Foto: Joško Ponos (Cropix)

BERISLAV Rončević je konsterniran. Jadranka Kosor se snebiva. Darko Milinović i Petar Čobanković okreću leđa. Božidar Kalmeta glumi sveca.

Ništa oni nisu znali. Da su znali, odmah bi prijavili. Ali znaju da je Ivo Sanader znao. Ili je morao znati. A njihov kolega na optuženičkoj klupi, isti onaj kojeg je vladajuća politika godinama štitila od pravosuđa, sada otkriva kako je šokiran ulogom Ive Josipovića u suđenju za aferu kamioni. Sve nevini prvopričesnici, svi do jednog. Čistih ruku i neokaljana obraza. Puni osobnog morala i javne odgovornosti.

Otkad je duboka umočenost politike u pravosuđe loša stvar?

Evo, recimo, Berislav Rončević. On "još ne može doći k sebi" od saznanja da se Ivo Josipović na Pantovčaku sastao s generalom Jozom Miličevićem dan uoči njegova svjedočenja na suđenju zbog afere kamioni. "Treba biti talentirano naivan pa povjerovati da je s Nenadom Stazićem i Jozom Miličevićem razgovarao o bilo čemu drugome osim o ovom postupku", izjavio je Rončević. I onda zaključio gnjevom (netalentiranog) pravednika: "Ovaj potez dokaz je da je politika duboko umočena u aferu s kamionima". O kojoj politici sada on govori?

Ne valjda o onoj politici koja je pet godina ignorirala tvrdnje kako je u MORH-u došlo do nezakonite nabave kamiona? O onoj koja je ministra i saborskog zastupnika Rončevića pet godina skrivala od pravosuđa, a onda ga neposredno prije podizanja optužnice u istražnom povjerenstvu proglasila nevinim? Nije vrag da nas Rončević želi uvjeriti kako je "duboka umočenost politike" odjednom postala sinonim za nešto loše, nepoželjno, neprimjereno?

Naravno da je to nešto loše - ako se u ovom slučaju doista radi o "umočenosti" - ali ipak je Rončević zadnji koji bi o tome smio govoriti. Još manje moralizirati. Da nije bilo te "duboke umočenosti u politiku", već bi odavno pred sudom odgovarao za tu nabavu kamiona.

Pokopaj bivšeg šefa po nalogu nove šefice

Još je bolji Božidar Kalmeta. On je u intervjuu za RTL televiziju ustvrdio kako je, naravno, moguće da nitko u Vladi nije znao što radi Damir Polančec. I kako bi, naravno, svatko prijavio nepravilnosti da je došao do nekih spoznaja. I on je, naravno, razmišljao o ostavci nakon nesreće u Rudinama. Ali eto...

Mora se priznati da nisu loši ni Čobanković ni Milinović. Oni su brže-bolje pokopali svog bivšeg omiljenog šefa Ivu Sanadera i potvrdili ono što je izjavila njihova nova omiljena šefica Jadranka Kosor: da su svi ministri redovito obavještavali Sanadera o svim potezima, da je on sigurno u sve bio upućen, da je sve nadzirao i stoga bio najodgovorniji. "Prvi čovjek Vlade je najodgovorniji, mora biti u sve upućen i neprekidno nadzirati procese", izjavila je Kosor. Ona koja je Sanaderu godinama bila vjerna zapisničarka.

Prave nas budalama

I to je to. Sanader je zlo. Kriminal je zlo. Umočenost politike u pravosuđe je zlo. Neznanje je blagodat. Principi, poštenje, hijerarhija, odgovornost, to je nova mantra istih onih HDZ-ovaca koji su godinama njegovali kult Ive Sanadera. Uz njega napredovali, u njega se zaklinjali, zahvaljujući njemu preživljavali, za njega šutjeli. A sada, kad je on neslavno pao, kad je smijenjen i izbačen, proklet i odbačen, njegovi sljedbenici mijenjaju ploču. Peru ruke. Umivaju obraz. Snebivaju se i zgražaju. Okreću novo poglavlje i brišu sve što je dojučer bilo.

Zaboravljaju da su vjerno i nepokolebljivo služili politici koja je bila "duboko umočena" u sve: od javnih poduzeća i svih ministarskih resora, do gospodarstva, medija, pravosuđa, sudstva. Uvjeravaju nas da postoji nekakva paralelna linija zapovijedanja. Poručuju kako su odani principima, odgovorni i pošteni, transparentni i samokritični. Uglavnom, prave nas budalama.

Čuvaj HDZ na vlasti kao oko u glavi

Nije to ništa neobično, pa čak ni nerazumljivo. Radi se o čistom nagonu za preživljavanjem. Čim netko od kolega padne u nemilost - a o zatvoru da ne govorimo - oni koji ostaju ne samo da peru sa sebe odgovornost, nego i nastoje ojačati svoju poziciju. Jadranka Kosor predsjednica je Vlade u kojoj sjedi 16 Sanaderovih ministara. Ona je kao najbliža Sanaderova suradnica odabrana da čuva vlast kao oko u glavi. A to je cilj kojem se mora podrediti sve. A ponekad i svi.

Dok Kosor kritizira Sanadera, ona štiti stranku. Dok štiti Kalmetu i ostale kompromitirane ministre, ona čuva sebe. Dok njezini ministri pljuju bivšeg šefa, osnažuju poziciju kod nove šefice. A dok kritizira politiku koja se miješa u pravosuđe, Berislav Rončević štiti sebe pred sudom na kojem je završio jer ga njegova politika više nije htjela/mogla zaštititi.

Blaženo neznanje i talentirana naivnost

I to je čitava priča o principima i poštenju HDZ-ovih ministara. O snebivanju nad paralelnim sustavima upravljanja. O konsterniranju zbog "umočenosti politike". O blaženom neznanju. A to je isto tako i priča o onoj famoznoj "talentiranoj naivnosti": onih koji tu priču prodaju, ali još više onih koji u nju žele vjerovati.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje