"PROŠLE su gotovo dvije godine otkako je Donald Trump pobijedio na predsjedničkim izborima, a u svom sam govoru jedan dan nakon toga rekla da mu moramo dati iskrenu šansu da nas vodi. Nadala sam se da su moji strahovi za budućnost Amerike pretjerani. Nisu bili", piše Hillary Clinton za The Atlantic.

U nastavku prenosimo dijelove njezinog članka.

Trump ne može dublje potonuti

"U 21 mjesec otkako je stupio na vlast, Trump je potonuo niže nego što je itko mogao zamisliti, a najbolji je dokaz toga nevjerojatna okrutnost kojom njegova administracija tretira imigrantske obitelji, odvajajući roditelje od djece. Prema New York Timesu, u SAD-u je još uvijek zadržano preko 12.800 djece, unatoč sudskim nalozima i prosvjedima javnosti. Tu je i predsjednikovo monstruozno zanemarivanje Puerto Rica nakon uragana Maria – poginulo je oko 3000 Amerikanaca, a predsjednik Trump ne samo da je jedva reagirao, nego sad javno poriče da je službena procjena broja poginulih u uraganu točna.

Naša je demokracija u krizi. Ne koristim riječ kriza olako. Kako ja to vidim, našu se demokraciju napada na pet fronti".

Pet fronti propasti američke demokracije

"Prvo, tu je Trumpov napad na vladavinu prava. On je za New York Times izjavio: „Ja mogu raditi što god hoću s Ministarstvom pravosuđa“, a u siječnju su njegovi odvjetnici uputili pismo Robertu Muelleru, koji istražuje navode da je Trump surađivao s Rusijom, u kojem su istakli da, kad bi se Trump upleo u neku istragu, to ne bi bilo ometanje istrage jer je on predsjednik. Usto, izjavio je i da je očekivao da će ga glavni državni odvjetnik Jeff Sessions braniti od napada, usprkos tome što bi se to protivilo zakonu.

Drugo, legitimnost naših izbora dovedena je u pitanje. Rusija se neprestano miješa u naše unutarnje državne poslove, a Trump to ne zaustavlja, niti nas pokušava zaštititi. Uz to, Republikanci su postavili teške i, vjerujem, nezakonite preduvjete putem kojih ljudima otežavaju da izađu na izbore i glasaju – što je teška povreda našeg temeljnog demokratskog principa „jedna osoba - jedan glas“.

Treće, Trump vodi rat protiv istine i zdravog razuma. Samo je u ovom mjesecu predsjednik Trump javno izgovorio 125 potpuno netočnih ili obmanjujućih izjava, i to u 120 minuta, što mu je osobni rekord. Osobe koje provjeravaju točnost predsjednikovih izjava kažu da je od stupanja na vlast do danas izgovorio preko 5000 netočnih ili obmanjujućih tvrdnji.

Usto, napada i novinare – nitko, pa ni ja, ne voli da ga se kritizira u javnosti, ali to je nešto što dolazi s ovim poslom i na to se treba naviknuti. Zastupate svoje tvrdnje i stavove, ali ne zloupotrebljavate položaj kako biste obezvrijedili čitavu struku i slobodno novinarstvo. Trump je otvoreno izjavio da napada novinare kako bi ih diskreditirao te da ljudi ne bi vjerovali negativnim reportažama koje oni o njemu pišu.

Četvrto, Trump je beskrajno korumpiran. S obzirom na to da je u kampanji obećavao da će raščistiti korupciju u vladi, nevjerojatno je koliko besramno predsjednik i njegov kabinet ulaze u sukobe interesa, zloupotrebu moći i očigledne povrede etičkih načela. Trump je prvi predsjednik u 40 godina koji nije javno objavio svoju prijavu poreza. Odbio se odvojiti od svojih kompanija i imovine te time stvorio nebrojeno mnogo situacija sukoba interesa, u kojima se razne večere i stranačka događanja odvijaju u njegovim hotelima, na golf terenima i slično. On se čak ni ne pretvara da mu je dobrobit naroda važnija od njegove osobne dobrobiti i zarade.

Peto, Trump narušava nacionalnu ujedinjenost koja omogućava demokraciju. Ono što nas razlikuje od autoritarnih društava je upravo naša mogućnost da slobodno i žestoko raspravljamo dok smo istovremeno povezani „vezama ljubavi“, kako ih je nazvao Abraham Lincoln, i dubokom vjerom da svi zajedno činimo ujedinjenu, snažnu cjelinu.

Tako bi to trebalo funkcionirati u načelu. Trump namjerno stvara razdore u društvu i čak se ni ne pretvara da je predsjednik svih Amerikanaca. Njegove otvoreno rasističke izjave poput one da su imigranti s Haitija i Afrike iz 'vukojebina' ili da se određenom američkom sucu ne može vjerovati jer ima meksičke korijene. Njegove izjave nisu primjena načela slobode izražavanja niti odmor od političke korektnosti. On samo širi mržnju".

Kako smo došli dovde?

"Trump je možda trenutna prijetnja američkoj demokraciji, ali on se nije pojavio niotkuda. On je simptom bolesti koju je pokrenula malena skupina desničarskih multimilijunaša, poput obitelji Mercer te Charlesa i Davida Kocha, koji su potrošili mnogo novca kako bi stvorili alternativnu stvarnost u kojoj znanost ne postoji, laži se pretvaraju da su istina, a paranoja cvjeta.

Polarizacija našeg društva jača je nego ikad prije. Kad su Amerikancima 1960. godine postavili pitanje bi li im smetalo da im se sin ili kći oženi za pripadnika suprotne stranke, samo je 4 posto Demokrata i 5 posto Republikanaca reklo da bi im smetalo. U 2010. godini, kad je ponovno postavljeno to isto pitanje, 49 posto Republikanaca i 33 posto Demokrata reklo je kako bi im to smetalo.

Ako gledate na politiku kao na crno-bijelu situaciju u kojoj je suprotna strana puna izdajica, kriminalaca i ni na koji način nije legitimna, možda možemo shvatiti zašto Republikanci podržavaju čovjeka koji je toliko očito neprikladan za predsjednika".

Što možemo učiniti?

"Sad moramo učiniti sve što možemo kako bismo spasili naš demokratski sustav. Prvo što moramo je masovno izaći na predstojeće izbore i izabrati odlične kandidate koji obećavaju učiniti dobre stvari za Ameriku. Kad bi oni pobijedili, možda bi Kongres napokon mogao više nadzirati poteze Bijele kuće.

Najvažnije je reformirati i zaštiti naš izborni sustav. Moramo se potruditi da svaka osoba ima pristup glasanju, uvesti strože kontrole glasanja i bolju koordinaciju federalnih, državnih i lokalnih službi za kiber-sigurnost. Treba nam glasanje elektroničkom poštom i olakšani proces registracije birača.

No, ni najbolja nas reforma ne može spasiti ako ne popravimo odnose u našem društvu i ne povežemo sve američke građane i građanke. Potrebne su nam sustavne ekonomske reforme kojima bismo se borili protiv nejednakosti i velike moći korporacija, reforme putem kojih bismo dali glas radničkim obiteljima.

Na kraju, rješavanje problema naše zemlje pojedinačna je odgovornost svakoga od nas – moramo posegnuti preko granica rase, klase i politike te gledati očima ljudi koji su drugačiji od nas. Demokracija je uspješna samo kad shvatimo da smo zajedno suočeni s problemima", zaključuje Hillary Clinton za The Atlantic.