Bitno je samo ne završiti u zatvoru
U OVOJ Hrvatskoj svi misle da mogu raditi što god hoće, dokle god ne odu u zatvor. Evo, Luka Hodak misli da se može ponovno kandidirati za načelnika općine Saborsko, jer nije kazneno gonjen zbog smrtnog slučaja tijekom novogodišnjeg uživanja bunike.
Milan Bandić, zajedno s vrhom SDP-a, smatra da zaslužuje još jedan mandat na mjestu gradonačelnika Zagreba, unatoč desetinama afera u koje je umiješan ili za koje je odgovoran.
Dijana Čuljak Šelebaj, uz podršku čelništva Hrvatske radiotelevizije, vjeruje da može, unatoč brojnim dokazima o sukobu interesa, i dalje nesmetano voditi emisije u Informativnom programu, budući da Državno odvjetništvo već mjesecima nije podnijelo kaznenu prijavu.
Sada i njezina kolegica Tončica Čeljuska misli da može ostati urednica središnjeg Dnevnika HTV-a unatoč činjenici da joj je suprug osuđen na zatvorsku kaznu zbog prijevare, a njezin iskaz u njegovu obranu sud ocijenio nevjerodostojnim i iskonstruiranim.
Berislav Rončević, zajedno sa čelništvom HDZ-a, vjeruje da može biti ministar, a kasnije i saborski zastupnik, zato što već pet godina protiv njega nije podignuta kaznena prijava u vezi afere Kamioni u MORH-u. Isto misli i Branko Vukelić, ministar kojemu je ispred nosa nestalo šest milijuna dolara iz Brodosplita, baš kao i Luka Bebić.
On je čvrsto uvjeren da može biti predsjednik Hrvatskog sabora, unatoč optužbama za namještanje poslova zemljacima iz HDZ-a i mešetarenje stanovima, samo zato što u tome nema elemenata za kazneni progon. U krajnjoj liniji, i Ivo Sanader misli da može biti predsjednik Vlade, iako je lažirao imovinsku karticu i za to nije kazneno odgovarao. A da ne govorimo o Damiru Polančecu i Ivanu Šukeru koji su se pretvarali da ne snose nikakvu odgovornost za aferu Maestro, odnosno za kriminal u koji su bili upleteni potpredsjednici Fonda za privatizaciju.
Važno je izbjeći kaznenu odgovornost. A što je s moralnom odgovornošću?
Uglavnom, političari, kao i HTV-ovi novinari, misle da je najvažnije izbjeći kaznenu odgovornost. A što je s moralnom odgovornošću? Ili objektivnom? Što se dogodilo s etikom i vjerodostojnošću, vrijednostima koje birači i građani očekuju od ljudi kojima bi trebali dati povjerenje: bilo na izborima ili svake večeri pred televizorom? Zar je doista postalo najvažnije - ako ne i jedino važno - ne završiti u zatvoru?
Prije tri mjeseca čuveni šaman Luka Hodak "osjetio je moralnu i ljudsku obvezu, prije svega prema obitelji prijatelja Ratka Barića, biračkom tijelu, dugogodišnjim stranačkim prijateljima ali i svekolikoj javnosti", pa je podnio ostavku na sve dužnosti nakon tragičnog incidenta u njegovu "vigvamu" u Novogodišnjoj noći. HDZ se javno odrekao tog tipa, a Jadranka Kosor pompozno najavila da "pokaže li se da se radi o nedoličnom ponašanju bilo kojeg člana HDZ-a, nedopustivim radnjama ili protuzakonitim, bit će pokrenute sve stegovne mjere". "Takvi ljudi", kazala je ona, "ne mogu biti članovi naše stranke".
