NAJAVLJUJUĆI početak školske godine u kojem dio škola kreće s eksperimentalnim uvođenjem tzv. Škole za život, čelnik HNS-a Ivan Vrdoljak izjavio je da u novom reformskom paketu nema ideologije, nego su u fokusu isključivo djeca, sadržaji, obrazovanje, budućnost i kompetencije.

Time je vjerojatno hrvatsku javnost pokušao uvjeriti da su ministrica Blaženka Divjak i njezin tim u procesu kurikularne reforme uspjeli marginalizirati utjecaj najradikalnijih pripadnika klerikalno-konzervativnih krugova poput Jasminke Buljan Culej i Dijane Vican i istovremeno umiriti desne radikale koji su prigovarali gotovo svemu u reformskim prijedlozima, a osobito izboru lektire i sadržajima iz recentne hrvatske povijesti.

Vrdoljak se puno hvali, ali malo koga je uspio uvjeriti

No čak i ako bismo izostavili problem političke trgovine HNS-a s HDZ-om, zbog koje imamo jednu od najlošijih vlada u povijesti Hrvatske, te stvarne razine i kvalitetu kojom će se kurikularna reforma početi provoditi, čini se da je Vrdoljak ovim riječima malo koga uspio uvjeriti.

Njegova najava naišla je na baražnu vatru sa svih strana, kako s lijeve tako i s desne strane, ali i one liberalne. Radikalni, klerikalni konzervativci preko svojih su portala poručili kako se radi o izdajničkom, komunističkom projektu SDP-a koji ide za time da iz škola istjera vjeru i domoljublje. Logičnim slijedom za izdaju su optužili i vladu Andreja Plenkovića i HDZ koji je sve to omogućio, postavljajući pitanje što je nedostajalo programu koji se do sada učio.

Je li ovo udžbenik za hrvatski ili vjeronauk?

Ljudi liberalnijeg svjetonazora s druge su strane primijetili da će se i ove godine u školama nastaviti koristiti brojni udžbenici koji su već odavno prepoznati kao problematični jer promiču vrlo radikalne, često i protuustavne klerikalne ideje. Takve bi udžbenike bilo teško sve popisati i analizirati pa ćemo ovdje za ilustraciju izdvojiti samo dva notorna primjera o kojima se već pisalo - čitanku hrvatskog jezika ''Snaga riječi'' i udžbenik iz vjeronauka "S Kristom u život".

O prvom materijalu govori se već godinama. Odobren je 2014., a unatoč kritikama stručnjaka i javnosti nitko od prijašnjih ministara nije ga uklonio s popisa. Što je u njemu sporno? Malo što nije, pa su neki na društvenim mrežama ovih dana ponovno postavili sasvim opravdano pitanje - je li to čitanka za hrvatski ili za vjeronauk?

Za one koji ne znaju ili su zaboravili, u čitanki za sedmi razred osnovne škole, autorice Anite Šojat, između ostalog piše:

''U dogovoru s učiteljem/učiteljicom hrvatskog jezika, vjeroučiteljem/vjeroučiteljicom, župnikom ili kapelanom organizirajte u svojoj crkvi večer duhovne poezije. Odaberite pjesme koje ćete krasnosloviti pred vjernicima svoje župe. Ne mora svaki učenik biti zadužen za krasnoslov jer može obavljati i neke druge poslove. Odaberite deset učenika koji će krasnosloviti i odredite svakom učeniku njegovu pjesmu. Odaberite i uglazbljene duhovne pjesme koje možete reproducirati, ali ih možete i sami uvježbati i pjevati. Ako netko u razrednom odjelu od učenika svira kakav instrument, uvrstite i njega u program s izvedbom neke duhovne pjesme...''

Na drugom mjestu postavljaju se sljedeća pitanja i zadaci:

''Kamo bi ti odveo Isusa? Nabroji sva mjesta koja bi mu ti pokazao/pokazala jer ih smatraš važnima.

Pozovi Isusa neka dođe u posjet tvojoj obitelji. Što će vidjeti? Napiši sastavak od 150 riječi.

