NA STARU godinu 406. godine, 31. prosinca, dogodio se jedan od najdramatičnijih trenutaka kasne rimske povijesti. Preko rijeke Rajne, tada ključne granice Zapadnog Rimskog Carstva, prešla je velika skupina barbarskih naroda: Vandali, Alani i Svebi. Taj je prijelaz označio početak razaranja Galije i ubrzao raspad rimske vlasti na zapadu.

Zaleđena Rajna omogućila prijelaz barbarima

Prema antičkim izvorima, osobito kroničaru Prosperu iz Akvitanije, Rajna je bila zaleđena, što je omogućilo masovni prelazak ne samo ratnika nego i cijelih zajednica - žena, djece, stoke i zaprežnih kola. Ti narodi nisu djelovali kao brza pljačkaška vojska, nego kao migracijska masa koja je tražila novo mjesto za život, potisnuta s istoka pritiskom Huna.

Urušavanje rimske obrane

Rimska obrana na Rajni bila je u tom trenutku ozbiljno oslabljena. Carstvo je bilo zahvaćeno unutarnjim sukobima, uzurpacijama i nedostatkom vojske, a granica koja je stoljećima odolijevala napadima jednostavno se urušila. Nakon prelaska rijeke, Vandali, Alani i Svebi mjesecima pustoše Galiju, pljačkaju gradove poput Mogontiacuma (Mainza), Wormsa i drugih rimskih središta, dok se lokalno stanovništvo povlači ili traži zaštitu kod novih gospodara.

Točka bez povratka za Zapadno Carstvo

Ovaj događaj često se ističe kao točka bez povratka za Zapadno Rimsko Carstvo. Galija više nikada nije u potpunosti vraćena pod čvrstu rimsku kontrolu, a nekoliko godina kasnije isti će narodi krenuti dalje prema Hispaniji, dok će Vandali naposljetku završiti u sjevernoj Africi. Zato se 31. prosinca 406. u povijesti pamti kao simbolični trenutak kada je rimska granica na Rajni - i rimski svijet kakav je postojao stoljećima - praktički prestala postojati.