"GLAVNA poruka je da je HDZ pobjednik ovih izbora", rekao je večeras potpredsjednik vlade i član Nacionalnog vijeća HDZ-a Davor Božinović, najbliži suradnik predsjednika vlade Andreja Plenkovića. Njemu je pripala neugodna dužnost da prvi iz vrha stranke komentira rezultate drugog kruga lokalnih izbora.

> Božinović o Splitu: Birači nisu kaznili ni antisemitske izjave, moramo se zamisliti

Božinovićeva tvrdnja ne bi zvučala uvjerljivije ni da je nije izgovorio napola plačnim glasom, no teško da itko osim Plenkovićevih pretorijanaca može smatrati da je glavna poruka ovih lokalnih izbora da je HDZ pobjednik. To smatra i sam Plenković, koji je izašao pred novinare par sati kasnije i odmah ispalio da je HDZ "kolosalni pobjednik ovih izbora". Kolosalni! Dodao je da je "HDZ otprilike na istom postotku kao prije četiri godine", što u prijevodu znači da HDZ u osnovi stagnira.

HDZ je formalno pobijedio

Nema sumnje da je HDZ, u skladu sa suludim ustrojem države koji je osmislio zna se tko, dobio najviše župana i načelnika općina i da se u tom smislu može smatrati pobjednikom. Ali to definitivno nije glavna poruka ovih izbora. Ona pak glasi ovako: u Hrvatskoj ima sve više ljudi koji žele promjene te su spremni izaći glasati. U praksi to često znači da više ne žele HDZ na vlasti te da brend HDZ često više nije dovoljan da bi netko dobio na izborima.

To se najbolje vidi po rezultatima izbora u Splitu i Osijeku. U oba grada se prošli gradonačelnik nije mogao ili htio kandidirati za još jedan mandat, što je značilo da će drugi i četvrti po veličini gradovi Hrvatske dobiti novog gradonačelnika. U Osijeku je HDZ kandidirao mladog Ivana Radića, koji se za jednog HDZ-ovca pokazao iznenađujuće civiliziranim.

U Splitu je pak u gradonačelničku utrku poslao Vicu Mihanovića, koji se pokazao katastrofalnim kandidatom na svaki mogući način. Rezultat se vidio večeras: HDZ je dobio Osijek, kao jedini od četiri velika grada u kojima ima vlast, dok je Mihanovića u Splitu uvjerljivo potukao Ivica Puljak, kandidat stranke Centar. Jednostavno, brend HDZ-a nije bio dovoljan da nadiđe očita Mihanovićeva ograničenja, među kojima je plagiranje doktorata koje je otkrio Index tek jedno od mnogih.

HDZ je ponegdje bio nositelj promjena

Pritom je i Radićeva pobjeda u Osijeku naznaka promjene s obzirom na to da - iako zvuči nevjerojatno - HDZ nikad nije imao gradonačelnika najvećeg slavonskog grada.

Slično je i u Varaždinskoj županiji, koju je tijesno dobio HDZ-ov kandidat Anđelko Stričak. On je predstavljao promjenu u odnosu na isluženog Radimira Čačića (Reformisti), kao i Magdalena Komes (HDZ) u Petrinji, gdje je pomela dugogodišnjeg gradonačelnika Darinka Dumbovića (još jednog člana Reformista).

No HDZ je u manje slučajeva predstavljao promjenu, a u više slučajeva one koje treba maknuti s vlasti ako se želi promjena. 

IDS više nije neupitni vladar u Istri

To se vidi i po rezultatu u Šibensko-kninskoj županiji, u kojoj je u drugom krugu pobijedio nezavisni Marko Jelić, i to Gorana Pauka, jednog od najdugovječnijih HDZ-ovih župana, koji se javno hvalio uhljebljivanjem lojalnih kadrova. HDZ je izgubio i Sinj, u kojemu je za novog gradonačelnika izabran Mostov Miro Bulj. 

No najveće su se promjene dogodile u glavnom gradu Hrvatske Zagrebu te u - pomalo neočekivano - Istri, kojom je tri desetljeća vladala istarska verzija HDZ-a IDS. IDS je izgubio poziciju gradonačelnika Pule, koju je dobio neovisni Filip Zoričić, te Pazin, u kojem je pobijedila kandidatkinja Možemo Suzana Jašić. I mnogima u Istri je očito dosta vječne vlasti jedne stranke, vrijeme je sazrelo za promjene, a pojavili su se i neki kandidati za koje se moglo glasati ako se želi glasati za promjenu.

Zagreb i Split su izabrali promjene

U Zagrebu se pak promjena birala u odnosu na naslijeđe pokojnog gradonačelnika Milana Bandića te je bilo jasno već u prvom krugu da se Zagreb odlučio za Tomislava Tomaševića. U drugom je krugu uslijedila jedna od najprljavijih kampanja u povijesti suvremene Hrvatske, zahvaljujući desničarskom kandidatu Miroslavu Škori, no na kraju je poruka Zagrepčana bila više nego jasna: 200 tisuća glasova za Tomaševića i promjene, mnogo više nego što je Bandić ikada dobio na izborima.

U Splitu se moralo izboriti za dvostruku promjenu: osloboditi grad iz ralja HDZ-a i Željka Keruma. Uz dosta sreće to je na kraju uspjelo kandidatu Centra Ivici Puljku, koji je u prvom krugu potukao Keruma, a u drugom još uvjerljivije HDZ-ovca Mihanovića. Split je izabrao promjene.

Promjene od Varaždina do Županje

Promjena vlasti se konačno dogodila i u Varaždinu, kojim je u više mandata vladao liberal Ivan Čehok, kojemu se sudi za pogodovanje. Njega je tijesno pobijedio kandidat SDP-a Neven Bosilj. 

Glasnik promjena je i Viktor Šimunić, koji je pobijedio HDZ-ovca Emila Gredičaka i tako postao gradonačelnik Oroslavja. Šimunić je postao poznat kao zviždač, objavivši snimke na kojima lokalni HDZ-ovci žele kupiti njegov glas, te su ga građani prepoznali kao novo lice i promjenu.

U Samoboru je pak pobijedila kandidatkinja stranke Fokus te tako maknula s vlasti HSS, koji je više od deset godina vladao ovim gradićem.

Uostalom, imamo i primjer slavonskog gradića Županje, u kojemu je HDZ nakon 30 godina izgubio poziciju gradonačelnika (doduše od bivšeg HDZ-ovca).

U nekim je utrkama za promjenu nedostajalo vrlo malo. 

IDS-ov predsjednik Boris Miletić je izabran za župana Istarske županije s pedesetak glasova prednosti pred SDP-ovcem Danijelom Ferićem, što je nesumnjivo najviše ponižavajuća pobjeda ovih izbora. U Zadru je pak mandat uspio obraniti HDZ-ovac Branko Dukić, koji je dobio 53 posto glasova (oko 13 tisuća) u odnosu na 46 posto glasova za Marka Vučetića (oko 11 tisuća). Teško je sjetiti se kad je u Zadru, koji s pravom nosi etiketu HDZ-ove utvrde, bilo tako teško HDZ-u obraniti vlast.

Prljava kampanja kakvu dosad nismo vidjeli

Druga važna stvar koja je obilježila ove izbore nedvojbeno je najprljavija kampanja u suvremenoj hrvatskoj povijesti. S pet godina zakašnjenja Hrvatska je imala priliku vidjeti kako izgledaju podvale i manipulacije kakve su pomogle izboru Donalda Trumpa za američkog predsjednika i za glasanju za Brexit na referendumu, ali se pokazalo da domaći wannabe manipulatori nisu ni približno vješti kao njihovi uzori te da značajan dio birača takva kampanja iritira. 

Među Tomaševićevih 200 tisuća glasova sigurno su i tisuće onih koji su mu u drugom krugu dali podršku jer im je bilo odvratno što je sve o njemu lagala Škorina kampanja, koja se nije ustručavala ni blatiti Tomaševićevu obitelj.

I u Splitu su Kerum i HDZ vodili prljavu kampanju protiv svojih najvećih suparnika s centra, išlo se i u najgori antisrpski šovinizam, ali se - čini se prvi put u 30 godina! - to nije isplatilo.

Za zdravlje hrvatske demokracije bilo bi dobro da glasači i ubuduće kažnjavaju kampanje laži i blaćenja. Na prvom testu te vrste su - prošli.

Povijesni lokalni izbori

Promjena je, dakle, na ovim lokalnim izborima dolazila i s lijeva, i iz centra, i s desna, a ponekad je čak i sam HDZ predstavljao promjenu.

Stoga ovi lokalni izbori doista jesu povijesni jer su građani Hrvatske nakon 30 godina demokracije shvatili da se vlast kojom su nezadovoljni može promijeniti. To je velika stvar, možda najvažnija lekcija koju su građani RH naučili.