ODBOR za ljudska prava Ujedinjenih naroda utvrdio je da je australska vlada prekršila prava ljudi koji žive na četiri otoka u Torresovom tjesnacu te joj naredio da im plati odštetu.

Odbor je 23. rujna presudio da Australija nije uspjela zaštititi otočane od posljedica klimatskih promjena, čime je njihov zahtjev postao prvi uspješan zahtjev te vrste u povijesti.

Otoci u Torresovom tjesnacu kraj sjevernog vrha Australije već osjećaju posljedice klimatskih promjena. Porast razine mora, erozija obale i poplave imali su posljednjih godina razorne učinke na otočne zajednice ugrozivši njihov uobičajeni način života.

Presudu je objasnila stručnjakinja za zaštitu ljudskih prava

Značaj ovog slučaja objasnila je izvanredna profesorica Bridget Lewis za časopis Nature. Ona je stručnjakinja za ljudska prava Tehnološkog sveučilišta Queensland u Brisbaneu u Australiji te istražuje zaštitu ljudskih prava u različitim kontekstima.

Njezin rad usmjeren je prvenstveno na ekološka prava i klimatske promjene, s posebnim naglaskom na zaštitu prava budućih generacija i osiguravanje međugeneracijske pravde. Trenutno istražuje moguću pravnu zaštitu ekoloških prava budućih generacija, osobito u kontekstu klimatskih promjena, uključujući klimatske parnice koje vode djeca i mladi. No bavi se i ljudskim pravima starijih.

Tko su stanovnici otočja?

Otočje Torres Strait skupina je od 274 mala otoka u Torresovom tjesnacu, plovnom putu koji razdvaja poluotok Cape York na sjeveru Australije i otok Novu Gvineju. Pod upravom je australske savezne države Queensland. Prostire se na morskoj površini od oko 48.000 kvadratnih kilometara, no njegova ukupna kopnena površina iznosi samo 566 kvadratnih kilometara. Samo 16 otoka je naseljeno. Godine 2016. na njima je živjelo 4514 stanovnika, od kojih se oko 92% izjasnilo pripadnicima autohtonog naroda, koji već 70.000 godina naseljava otočje. Premda se ubrajaju u autohtone Australce, s obzirom na to da su pretežno melanezijski, etnički se, kulturno i jezično razlikuju od Australaca Aboridžina. Govore dva domorodačka jezika i kreolski.

Kultura otočana je papuoaustronezijska. Od davnina se bave lovom, skupljanjem i poljoprivredom. Njihova tradicionalna prehrana sastoji se od morskih sisavaca dugonga (srodnika morskih krava), kornjača, rakova, školjki, grebenskih riba te divljeg povrća i voća, uključujući kokos. Ona igra važnu ulogu u njihovim obredima i proslavama čak i kad ne žive na otocima. Lov i ribolov smatraju se nastavkom njihove tradicije usko povezane s morem.

O čemu se radi u tužbi?

Stanovnici Torresova tjesnaca optužili su australsku vladu da nije poduzela mjere za ublažavanje klimatskih promjena ni mjere za prilagodbu njihovim posljedicama te da stoga nije uspjela zaštititi njihova ljudska prava. Svoju tužbu podnijeli su Odboru za ljudska prava UN-a koji nadzire poštovanje Međunarodnog sporazuma o građanskim i političkim pravima.

Otočani tvrde da je njihova zemlja ugrožena porastom razine mora te da je njihova kultura u opasnosti jer slana voda uništava tradicionalne izvore hrane, poput kokosa, dok su olujni udari odnijeli neka kulturno značajna mjesta, uključujući groblja.

Što je UN-ova komisija presudila?

Odbor je presudio da je australska vlada prekršila prava otočana time što nije provela mjere prilagodbe kako bi zaštitila njihove domove, živote i obitelji, kao i njihovu mogućnost da zadrže tradicionalni način života i prenesu svoju kulturu i tradiciju na buduće generacije. Također je odlučio da stanovnici Torresovog tjesnaca imaju pravo na naknadu štete koju su pretrpjeli.

