IZBJEGLICE i migranti koji traže utočište i bolju budućnost u inozemstvu mogu koristiti gospodarstvima svojih zemalja primateljica u roku od pet godina nakon dolaska. Podaci su to iz analize trideset godina starih podataka iz 15 zemalja zapadne Europe, prenosi Nature.

Migranti - novi motor za pokretanje gospodarstva

Istraživanje je pokazalo da je ubrzo nakon vrhunca migracije ukupna snaga i održivost gospodarstva zemalja primateljica porasla, a stopa nezaposlenosti pala. Ti rezultati u suprotnosti su s pretpostavkom da izbjeglice prekomjerno financijski opterećuju zemlje primateljice izvlačenjem novca iz javnih izvora. Istraživanje je objavljeno u časopisu Science Advances 20. lipnja.

“Neki ljudi željeli bi prihvatiti izbjeglice, ali smatraju da si njihove zemlje to ne mogu priuštiti,“ govori Hippolyte d'Albis, profesor na Paris School Of Economics, CNRS, inače voditelj istraživanja. "No pokazali smo da povijesno gledano prihvat izbjeglica ne predstavlja trošak te da bi se gospodarsko stanje u zemlji koja ne prihvati izbjeglice moglo pogoršati", dodaje.

D'Albis i njegovi suradnici u istraživanju su primijenili matematički model koji se oslanja na godišnje ekonomske pokazatelje s ciljem predviđanja budućnosti u vezi priljeva migranata. Znanstvenici su odvojeno promatrali učinke migranata – onih koji imaju zakonsku dozvolu boravka – te tražitelja azila koji privremeno borave u nekoj zemlji dok su njihovi zahtjevi za statusom izbjeglica u obradi.

U istraživanje su uključene izbjeglice iz ratom zahvaćene Jugoslavije u devedesetim godinama, kao i izbjeglice iz Sirije. U istraživanju su analizirani uvjeti u razdoblju od 1995. do 2015. godine u zemljama zapadne Europe poput Austrije, Belgije, Danske, Finske, Francuske, Njemačke, Irske, Islanda, Italije, Nizozemske, Španjolske, Portugala i drugih.

Tražitelji azila u podređenom položaju?

Kako bi izmjerili gospodarsko blagostanje država, znanstvenici su izmjerili prosječan dohodak tijekom godina podijelivši bruto društveni proizvod (BDP) zemlje s brojem njezinih stanovnika. Model je pokazao da je u razdoblju od dvije godine kontinuiranog priljeva migranata stopa nezaposlenosti značajno smanjena, a ekonomsko blagostanje poraslo.

Tražitelji azila također doprinose boljem stanju gospodarstva, no njihovim je učincima potrebno više vremena da postanu vidljivi, od tri do sedam godina, a i pozitivan učinak je manje očit. Za razliku od migranata, tražitelji azila često su suočeni s ograničenjem u radu te se moraju preseliti u drugu državu ako se njihov zahtjev za trajnom dozvolom boravka odbije.

Michael Clemens, ekonomist iz Centra za globalni razvoj u Washingtonu, smatra da je ova analiza različita u odnosu na druga slična istraživanja zbog svoje usmjerenosti na velike učinke više nego na specifične elemente u gospodarstvu, poput učinka koji migranti imaju na lokalna primanja. Clemens je oštar kritičar d'Albisa i njegove skupine suradnika zbog njihovog korištenja matematičkog modela koji značajno smanjuju vjerojatnost po kojoj su gospodarske promjene rezultat izvanjskih utjecaja, a ne migracije. Po njegovom mišljenju taj model uvelike ograničava zbunjujuće čimbenike eliminacijom onih koji izazivaju dugoročne posljedice, navodi Nature.