ŽIVJETI na jugu Italije u devetom stoljeću nije bilo lako. Tamošnje stanovništvo već je stoljećima bilo pod opsadom Saracena. Muslimanski osvajači naumili su pretvoriti Siciliju u svoju bazu za daljnja osvajanja, a primarni cilj bilo je osvajanje Sirakuze, glavnog grada bizantske Sicilije. Grad je pao 878. i ostao u rukama muslimana iduća tri stoljeća.

Sicilija je postala prva rimska provincija još u 3. stoljeću prije Krista. Rimljani su ondje gradili brodove i uvozili masline. Nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva Sicilija se kratkotrajno našla pod vlašću Germana, samo da bi u 6. stoljeću već čvrsto bila u rukama Bizanta. Međutim, u 7. stoljeću Arapi kreću u sveti rat protiv nevjernika i vrlo brzo osvajaju velika područja na Bliskom istoku i na sjeveru Afrike. Upadaju u Europu preko Maroka i postaju gospodari Sredozemlja.

Prostorom današnjeg Tunisa u to vrijeme vladaju Aglabidi, muslimanska dinastija koja od početka 9. stoljeća nastoji zauzeti posjede u južnoj Italiji. Arapi su velika sredstva ulagali u razvoj brodova. Većina tih brodova imala je za cilj pljačkati trgovce koji su plovili Sredozemljem. Kako su nizali uspjehe, brzo se javila ideja da osvoje i cijelu Siciliju. Već 820-ih godina Aglabidi su prisutni na Siciliji, no samo na zapadnom dijelu otoka.

Tri puta napadali Sirakuzu

Pod vodstvom Muhameda II. Aglabidi su tri puta pokušali osvojiti Sirakuzu i doživjeli neuspjeh. Muhamed II. prepustio je ratna posla svojim vojskovođama i uživao raskošan život na dvoru u Tunisu. Međutim, nasljeđuje ga Ibrahim II., čovjek koji je javno zagovarao osvajanje Sicilije i aktivno sudjelovao u ostvarenju tog cilja.

877. počinje četvrta opsada grada. Arapska mornarica opkolila je grad s mora, a vojska s kopna. Idućih 9 mjeseci grad je bio pod konstantnim napadima sa svih strana. Kao i kod svake opsade tog vremena, glavni problem bila je hrana.

Glad ubijala ljude u gradu

Već nakon par mjeseci u gradu je izbila glad koja je odnijela starije i bolesno stanovništvo, a mjesec dana kasnije počeli su umirati i ostali. Stanovništvo je bilo prisiljeno jesti travu ili ubiti štakora pa napraviti gozbu. Pred kraj opsade očajni Sirakužani jeli su svoje mrtve.

21. svibnja 878. Arapi su krenuli u novu akciju za vrijeme doručka i iznenadili branitelje grada. Grad je pao nakon devet mjeseci opsade, a stanovništvo je u većem dijelu masakrirano. Pošteđeni su jedino svećenici koji su pokazali osvajačima gdje je sakriveno blago u samostanima i crkvama.

Sirakuza nije bila zadnja kršćanska utvrda na Siciliji, no nakon njenog pada Sicilija je bila čvrsto u rukama Saracena. Bizantska vlast nije poslala pomoć gradu pod opsadom, već se smatra da je od njega odustala. Planovi za preuzimanje Sicilije od Arapa ponovo se javljaju u 11. stoljeću, kada stižu Normani sa sjevera i uspostavljaju svoju državu.