Odluka je usmjerena na prilagodbu, dok je zanemarila dio tužbe koji se odnosi na ublažavanje klimatskih promjena. Stvar je tome da je neuspjehe u prilagodbi mnogo lakše dokazati jer se ne treba hvatati u koštac s pitanjem tko je prouzročio klimatske promjene. Naime, iako je Australija jedan od većih proizvođača CO2, među ostalim zato što je jedan od najvećih proizvođača i izvoznika ugljena na svijetu, teško je utvrditi koliki je njezin doprinos emisijama CO2. Puno je lakše utvrditi, primjerice, da australska vlada nije izgradila tražene nasipe koji bi pomogli zajednicama da se prilagode klimatskim promjenama.

Vlada ima rok od 180 dana za odgovor na presudu, a prilično je neizvjesno što će učiniti. Nakon presude UN-a ministri su rekli da su predani radu s otočanima na klimatskim promjenama.

Zašto je ova presuda značajna?

Lewis ističe da je ovo prvi put da je zahtjev povezan s klimatskim štetama koji je predstavljen Komisiji za ljudska prava UN-a bio uspješan. Odluka nije striktno pravno obvezujuća, no ipak je značajna jer je međunarodna skupina stručnjaka presudila da je prekršen međunarodni ugovor.

Zašto ljudi koriste zakone o ljudskim pravima za rješavanje pitanja okoliša?

Korištenje zakona o ljudskim pravima u kontekstu klimatskih promjena relativno je nova strategija. Godine 2005. skupina Inuita podnijela je tužbu Međuameričkom povjerenstvu za ljudska prava tvrdeći da su Sjedinjene Države prekršile prava Inuita time što ih nisu zaštitile od utjecaja klimatskih promjena. Slučaj nije bio uspješan, ali je pokrenuo ideju da bi možda bilo moguće primijeniti zakon o ljudskim pravima za rješavanje klimatskih problema.

Zašto je ovaj slučaj uspio?

Prema Lewis, jedan od važnih razloga zbog kojih je ovaj slučaj uspio, a neki drugi nisu, bio je to što su stanovnici Torresovog tjesnaca mogli dokazati učinke koje već osjećaju, što je obvezalo Australiju da ih zaštiti.

Odbor je analizirao način na koji klimatske promjene utječu na sposobnost otočana da prakticiraju svoju kulturu. Oni to ne mogu učiniti negdje drugdje pa prilagodba koja bi uključivala preseljenje ne bi bila primjerena. To mora biti neko rješenje koje bi otočanima omogućilo da nastave živjeti na svoj način na svojim otocima i u svojim vodama.

Ima li to implikacija na druge otočne zajednice?

U proteklim godinama UN-ova komisija bavila se s više slučajeva otočnih država koje su ugrožene klimatskim promjenama. Uobičajeno, u takvim su slučajevima pojedinci podnosili pritužbe protiv vlastitih vlada, koje su ih bile obavezne zaštititi. No Lewis ističe da to ne ostavlja mnogo mogućnosti stanovnicima malih otočnih država koji su oštećeni kolektivnim djelovanjem ostatka svijeta. Oni bi trebali tužiti sve države svijeta koje su izvor emisija CO2.

Bilo je i slučajeva u kojima su se nastojala nadići takva ograničenja. Primjerice, 2019. švedska klimatska aktivistica Greta Thunberg i 15 druge djece žalili su se UN-ovom Odboru za prava djece protiv 5 država koje nisu ispunile obaveze smanjenja emisija stakleničkih plinova. Odbor je prihvatio da države mogu imati obveze prema ljudima izvan svojih teritorija, ali je naposljetku proglasio tužbu neprihvatljivom jer je smatrao da podnositelji zahtjeva nisu iscrpili sve pravne mogućnosti u vlastitim zemljama.

U svijetu postoje brojne otočne zemlje koje su još ugroženije klimatskim promjenama. Jedan od primjera su Maldivi, čija nadmorska visina ne prelazi pet metara tako da se očekuje da bi relativno skoro veći dio njihovih otoka i obala mogli završiti pod morem. Vlada Maldiva stoga je odlučila nasipati jedan od svojih otoka kako bi mu podigla razinu za par metara i na njemu smjestila svoj budući glavni grad.