Odaberi riječi molitve u 100 riječi: Krist nema nogu – samo naše noge da bi se približio nekomu. Krist nema usta – samo naša usta, da bi ljudima nešto rekao. Krist nema nikakve pomoći – samo našu pomoć, da bi pomogao nemoćnima.''

''Napiši sastavak od 150 riječi o temi Bog je svjetlost života.

Napiši svoju molitvu Bogu u obliku koji ti najviše odgovara (sastavak ili pjesma). U molitvi se iskreno obrati Bogu običnim riječima. Izgovaraj molitvu u trenutcima kad posustaneš ili kad imaš potrebu. Neka to bude vaš razgovor.

Nabroji obične stvari, događaje i situacije u kojima si osjetio/osjetila Božju prisutnost.''

Kršenje prava djece prema UN-u i Ustavu

Primjeri bi se mogli nastaviti nizati, no vjerojatno je i ovo dovoljno da se postavi pitanje koje smo gore naveli. Naime, vjera bi u Hrvatskoj trebala biti stvar slobodnog izbora, a ne institucionalizirane indoktrinacije. Djeca bi trebala imati mogućnost izabrati da budu muslimani, židovi, hindusi, budisti, ateisti, agnostici ili nešto drugo i s time bi se trebala osjećati potpuno ugodno i prihvaćeno. Zbog toga je vjeronauk u škole uveden kao izborni predmet. Nažalost, opće je poznato da čak i to vrijedi samo nominalno, na papiru, jer je situacija takva da postoje razni snažni pritisci na djecu da odaberu vjeronauk.

No kada se u sklopu nastave hrvatskog jezika na svakoj drugoj stranici učenike poziva da pišu sastavke, pjesme i molitve Kristu, onda nema dvojbe da je u pitanju indoktrinacija koja je u suprotnosti s ustavnom definicijom Hrvatske kao sekularne države, ali i s temeljnim pravima djeteta na slobodu vjeroispovijesti koja je definirana člankom 14 UNICEF-a u kojoj jasno piše (slika dolje):

''Djeca imaju pravo misliti i vjerovati što žele te prakticirati svoju religiju, sve dok time ne sprječavaju druge ljude u njihovim pravima.''

Budući da ni djeca ni njihovi roditelji ne mogu odabrati žele li da im djeca pohađaju hrvatski jezik jer je obavezan, a kako u čitanki nigdje ne piše da bi djeca mogla birati hoće li pisati molitve nekome drugome ili pak ateističke eseje, nego se isključivo spominje Krist, nema dvojbe da je riječ o indoktrinaciji kakva je primjerena fundamentalističkim teokracijama, a ne suvremenim sekularnim društvima koja poštuju temeljne civilizacijske dosege kao što je sloboda vjeroispovijesti.

Ovaj udžbenik jasno pokazuje na kojoj je strani debela neravnoteža u hrvatskom obrazovnom sustavu.

Ateisti su nesimpatični, egoisti i osnivači Auschwitza

Još bizarniji primjer predstavlja udžbenik iz vjeronauka za 8. razred osnovne škole ''S Kristom u život''. Kako smo već pisali u više navrata, u njemu se demoniziraju ateisti pa čak i suvremena znanost i tehnologija, humanizam i humanistička etika, a ateistima se pripisuju nacistička zlodjela (o tome kako Hitler i nacisti nisu bili ateisti već smo pisali na Indexu - pogledajte na ovoj poveznici).

Podsjetimo, u njemu između ostalog piše:

''Neki su ljudi zato ateisti jer smatraju da je sjajno sama sebe smatrati nekom vrstom 'boga' kako bi sami mogli određivati što je dobro, a što je zlo. Kome njegov EGO stoji u središtu svijeta, taj je egoist.

Egoisti su, to je svatko ponekad doživio, prilično nesimpatični ljudi. Egoisti su logično ateisti - jer je jasno da se u njihovu sliku svijeta ne uklapa nitko tko je veći, ljepši, pametniji, svetiji ili dostojniji poštovanja od njih samih.''

''Iz iskustva najnovijih događanja znamo da se bez Boga i protiv Boga ne odgaja plemenite ljude, a vrlo često se odgaja takve koji su stvorili Oświęcim (poljski naziv za Auschwitz op.a.).''

''Znanost i tehnologija mogu pojačati jačanje praktičnog ateizma, posebno ako se čovjek previše zanosi svojim znanjem i tehnološkim napretkom do te mjere da zaboravi na sva etička i moralna načela. Bog mu više ne treba te se počinje ponašati kao ateist. Uspjeh i slava od nekoga naprave 'malo božanstvo'. U srcu uznosita čovjeka ne može boraviti Bog. Takvi ljudi često se usuđuju sami postavljati ćudoredna pravila ponašanja u društvu, prema svojoj, a ne evanđeoskoj mjeri.''

Ministarstvo: Mi ne možemo ništa

Budući da su ovi udžbenici već godinama sporni, a kako je počela nova školska godina, zamolili smo odgovorne u resornom ministarstvu da nam kažu jesu li u 2018. povučeni ili izmijenjeni.

Iz odgovora koji smo dobili može se iščitati da nisu te da ondje smatraju da to nije moguće učiniti jer se udžbenici biraju na četiri godine:

''Sukladno članku 23. Zakona o udžbenicima za osnovnu i srednju školu (Narodne novine, br. 27/10., 55/11. i 101/13.), udžbenici i pripadajuća dopunska nastavna sredstva u uporabi su u školama najmanje četiri godine, računajući i šk. god. u kojoj su odabrani pa su u osnovnim i srednjim školama u Republici Hrvatskoj od šk. god. 2014./2015. u uporabi udžbenici i pripadajuća dopunska nastavna sredstva koja se nalaze u Katalogu obveznih udžbenika i pripadajućih dopunskih nastavnih sredstava za osnovnu školu, gimnazije i srednje strukovne škole od školske godine 2014./2015. objavljenom 15. svibnja 2014. Katalog vrijedi do novoga procesa odabira udžbenika i pripadajućih dopunskih nastavnih sredstava. U važećem se Katalogu nalaze i udžbenik S KRISTOM U ŽIVOT: udžbenik za katolički vjeronauk osmoga razreda osnovne škole, autora Josipa Periša i autorskog tima, nakladnika Kršćanske sadašnjosti i čitanka SNAGA RIJEČI 7: hrvatska čitanka s višemedijskim nastavnim materijalima u sedmom razredu osnovne škole, autorice Anite Šojat, nakladnika Školske knjige.''

Ministarstvo ipak može izbaciti udžbenike!

No činjenice demantiraju naše resorno ministarstvo. Naime, prema postojećem Zakonu o udžbenicima njih je moguće mijenjati ili izbaciti s popisa.

Evo što stoji ondje:

Postupak brisanja udžbenika i dopunskih nastavnih sredstava s Popisa provodi Ministarstvo po službenoj dužnosti ili na zahtjev nakladnika.

Ministarstvo će po službenoj dužnosti pokrenuti postupak brisanja udžbenika i dopunskih nastavnih sredstava s Popisa:

...

– ako nije usklađen s nacionalnim i predmetnim kurikulumom,

– ako nije usklađen s Udžbeničkim standardom,

...

Drugim riječima, možemo zaključiti da MZO nije smatrao da su navedeni materijali toliko problematični da bi spadali u gore opisane kategorije.

Povučena samo sporna nacionalistička lektira

Jedina stvar koja je promijenjena jest to što je s popisa lektire izbačena knjiga na koju su se mnogi žalili da izravno potiče na nacionalnu netrpeljivost prema Srbima i njeguje simpatije prema ustašama.

''Lektirno djelo 'Mali ratni dnevnik' (Moj tata spava s anđelima) Stjepana Tomaša ne nalazi se u Prijedlogu kurikuluma za Hrvatski jezik, objavljenome u veljači 2018.'', poručili su iz MZO-a.

Što donosi novi kurikulum?      

U odgovoru koji smo dobili napominje se i da je u tijeku proces donošenja novih kurikuluma te da je na javnom savjetovanju novi Zakon o udžbenicima nakon čega će se pristupiti i novom odabiru udžbenika. Drugim riječima, problemi s materijalima trebali bi svakako nestati sljedeće školske godine kada bi u sve škole trebala krenuti kurikularna reforma, a mandat udžbenika isteći.

No ima puno razloga za dvojbe oko toga hoće li se to doista i dogoditi. Prije svega, teško je vjerovati da će ljudi iz Crkve u Hrvata, nadaleko poznate kao radikalno desne, pristati unijeti tražene promjene u udžbenik iz vjeronauka. Naprotiv, duh vremena i trendovi govore nam da je izglednije očekivati daljnju eskalaciju udesno. A prema Vatikanskim ugovorima MZO to ne može učiniti bez crkvenog amenovanja.

Udžbenici za Školu za život - nepoznanica

Što se pak tiče drugih novih udžbenika prema kojima bi se trebala provoditi kurikularna reforma, njih će tek trebati vidjeti, osobito one iz povijesti koji će o problematičnom recentnom dijelu hrvatske povijesti progovoriti tek sljedećih godina. Naime, trenutno povijest Škole za živo ide u pete razrede osnovnih škola te u prve razrede srednjih škola. U njima se ne uči hrvatska povijest iz razdoblja II. svjetskog rata niti iz Domovinskog rata. A poznato je da je jedan od spornijih predmeta, oko kojeg su se ponajviše lomila svjetonazorska koplja, bila upravo ta povijest.

Što će odabrati nastavnici?

Uz sve navedeno treba istaknuti da će, prema kurikularnoj reformi, nastavnici imati još veću slobodu biranja materijala za izvođenje nastave. To samo po sebi nije loše. Naprotiv, ako imate kvalitetne nastavnike, možete očekivati kvalitetnu nastavu. No već godinama se zna da u Hrvatskoj imamo tri izdavača - Alfu, Školsku knjigu i Profil - od kojih je prvi najkonzervativniji i najtraženiji u ruralnim sredinama, a posljednji najumjereniji i najtraženiji u urbanim sredinama.

Različiti udžbenici iznose različite tvrdnje

Zanimljivo je da je ove godine najviše interesa za eksperimentalne udžbenike iz povijesti probudila upravo Alfa, ponajviše svojim vizualno atraktivnim sadržajima digitalnih objekata u koje su uložili podosta novaca. Budući da su digitalni materijali trenutno sastavni dio udžbeničkog kompleta, čini se da će djeca u eksperimentalnom programu povijest ponajviše učiti prema najkonzervativnijim materijalima. Kako će ti udžbenici zapravo izgledati, znat ćemo tek kada stignu u škole i neko vrijeme provedu u primjeni. Do tada nešto možemo nazreti tek u predstavljenim demo materijalima. Tako primjerice Alfin demo udžbenik povijesti za peti razred priču o tome što je povijest započinje izvorom iz Biblije.

Zanimljivo je i to da se novi udžbenici razilaze u definiciji početka i kraja povijesnih era prema kojima računamo vrijeme. U trima udžbenicima koje je odobrio MZO učenici mogu naučiti različite informacije. Dok Školska knjiga i Alfa tvrde da kršćanska era počinje nultom godinom, Profil tvrdi da počinje prvom, odnosno da ne postoji nulta godina (grafika gore). Drugim riječima, učenici već s prvim udžbenicima dobivaju različite informacije.

Također je zanimljivo da se iz javno dostupnih digitalnih obrazovnih sadržaja Profila može vidjeti da izdavač problematizira postanak svijeta i čovjeka iz različitih vjerskih i znanstvenih perspektiva, što uključuje evoluciju, dok u onima Školske knjige nema ni spomena evolucije.

Škole bez ideologije - samo u snovima

Da zaključimo, na školu bez ideologije, koju spominje Vrdoljak, a kakva u značajnoj mjeri postoji u civiliziranim europskim zemljama, mi ćemo očito morati još dosta pričekati. Kako se stvari kreću, bit ćemo sretni ako u školama uskoro nećemo učiti da evolucija nije istina, da je ''samo teorija'', ili da su ateisti demoni koje treba fizički iskorijeniti! Ako uzmemo u obzir razlike u udžbenicima, slobodu nastavnika, činjenicu da se mnogi zapošljavaju po političkoj podobnosti, pozicije moći Crkve i političkih snaga te ideološku polariziranost u društvu, možemo samo zamisliti u kakvim rasponima ideoloških krajnosti bi se naša djeca mogla odgajati i poučavati.