće, nakon ovako nespretnih, medijski blesavih i prema milijun građana koji nemaju, milijun koji sve to plaćaju i dva milijuna koji uglavnom gledaju – bahatih poteza, da li uopće Zoran Milanović želi i dalje biti premijer? Da li želi još četiri godine voditi zemlju, ili se vratiti u Sabor, pa glumiti šefa oporbe, ulaziti u verbalne sukobe s vladajućim HDZ-om i imati puno više slobodnog vremena, za ljetovanje, zimovanje, igranje računalnih igara, planinarenje, što li sve čovjek voli?
Jer, ako je ovo drugo u pitanju – dajte čovjeku popis državne imovine, neka isproba sve što imamo, neka probija zvučni zid s MIG-om, skače iz AN-2, juriša raketnom topovnjačom bez raketa i upravlja pravim tenkom – ali dajte vi onda iz SDP-a nađite nekog ozbiljnijeg, s više taktičnosti i osjećaja za stvarnost, da vodi zemlju.
Navodne "akcijske mjere" SDP-a za očuvanje vlasti trenutno su na razini toga da će za desetak mjeseci Tomislav Karamarko stati ispred Challengera 604 s oznakom 9A-CRO i reći: "Moj si naredne četiri godine!" A najveći saveznik u toj pobjedi neće mu biti ni Milijan Brkić ni Kolinda Grabar Kitarović, već gle čuda – Zoran Milanović.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati