ČASNA sestra Marija (35), pravog imena T. Z., optužena je za lažno prijavljivanje kaznenog djela nakon što je krajem prošle godine tvrdila da ju je na ulici u Zagrebu nožem napao migrant uzvikujući "Alahu ekber". Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu tereti je da je cijeli napad izmislila te da si je ozljede nanijela sama, i to nožem koji je dan ranije kupila za četiri eura. Optužnica protiv časne stigla je na Općinski sud u Zagrebu, potvrđeno je večeras Indexu.

Podignuta optužnica

Prema optužnici, čije je detalje objavio Jutarnji list, časna sestra se ozlijedila u svom domu u Zagrebu, a ne na Malešnici, kako je prvotno prijavila. Tužiteljstvo svoj slučaj temelji na nizu materijalnih dokaza, obavljenim razgovorima, ali i na detaljnom priznanju same okrivljenice. Zbog lažnog prijavljivanja, tužiteljstvo je sudu predložilo izdavanje kaznenog naloga kojim bi je osudili na deset mjeseci zatvora uvjetno na tri godine, uz plaćanje 1000 eura sudskog paušala. U slučaju suđenja, tražit će godinu dana zatvora s trogodišnjim rokom kušnje.

Policijska istraga razotkrila laž

Slučaj je pokrenut 28. studenoga 2025., kada je liječnik iz KBC-a Sestre milosrdnice u 14:43 obavijestio policiju da su zaprimili ženu s ubodnim ranama u trbuhu. Pacijentica je tvrdila da ju je oko 13:30 u Ulici Doline napao nepoznati muškarac. Dala je i njegov opis, no policija na mjestu navodnog napada nije pronašla nikakve tragove krvi. Pregledom nadzornih kamera utvrđeno je da časna sestra u navedeno vrijeme nije ni prolazila tom ulicom.

Ključni dokazi pronađeni u smeću

Kriminalisti su zatim otišli na njezinu kućnu adresu. U predvorju su pronašli tragove krvi koje je pokušala obrisati cipelom. Pravi tragovi bili su u kontejneru ispred kuće, gdje je u crnoj vrećici pronađen kuhinjski nož marke Tedi s tragovima krvi i dlačicama. U vrećici su se nalazili i krvavi zgužvani WC papir, kojim je bilo slijepljeno klupko dlaka smeđe boje, crne čarape, pokidani plastični omot, korištena jednokratna britvica, kao i bijela majica iz H&M-a na kojoj su s prednje i stražnje strane te po rukavima bili vidljivi tragovi krvi u tkanini, navodi Jutarnji. 

Daljnjom istragom, pregledom snimki od 27. studenoga, dana prije navodnog napada, utvrđeno je da je časna sestra snimljena u trgovini Tedi u Importanne Galleriji kako kupuje upravo takav nož.

Podaci aplikacije Bolt također su otkrili da se na dan događaja vozila taksijem po raznim ulicama, uključujući i onu na kojoj se navodno dogodio napad.

Priznanje nakon suočavanja s dokazima

Nakon otpuštanja iz bolnice 1. prosinca, časna sestra je odvedena u sjedište kriminalističke policije. Tamo je ustrajala u svojoj priči i potpisala kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja. Opisala ga je kao muškarca starog oko 35 godina, s bradom i brkovima. Tvrdila je da joj je prišao s leđa i zamahnuo nožem dva do tri puta prema trbuhu. "Cijelo vrijeme tog napada i zamahivanja nožem prema mom trbuhu izvikivao je 'Alahu ekbar'", ispričala je policiji.

Međutim, nakon što su joj predočeni svi prikupljeni dokazi, priznala je da je sve izmislila. Zbog njezinog stanja pozvana je Hitna pomoć te je prevezena u Psihijatrijsku bolnicu Vrapče. Psihijatrijskom obradom nije utvrđeno postojanje ozbiljnih psihičkih smetnji, a vještačenjem je zaključeno da je njezina sposobnost shvaćanja postupaka bila smanjena, ali ne bitno, te da nema potrebe za izricanjem sigurnosnih mjera liječenja.

Kako su lagali o časnoj i "napadu"

Kad je objavljena vijest da je časna sestra u Zagrebu navodno izbodena, društvenim mrežama odmah se počela širiti tvrdnja da je napadač migrant te da je riječ o vjerski motiviranom napadu. Iako policija tada nije objavila identitet ni okolnosti, priča je vrlo brzo predstavljena kao dokaz "sigurnosnog sloma" i posljedica migrantske politike.

Među najglasnijima su bili Velimir Bujanec i Ivan Pokupec. U objavama i emisijama govorilo se da je časnu napao migrant, da je riječ o terorističkom činu te da je napadač navodno uzvikivao "Alahu ekber". Dijelila se i tvrdnja, preuzeta iz slovenskog medija Nova24TV, da je riječ o "26-godišnjem ilegalnom migrantu iz Afganistana" te da ga je zasmetao križ na časninom vratu. Te su tvrdnje iznošene kao činjenice, bez službene potvrde.

Istodobno su se širile poruke da vlast i mediji "zataškavaju identitet napadača", da se skriva istina jer je riječ o migrantu te da je riječ o organiziranom napadu islamista. Objavljivane su i fotografije te osobni podaci časne, a slučaj je korišten za šire političke poruke o migrantima i prijetnji koju navodno predstavljaju građanima. Pokupec, koji je možda i prednjačio u optužbama, tvrdio je da je napad vjerski motiviran, optuživao medije da ne govore istinu i rugao se mogućnosti da se časna sama ozlijedila.

Nakon što je policija objavila da je prijava bila lažna, krenuo je novi val tvrdnji. Počelo se govoriti da časna ima ubodne rane na leđima te da se nije mogla sama ozlijediti. Index je demantirao tvrdnju o ubodima na leđima časne sestre. Pisalo se i da policija pod političkim pritiskom prikriva pravi napad, za što nikad nisu ponuđeni nikakvi dokazi.

Umjesto preuzimanja bilo kakve odgovornosti za ranije optužbe, dio aktera prebacio se na teze o zavjeri i zataškavanju, a Pokupec, kojeg je policija u međuvremenu prekršajno prijavila zbog širenja lažnih informacija, insinuirao je da se "skriva prava istina" i najavio i tužbu protiv medija, za što je i prikupljao novac.

Cijeli slučaj pokazao je obrazac širenja dezinformacija: od izmišljene identifikacije migranta i tvrdnji o vjerskom terorizmu, preko optužbi o "medijskoj šutnji", do naknadnih pokušaja osporavanja službenih nalaza kada su činjenice pokazale da napad, kakav je prvotno opisan, nije postojao.