Foto: Pixsell

AKADEMIK Jakša Barbić, potpredsjednik HAZU-a i dugogodišnji profesor trgovačkog prava na zagrebačkom pravnom fakultetu najpoznatiji je kao autor Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća zbog čega ga nazivaju "ocem privatizacije".

Dvadesetak godina nakon privatizacije 90-ih u kojoj su profitirali pojedinci blisku Franji Tuđmanu, Jakša Barbić se branio da je on samo jedan od pet-šest autora spornog zakona, ta da svaki zakon uostalom mora proći vladu i sabor. No do iznenadne slave koje je stekao nakon što je Nacional objavio da je u sporu protiv Hrvatske glasovao za MOL, bio je najpoznatiji upravo kao autor zakona koji je stvorio osnovu za hrvatsku privatizaciju.

Smatralo ga se pripadnikom bankarskog lobija, bliskog Franji Lukoviću i Boži Prki jer su u zakonu iz 91. banke i osiguravajuće kuće bile su izuzete iz pretvorbe. Barbić kao autor zakona, još uvijek sjedi u NO Zabe.

"Smiješno je mene dovoditi u bilo kakvu vezu s privatizacijom Zagrebačke banke. Banke su pretvorene u dionička društva još u Jugoslaviji po tadašnjim propisima i nisu obuhvaćene hrvatskim Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća. Jednostavno su deponenti postali dioničari i jedino su oni odlučivali što će napraviti sa svojim dionicama. Ja sam jedino član Nadzornog odbora banke. O mojoj vezi s privatizacijom banke mogu govoriti samo oni koji pojma nemaju što je dioničko društvo i pritom su skloni izmišljanju", govorio je u velikom feljtonu Večernjeg lista o privatizaciji.

Nakon dvadesetak godina priznao da je privatizacija bila cirkus

Zvonimir Baletić, njegov tadašnji oponent, tvrdio je da je taj zakon zaslužan što se privatizacija pretvorila u grabež i korupciju. Barbić je isticao da je njegov zakon "unakažen" kasnijim izmjenama: prvo su eliminirani radnički savjeti, a onda se nestala obaveza da se novac od prodaje dionica ulaže u sama poduzeća - završavao je u ambisu proračuna.

To je tek početak, zakon je kasnije izmijenjen tako da se moglo preprodavati i dionice koje nisu otplaćene u cijelosti. Dobivala se i dividenda za neotplaćene dionice. Pojavili  su se torbari koji bi otkupljivali radničke dionice koje nisu bile otplaćene, taj trošak pokrivali "zaradom" od dividende i preuzimali poduzeća. Grabež je postao legaliziran, sukladan zakonu.

I sam Barbić je to nazivao cirkusom, smatrajući da sam nije kriv jer je njegova verzija zakona mijenjana, no šteta što je o tome kao istaknuti pravni stručnjak progovorio dvadeset godina prekasno.

Barbić je rođen 1936. u Zagrebu, na Pravnom fakultetu je diplomirao 1960. i od onda kreće njegova strelovita karijera. Iz biografije koja je objavljena na fakultetu vidi se da je krenuo kao sudski pripravnik, pa je posato asistent na fakultetu, da bi 1981. preuzeo katedru za trgovačko pravo. Bio je predsjednik Predsjedništva Saveza pravnika u privredi Jugoslavije. Arbitrirao je u nizu međunarodnih sporova, uvršten je na listu arbitara Međunarodnog centra za rješavanje investicijskih sporova u Washingtonu.

Napisao je Krleži oporuku, sa Sanaderom razglabao o korupciji

Najvećem hrvatskom piscu Miroslavu Krleži pomogao je napisati oporuku. U časopisu Kronika kojeg izdaje HAZU opisivao je zanimljivu utrku sa zakonskim rokovima zbog Krležine posljednje volje koja je bila interesantna i politici.

Suradnik HAZU postaje 2002. da bi 2011. postao potpredsjednik akademije. Tadašnjeg premijera
Ivu Sanadera uspio je dovesti na dva okrugla stola u HAZU koje je on vodio i uredio. Jedan o reformi državne uprave i drugi, zbilja ironično, o nacionalnom programu za suzbijanju korupcije sa Sanaderom kao glavnim govornikom.

Desetljećima je u Nadzornom odboru Zagrebačke banke, no nije lako pobrojati sve nadzorne odbore u kojima je sjedio, spomenimo Ingru, Coca colu, Vetropack stražu, Sunčani Hvar.

Sam priznaje da se divi poduzetnicima, smeta ga da se ističu njihove afere, umjesto da se slave uspjesi. Tako je 2013. na predstavljanju knjige Slavka Goldsteina Pet poduzetnika, svojevrsnom "pledoajeu za ekonomske integracije u regiji" priznao da se divi Tedeschiju i Todoriću jer su, smatra Barbić, startali od ničega. "'To što je otac pomagao Ivici Todoriću savjetima, to je samo savjet! Isto tako i Emilu Tedeschiju. Ni Todoriću ni Tedeschiju tate nisu ostavile gomilu poduzeća, startali su od nule'", govorio je.

Otac hrvatske privatizacije koji ne priznaje očinstvo

Mediji su ga i ranije često kontaktirali kao pravnog stručnjaka oko teme Ina/Mol, 2009. godine je komentirao kako je Inin odbor direktora, kojeg su formirali Mađari kako bi zaobišli upravu i direktno upravljali Inom, formiran protuzakonito. Kada je 2011. Jadranka Kosor najavila da će se izmijeniti zakon o Ini kako bi spriječila Mađare u stjecanju dodatnih dionica, Barbić je zaključio da to nije mudro jer se protivi slobodi kretanja kapitala kao temeljnoj ideju EU. Bio je u pravu jer je u prosincu ove godine EK zatražila izmjenu tog zakona.

Kao eksperta za arbitražu ministar Ivan Vrdoljak angažirao je Barbića kako bi poništio ugovor s MOL-om. Hrvatska strana je spor pred Arbitražnim sudom u Ženevi izgubila, a današnji Nacional tvrdi da je Jakša Barbić, član arbitražnog vijeća kojeg je predložila hrvatska vlada, glasovao protiv Republike Hrvatske. "Nemam komentara. Postupak je tajan, potpisao sam izjavu kojom sam se obvezao da ni o čemu iz konteksta tog postupka neću davati javne izjave", tajnovit je bio naš stručnjak.
  
Ako je podatak točan, kruge se zatvorio više nego simbolički. Značilo bi to da je otac hrvatske privatizacije, koji doduše ne priznaje očinstvo, natjerao Hrvatsku da ponovno kupi kompaniju koju je tako loše prodala. No ne smijemo zaboraviti ni na druge naše stručnjake, one Ustavnog suda iz vremena Jasne Omejec, koji su svojim odlukama posao Arbitražnog suda u Ženevi učinili mnogo jednostavnijim.