ZNANSTVENICI su u sklopu istraživanja pelagičnih vrsta morskih pasa u Jadranu, postavili na modrulja dugog gotovo dva metra satelitski odašiljač koji bi za šest mjeseci trebao poslati podatke o dosad slabo istraženom kretanju te strogo zaštićene vrste u Jadranskom moru.

"Same migracije morskih pasa u Mediteranu slabo su istražene, a za pretpostaviti je da su putevi kretanja u posljednje vrijeme, uslijed klimatskih promjena, i dodatno promijenjeni", rekao je Hini voditelj terenskog istraživanja s Odjela za studije mora Sveučilišta u Splitu Alen Soldo.

Istraživanje je provedeno pod pokroviteljstvom CIESM - Mediteranske znanstvene komisije sa sjedištem u Monacu te pod patronatom Princa Alberta II od Monaca, a sudjelovala je i Loriane Mendez, voditeljica projekta “Praćenja kretanja i stanja vrhunskih morskih predatora u Mediteranskom i Crnom moru".

S obzirom na to da je bilo kakvo neovlašteno uznemiravanje strogo zaštićenih vrsta kažnjivo, istraživanje je odrađeno pod određenom paskom Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije koje je izdalo potrebne dozvole za rad.

Morski psi ključni za morske ekosustave

Morski psi igraju ključnu ulogu u očuvanju ravnoteže morskih ekosustava, a iako su često, i posve nezasluženo percipirani kao opasni, istina je da su mnoge vrste morskih pasa u svjetskim morima, kao i u Jadranskom moru, ugrožene i potrebna im je zaštita.

Soldo objašnjava da je zaštita morskih pasa u Mediteranu i Jadranu moguća kroz strožu kontrolu ribolova, zabranu izlova ugroženih vrsta te edukaciju javnosti.

Iako su neke vrste već zaštićene zakonodavstvom EU i Hrvatske, pri čemu Hrvatska prednjači u svijetu s dodatnim mjerama zaštite provođenje mjera često je nedovoljno te je potrebno bolje istražiti populaciju morskih pasa u Jadranu jer mnoge podatke još nemamo.

Upravo to je i bio glavni razlog znanstvenom istraživanju pelagičnih vrsta morskih pasa u Jadranu, tj. onih koji žive i kreću se daleko od morskog dna, gdje je primarni cilj bio tagiranje većih primjeraka, odnosno postavljanje satelitskih odašiljača na morske pse te praćenje njihovih migracija.

Akvatorij srednjodalmatinskih otoka

Istraživanje je provedeno ovog ljeta u akvatoriju srednjodalmatinskih otoka između Jabuke, Korčule, Brača i Šolte, a koristio se ribarski brod gospodarskog ribara Tonćija Alajbega koji je obavljao uobičajenu zadaću ulova tune i igluna plutajućim parangalima.

Istraživačka ekipa istodobno je popisivala ulov hrskavičnih riba, ulovljenih kao slučajan ulov te ih odmah neozlijeđene puštala.

Slučajni ulov činila je strogo zaštićena žutuga ljubičasta koja se inače ne prijavljuje često, morski psi čukov i mekaš te mačka mrkulja.

Također, bilo je zanimljivo i primijetiti da se nijedna ptica nije uhvatila na plutajući parangal, što je inače čest problem kod ribolova plutajućim parangalima diljem svijeta.

Ulovljena dva modrulja, na jednog stavljen uređaj

Nekoliko dana boravka na moru nije bilo uzalud jer su ulovljena i dva modrulja, od kojih je jedan bio pogodan za postavljanje satelitskog odašiljača.

"Modrulj od skoro dva metra dužine danas pliva Jadranom i prikuplja podatke te se možemo nadati da će nakon šest mjeseci odašiljač dospjeti do površine mora odakle će poslati sve podatke koje je dotad prikupljao", kaže Soldo.

Očekuje da će to pridonijeti boljem poznavanju kretanja te vrste, također strogo zaštićene, u Jadranskom moru iako podaci o kretanju samo jednog pripadnika jedne vrste neće biti dovoljni.

Nadaju se stoga da će to potaknuti i druga konkretna terenska istraživanja koja jedino mogu dati uvid u pravo stanje tih najugroženijih morskih bića.

Mediteran kao more opasno za morske pse i raže

Mediteran je već inače poznat kao more opasno za morske pse i raže, koji čine skupinu hrskavičnih riba, jer je status oko 60 posto vrsta koje u njemu obitavaju veoma ugrožen.

Nažalost, u Jadranu je situacija još i gora jer se smatra da je od 60 vrsta koje u njemu stalno ili povremeno žive, njih čak 70 posto ugroženo. Tri vrste - sklat žutan, pas pilan i ražopas, nekad prisutne u Jadranu danas se smatraju regionalno izumrlim jer nisu zabilježene desetljećima.

Glavni uzroci ugroženosti morskih pasa su prekomjerni ciljani izlov, slučajni ulov (takozvani „bycatch“), degradacija staništa te njihove posebne biološko-ekološke karakteristike koje ih smještaju na vrh hranidbenog lanca, ali su im i otežavajuća okolnost za preživljavanje.

Napadi morskih pasa u Jadranu iznimno su rijetki

Morski psi sporo rastu, kasno spolno sazrijevaju i imaju mali broj potomaka, što ih čini izuzetno ranjivima na bilo kakav oblik pritiska.

Uz to, prisutna je i stigmatizacija morskih pasa kao opasnih za ljude, što pridonosi njihovom bespotrebnom ubijanju i otežanoj primjeni zaštitnih mjera.

U stvarnosti, napadi morskih pasa u Jadranu iznimno su rijetki, primjerice zadnji smrtonosni napad je zabilježen pokraj dalmatinske Lokve Rogoznice još davne 1974. godine.

Jedini napad nakon toga bio je 2008. kada je slovenski podvodni ribolovac na Visu preživio napad velike bijele psine. S druge strane, nestanak morskih pasa doveo bi do poremećaja u hranidbenom lancu i negativnog utjecaja na cijeli morski ekosustav.