Kako je Sanader preskočio morskog psa

POSTOJE trenuci kada i posljednjem skeptiku, odnosno optimistu, postane jasno da je promjena – i to ona nagore – neizbježna. Američki televizijski žargon je za takve trenutke pronašao izraz zvan "jump the shark" ili "preskočiti morskog psa". Isti izraz se prvotno koristio za epizode popularnih TV-serija nakon kojih bi i najzagriženijim fanovima postalo jasno da su autori izgubili svoj kreativni "mojo", odnosno da sve patetičnijim trikovima pokušavaju odgoditi njihov neumitni silazak s ekrana.

Ovih dana je jednostavno nemoguće ne primijeniti taj izraz na izjavu premijera Ive Sanadera o tome kako je drugi mirovinski stup "promašaj". Isto onako kao što je Fonzie svojim skokom iznad morske nemani označio početak neumitnog kraja "Sretnih dana", tako je najava igranja države s mirovinskim fondovima znak da je i Sanaderova Hrvatska prešla točku s koje više nema povratka.

Dakako da sve vlade i svi državnici čine gafove i ozbiljne pogreške. Međutim, malo je primjera kao ovaj Sanaderov, nakon kojeg bi i najdobronamjerniji, najodaniji pa i čak oni s najmekšom moralnom kralježnicom prestali poricati da je čarobnjak iz Oza ništa drugo do opsjena iza koje stoji patetični starčić. Zamisao da se proračunske rupe pune nacionalizacijom privatnih mirovina ne može biti shvaćeno drukčije nego kao izraz krajnjeg očaja i nemoći.

Iako je hrvatski birač bezbroj puta pokazao kako ima pamćenje zlatne ribice i mazohističku spremnost da od svoje vlasti trpi svašta, licemjeran pokušaj da se otima privatna imovina – odnosno primjenjuju "komunjarske" metode vladavine s kojima se plašilo glasačko stado prije izbora – ipak predstavlja preveliko vrijeđanje inteligencije. Ono se više ne može sakriti nikakvim "spinom" niti pozivanjem na "dobre europske prijatelje", niti zazivanjem ratnih utvara s istočnih granica Hrvatske. Sanader je napravio prevelike greške čak i za neke od njegovih suradnika kojima se i na licu može vidjeti da žele što bezbolnije napustiti tonući brod.

Međutim, pitanje je koliko će se na Sanaderovo neumitno slijetanje s olimpijskih visina morati čekati i koliko će ono biti bezbolno za naciju koja mu je bila povjerila svoju sudbinu u ruke. Da li nas čeka nepodnošljivo mrcvarenje do redovnih izbora u studenom 2011. godine, kada će se Sanader i njegova ekipa, suočeni s globalnom krizom, koprcati sve više i više? Ili će mu prije toga Adlešič, Friščić, Srbi, umirovljenici i manjine u svrhu vlastitog parazitskog opstanka makijavelistički zabiti nož u leđa? A možda Mesić obnovi svoju "briljantnu" ideju o velikoj koaliciji s SDP-om koja, sa stajališta HDZ-a, danas i ne izgleda tako neprivlačna kao u studenom 2007. godine?

Veliki opsjenar počeo varati samog sebe

Svi gore navedeni scenariji su, međutim, optimistični. Prijedlog mirovinske reforme, pak, ukazuje na nešto što bi moglo biti daleko mračnije od obične nesposobnosti i licemjerja. Sanader uspjeh svoje političke karijere velikim dijelom duguje i svojim teatarskim iskustvima, odnosno sposobnosti da svoju viziju učini jačom od stvarnosti. Moguće je vrlo lako zamisliti kako je, kao što je to slučaj s brojnim vođama u povijesti, uspjeh postao Sanaderov najgori neprijatelj, odnosno kako je na kraju Veliki opsjenar počeo varati i samog sebe.

Zamisao da se na čelu Hrvatske nalazi premijer čija je percepcija stvarnosti narušena je, najblaže rečeno, uznemirujuća. Posljedice, pogotovo kada je u pitanju ličnost koja je u prethodnih pet godina koncentrirala toliko osobne vlasti, mogu biti nepojmljive. Dežurni optimisti će, dakako, na sve to odmahnuti rukom i reći kako je ovo ipak 21. stoljeće, odnosno da njih "neće dozvoliti Europa i međunarodna zajednica".

Zbilja? Govorimo o Europi i međunarodnoj zajednici čiji su vođe također imala problema s percepcijom stvarnosti, barem ako je suditi po trenutnom kataklizmičkom kolapsu burzi. Međutim, ako se ispostavi da je europska, demokratska odnosno "normalna" Hrvatska tek jedan lijepi san iz kojega slijedi teško i traumatično buđenje, to će nam biti slaba utjeha.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara