KRAJEM 1940-ih Kina se našla u jednoj od najdramatičnijih epizoda svoje moderne povijesti. Nakon japanske kapitulacije 1945., stari sukob između Nacionalističke stranke (Kuomintang, KMT) i kineskih komunista ponovno je buknuo.

Unatoč međunarodnom priznanju i pomoći saveznika, nacionalisti pod vodstvom Čang Kaj-šeka  postupno su gubili kontrolu nad kopnom. Godine 1949. povukli su se na otok Tajvan i ondje uspostavili novu političku bazu, što je stvorilo podjelu koja i danas oblikuje geopolitiku istočne Azije.

Do početka 1949. komunističke snage preuzele su vlast u većem dijelu Kine. Nacionalisti su bili iscrpljeni dugogodišnjim ratovanjem, korupcijom i gubitkom podrške stanovništva. Pad Nankinga i Šangaja označio je kraj njihove moći na kopnu.

Preseljenje vlade odvijalo se postupno tijekom jeseni 1949., no ključni trenutak zbio se 7. prosinca 1949., kada je Čang Kaj-šek napustio Chongqing i prešao na Tajvan. Taj se datum najčešće navodi kao formalni dan preseljenja nacionalističke vlade Republike Kine. Time je Tajvan postao političko i vojno središte KMT-a, ali i posljednje uporište njihove države.

Uspostava autoritarne, ali stabilne vlasti

Na Tajvanu je zatim uvedeno dugotrajno vojno stanje koje je trajalo do kraja 1980-ih. KMT je uspostavio jednopartijski autoritarni režim, ali je paralelno proveo niz ekonomskih i društvenih reformi koje su otok pretvorile u jednu od najbrže rastućih ekonomija Azije.

Chiang Kai-shek nastavio je tvrditi da njegova vlada predstavlja jedinu legitimnu vlast cijele Kine. Mnoge zapadne zemlje, uključujući SAD, priznavale su Republiku Kinu na Tajvanu kao "pravu Kinu" sve do ranih 1970-ih.

Dugotrajna podjela i njezin globalni značaj

Preseljenje vlade 7. prosinca 1949. stvorilo je trajnu političku podjelu: Narodna Republika Kina na kopnu i Republika Kina na Tajvanu. Taj rascjep nikada nije formalno riješen. Tijekom Hladnog rata Tajvan je imao ključnu stratešku ulogu kao američki saveznik, dok je Peking postupno jačao međunarodni položaj.

U desetljećima koja su uslijedila Tajvan se transformirao u dinamičnu demokraciju s vlastitim identitetom. No korijeni današnjih napetosti između Pekinga i Taipeija izravno se vežu uz povlačenje nacionalista 7. prosinca 1949. - datum koji je obilježio rađanje nove političke stvarnosti u istočnoj Aziji.