Na kraju se pokazalo da ne samo da Hodak može biti član stranke, već može biti i njezin kandidat na izborima. Na kraju neće kazneno odgovarati. Ona njegova "moralna i ljudska obveza prema obitelji, stranci i biračima" naglo se pretvorila u stav "ako se povučem, ispast će da sam kriv za tragični događaj". A davno smo naučili da "nedolično ponašanje" nikad nije visoko kotiralo na HDZ-ovoj listi grijeha. Ukratko, tip koji konzumira buniku bit će HDZ-ova uzdanica na lokalnim izborima. Toliko o moralnoj odgovornosti i vjerodostojnosti u vladajućoj stranci.
Ni oporba i HTV nisu ništa bolji
A ni oporbena nije puno bolja. Nakon svih afera u kojima je Milan Bandić sudjelovao ili barem bio za njih odgovoran, čelništvo SDP-a odlučilo ga je ipak podržati na lokalnim izborima. Objašnjenje: još nije kazneno odgovarao. Postoji stotinjak kaznenih prijava, postoje dokazi o namještanjima poslova, o raznih zahodina, kazalištima i zemljištima, postoje dokazi o bahatosti, bezobrazluku, psovanjima i vrijeđanjima. Bandić je postao sramota. Ali eto, još nije kazneno odgovarao. Pa je stoga zaslužio biti SDP-ov kandidat za gradonačelnika. Zaključak: bitno je ne završiti u zatvoru.
Slično je i s uzdanicama HTV-a. Dijana Čuljak Šelebaj odavno je izgubila bilo kakav kredibilitet kao novinarka Informativnog programa. Ali ona i dalje vodi elitnu političku emisiju, gdje razglaba o tuđem sukobu interesa, tuđim manipulacijama, tuđoj povezanosti s organiziranim kriminalom...
Sada joj se pridružila i Tončica Čeljuska. Nije samo njezin suprug osuđen zbog falsificiranja tuđih dokumenata i prepisivanja tuđeg zemljišta na svoje ime, već je u tome imao (i još uvijek ima) svesrdnu podršku svoje supruge Tončice. Ona je čak dala "nevjerodostojan i iskonstruiran" - dakle, lažan - iskaz na sudu. I sada očekuje da joj, tako kompromitiranoj, televizijski gledatelji i dalje vjeruju. Kao što to očekuju i oni novinari Informativnog programa HTV-a koji u slobodno vrijeme drže medijske treninge političarima i biznismenima, a onda o njima (ili s njima) govore na javnoj televiziji.
Ako se Sanaderu nije ništa dogodilo zbog lažiranja imovinske kartice, zašto bi se ostali brinuli?
Koga briga za vjerodostojnost, profesionalnu etiku, narušen imidž, gubitak povjerenja publike, pad gledanosti, afere i skandale koje svakodnevno iskaču iz HTV-a poput psećih buha prije tuširanja? Važno je samo da nitko nije završio u zatvoru. (Osim supruga, naravno.)
I doista, ako se premijeru Sanaderu ništa nije dogodilo nakon što je lažirao imovinsku karticu i tek pod pritiskom Povjerenstva za spriječavanje sukoba interesa naveo svu imovinu (u kojoj samo satovi vrijede milijun i pol kuna), zašto bi netko drugi iz njegove stranke brinuo za svoj integritet, poštenje i moral?
I ako je Hloverka Novak Srzić postala glavna urednica Informativnog programa HTV-a, unatoč devastiranom profesionalnom ugledu i brojnim sudskim tužbama - pa čak i protiv vlastita poslodavca - zbog čega bi se viši standardi očekivali od bilo kojeg njezina novinara?
I konačno, ako je već političarima i novinarima postalo najvažnije - možda i jedino važno - ne završiti u zatvoru, njihov sud postaju građani i birači. Oni kojima je stalo do vjerodostojnosti i etike mogu jednostavno okrenuti leđa HTV-u i njegovim novinarskim "uzdanicama", kao što mogu na izborima okrenuti leđa Bandiću, Hodaku, Bebiću i sličnima. Oni kojima to nije važno, mogu jednostavno čekati dok netko ne završi u zatvoru. A znamo da u ovoj Hrvatskoj to ide kao po traci.
> Ostale komentare autora pročitajte ovdje
Foto: Mario Pusić / CROPIX
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati