Hrvatskom hara najopasniji tip gripe. Zašto je toliko opasan?

Hrvatskom hara najopasniji tip gripe. Zašto je toliko opasan?
FOTO: Wikipedia, WHO, ECDC, Sanjin Strukic/PIXSELL

EPIDEMIOLOZI javljaju da trenutno u Hrvatskoj, kao i u Europi, hara gripa tipa A.

Do proteklog vikenda prijavljeno je 1125 slučajeva, najviše na području Dubrovačko-neretvanske županije. No stručnjaci smatraju da će nove brojke, koje će biti objavljene u srijedu, biti višestruko veće te da je stvaran broj oboljelih, od kojih se mnogi ne javljaju liječnicima, još značajno veći.

Ovosezonsku gripu, ovisno o geografskom području, podjednako uzrokuju dva virusa tipa A - H1N1 i H3N2. U Hrvatskoj dominira H1N1, a u nekim drugim krajevima Europe H3N2. Za oba navedena tipa zaštitu pružaju i trovalentno i četverovalentno cjepivo protiv gripe - zbog čega cijepljenje ima smisla, čak i sada, za vrijeme povećanog vala. Prema WHO-u, sezonska gripa godišnje može uzrokovati oko 650.000 smrti. Ne postoji učinkovit lijek protiv nje, osim cijepljenja. Nažalost, ni cijepljenje ne predstavlja sto-postotnu zaštitu jer učinkovitost cjepiva ovisi o tome koliko je dobro pogođen virus koji će dominirati u sezoni, a koji stalno mutira.

Virus tipa B ove sezone ima vrlo nisku pojavnost.

Navedene činjenice zvuče zlokobno jer se virusi gripe iz skupine A smatraju opasnijima od onih iz skupina B i C. No malo ljudi zna zašto je to tako. Razloga je više, a uglavnom se mogu objasniti težinom simptoma, epidemijskim potencijalom i brzinom mutacija.

Simptomi

Gripa ima simptome po kojima je razlikujemo od običnih prehlada. Oni mogu biti vrlo teški, a za osjetljive skupine, kao što su primjerice stariji ljudi, bolesnici s kroničnim bolestima ili trudnice, koji imaju oslabljeni obrambeni sustav, mogu biti opasni po život. Jedna od najopasnijih posljedica gripe je upala pluća koja može biti virusna ili bakterijska. No postoji cijeli niz drugih komplikacija u kojima mogu nastradati brojni organi.

Virus tipa A često izaziva teže simptome od virusa tipa B, a osobito tipa C. Uzrokuje respiratorne simptome kao što su kašalj, curenje nosa, kihanje i grlobolja.

Također uzrokuje druge tjelesne simptome karakteristične za gripu kao što su dugotrajna i znatno povišena temperatura, bolovi u mišićima i zglobovima, glavobolja, zimica i opća slabost.

Virus tipa B uzrokuje nešto blaže simptome, kako respiratorne tako i one ostale. No oni ipak mogu biti jaki i ozbiljni, a razlikuju se od osobe do osobe pa je zapravo vrlo teško tip virusa razlikovati samo po jačini simptoma.

Virus tipa C uglavnom uzrokuje samo blaže, respiratorne simptome. Iako je riječ o gripi, oni su često sličniji simptomima prehlade.

Postoje još i virusi gripe tipa D, no oni ne uzrokuju bolest kod ljudi.

Potencijal za širenje

Virus tipa A ima veliki epidemijski potencijal. Jedan od ključnih razloga za to je činjenica da može zaraziti više različitih životinja, kako sisavaca tako i ptica, od kojih mnoge dolaze u bliski kontakt s ljudima. Primjerice, on napada svinje, perad i divlje ptice. Česti izvori novih sojeva tog tipa virusa zbog toga su Kina i Meksiko u kojima je bliska interakcija ljudi s peradi i svinjama vrlo uobičajena. 

Virus tipa B ima manji pandemijski potencijal. Jedan od razloga je to što se tipom B može zaraziti značajno manje životinja, uglavnom tvorovi i morski lavovi.

Virus tipa C napada samo ljude i ne uzrokuje epidemije. 

Brze promjene virusa

Virusi gripe, osobito A i B, za razliku od nekih drugih virusa, primjerice ospica, imaju sposobnost vrlo brzih promjena tako da uvijek iznova razvijaju mehanizme kojima se mogu probiti kroz obrambeni sustav životinja ili ljudi, čak i onih koji su preboljeli gripu.

Prije svega važno je razumjeti dijelove virusa u kojima dolazi do promjena. Virus se sastoji od genetskog materijala ribonukleinske kiseline (RNA) koji je okružen proteinskom ovojnicom i lipidnim omotačem. Iz omotača strše štapići glikoproteina hemaglutinina (H) i neuraminidaze (N), po kojima virus dobiva naziv (primjerice H1N1). Ti proteini ponašaju se kao antigeni, što znači da izazivaju imunosnu reakciju u čovjeku i u drugim organizmima. Hemaglutinin virusu omogućuje da se spoji na stanicu i napadne je ubacujući u nju svoj genetski materijal. Neuraminidaza pak omogućuje kretanje dijelova virusa stanicom i oslobađanje reproduciranih virusa. Virus tipa A ima 11 gena koji se nalaze raspoređeni na RNA i kodiraju 11 proteina (dva od tih 11 su hemaglutinin i neuraminidaza).

Virus gripe prenosi se kapljično, kihanjem i kašljanjem. Kada osoba udahne kapljicu ispunjenu virusom, hemaglutinin na površini virusa veže se za enzime u sluznici dišnog trakta domaćina. Enzim sluznice proteaza reže hemaglutinin na pola što genetskom materijalu dozvoljava da uđe u stanicu i počne se množiti. Tog enzima ima puno u dišnom i probavnom traktu pa je gripa uzrok bolesti dišnih putova. No virus gripe za cijepanje hemaglutinina također može koristiti i plasmin, enzim kojeg ima posvuda u tijelu, što mu omogućuje da napadne i brojna druga tkiva u organizmu.

Težina gripe ovisit će, između ostalog, o potencijalu virusa da napadne razne dijelove tijela. Primjerice, ptičja gripa H5N1 ima potencijal da inficira više dijelova dišnog sustava nego sezonska H1N1 zato što njezin hemaglutinin reagira s više proteaza u više različitih tkiva. Zbog toga je H5N1 smrtonosnija. S druge strane, virus koji je smrtonosniji obično ima manji potencijal širenja -  što inficirana osoba brže i teže oboli, to će teže prenijeti virus na veći broj ljudi.

Kako nastaju promjene?

Postoje dva ključna načina promjene virusa gripe. Jedna vrsta promjene zbiva se u genetskom materijalu. Geni koji kodiraju H i N tijekom napada često mutiraju pa iz stanica domaćina izlaze virusi koji imaju nešto drugačije H i N. Ova promjena glavni je i najčešći razlog sezonskih promjena zbog kojih organizmi ne mogu steći trajnu i potpunu otpornost na virus. Stoga se svake godine mora razvijati novo cjepivo protiv gripe. Ova promjena zbiva se i kod virusa tipa A i kod tipa B.

Druga vrsta promjene je rjeđa, ali opasnija. Ona nastaje rekombinacijom dvaju virusa, a najčešće se događa u svinjama kada istu stanicu inficiraju dvije različite vrste virusa tipa A. No događa se i u ljudima. Primjerice, do rekombinacije može doći kada se svinja istovremeno zarazi virusom koji uglavnom inficira svinje i virusom koji na nju prijeđe s ljudi. Tada se u stanici svinje stvori novi virus koji je potpuno drugačiji i za kojega nitko u populaciji ljudi nema nikakvih zaštitnih antitijela, a on ima sposobnost prenošenja sa čovjeka na čovjeka. To kod ptičje gripe nije moguće jer je prvo potreban prijenos s ptice na čovjeka. Takvi rekombinirani virusi mogu uzrokovati velike pandemije kakvih je u prošlom stoljeću bilo najmanje tri. Rekombinacije se ne događaju u virusu tipa B jer on neće zaraziti i ljude i svinje i ptice.

Virus tipa B manje je opasan i zbog toga što su njegove genetske promjene dva do tri puta sporije nego tipa A. Zbog toga je genetska raznovrsnost virusa tipa B manja nego virusa A. Konačno, to je razlog zbog kojeg ljudi relativno rano u životu razvijaju barem neku razinu otpornosti na virus tipa B.

Zbog svih navedenih razloga, ograničenog broja prijenosnika (koji otežava rekombinaciju i prelazak među vrstama) i manje promjenjivosti, virus tipa B ne uzrokuje pandemije. Kada se tome pridodaju mogući snažniji simptomi, postaje jasno zašto je upravo gripa tipa A bila uzrok najvećih i najopasnijih pandemija kao što je primjerice Španjolka koja je odnijela više od 50 milijuna života širom svijeta.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara