ZAMISLIMO načas nešto nevjerojatno.

Ali pokušajmo.

Zamislimo da negdje na Hrvatskoj televiziji postoji utjecajan urednik koji vjeruje da HTV mora biti takozvana javna, a ne partijska televizija. Odnosno, da su zbog zakonskih obaveza, ali i novca koji primaju od pretplate mnogih građana različitih opredjeljenja, dužni proizvoditi program lišen jeftine partijske propagande.

Dođe, dakle, u ured tog nepostojećeg urednika Tončica Čeljuska, urednica emisije „U svom filmu“, pa mu kaže da namjerava ugostiti Andru Krstulovića Oparu, splitskog Milana Bandića.

Urednik odvrati pogled od kompjutera baš u času kada ga je Tetris posve okupirao i zagleda se u Čeljusku malčice predugo. Smirenim glasom ponovi: "Oparu?"

"Da. Oparu. Znate, on je splitski gradonačelnik, grad mu doživljava turističku renesansu, svake godine sve veći broj turista", počela bi nabrajati Čeljuska, a nepostojeći HRT-ov urednik s kredibilitetom namrštio bi čelo i autoritativno je prekinuo: "Misliš da turisti dolaze zbog Opare?"

Zbunjeni Čeljuskin pogled

Čeljuska bi ga zbunjeno pogledala, a on bi nastavio.

"Gledaj, emisija ti je u zabavnom programu kod Sedmaka. On je HDZ-ovac, ljudi bi nam se smijali da sada ugostimo HDZ-ovog gradonačelnika. Zovi pjevačice, glumce, liječnike, pričajte o karijerama, privatnim životima, nošenju sa stresom, ljepotama odmora i sličnoj bižuteriji, a razgovore s aktivnim političarima ostavi informativnom programu. Uostalom, o čemu bi razgovarala s Oparom?" pomalo je znatiželjan urednik.

"Pa o gradu, kako ga tako uspješno vodi, koliko radi, zašto beskrajno voli Hajduk i obitelj. Mislila sam napraviti prilog s njegovim splitskim prijateljima i dugogodišnjim suradnicima. Pada mi na pamet da Kolinda Grabar-Kitarović ispriča kako su godinama uspješno surađivali...", nastavila bi Čeljuska.

Na ovom mjestu nepostojeći HTV-ov urednik postaje nervozan.

"Tončice, jesi li zdrava? Ti bi da dan prije Kolindine objave kandidature nju uvalimo u prilog u kojem njezinog dugogodišnjeg partijskog kolegu i aktualnog gradonačelnika prikazuješ kao divnog i krasnog?! Čovječe, pa to je Sjeverna Koreja. Ovo je javna televizija demokratske Hrvatske, a ne propagandni servis vladajuće partije. Ako ćeš raditi emisiju o Opari i ako ćeš spominjati Kolindu i Hajduka, moraš ga pitati je li znao da će ona, prije nekoliko godina, dok joj je bio desna ruka, u jednom priopćenju Hajdukove navijače nazvati orjunašima. Podilazi li im sada zbog toga? Treba ga pitati o komunalnom neredu u gradu, očajničkom održavanju koalicije s Kerumom koji ga je vrijeđao na televiziji, o spuštanju na pola koplja zastave u čast mrtvog ratnog zločinca Slobodana Praljka, o zapošljavanju stranačke sitneži po gradskim poduzećima, o prikrivanju gubitaka takozvanog splitskog metroa... Tončice, znamo da ti to nećeš i ne možeš", uz uzdah bi zaključio HTV-ov urednik s profesionalnim kredibilitetom i preporučio joj jednosatni razgovor s Anom Bučević.

No, taj urednik ne postoji.

Jednosatna fascinacija Oparom

Zbog toga smo sinoć u terminu emisije „U svom filmu“ na prvom programu takozvane javne televizije svjedočili jednosatnoj fascinaciji ekipe Hrvatske televizije, predvođene Čeljuskom, Androm Krstulovićem Oparom. Netko neupućen i slabouman zaključio bi kako je riječ o idealnom političaru bez opozicije i mrlje, no zašto program javne televizije mora biti prilagođen slabo informiranima i nedovoljno pametnima, kad ga plaćaju svi građani, čak i oni upućeni i pametniji?

Bilo je tu i komičnih trenutaka

Istina, Čeljuskina emisija imala je i komičnih trenutaka. Na primjer, kada je Opara ozbiljno izjavio da je željeznica u Splitu na razini od prije Drugog svjetskog rata premda su vlakovi po Splitu, to sigurno zna, prolazili preko prometnica sve do kraja sedamdesetih kada je, u sklopu uređenja grada za Mediteranske igre, pruga ukopana. Štoviše, Oparina je administracija iskoristila upravo tu prugu za uspostavu takozvanog splitskog metroa, neisplativog i besmislenog vlaka s jednom stanicom, koji povezuje glavni kolodvor s predgrađem Kopilica.

Zabavan je bio i prikaz važnih godina u njegovu životu. Prva je bila 1967. kad je rođen, a druga 1990. kad je izabran u sabor kao mlada hadezenjara. Ništa između, 23 godine ničega. Smiješno je bilo i saznanje da je 1993. godine postao viši savjetnik u Ministarstvu vanjskih poslova Republike Hrvatske, premda je tek sljedeće 1994. godine diplomirao povijest umjetnosti i arheologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Ovo nije tekst o Opari, nego o 80 kuna koliko svakog mjeseca plaćamo HRT

Eh, što je sve Oparu mogao pitati novinar da je sjedio na Čeljuskinu mjestu. No, da bi novinar profesionalno razgovarao s političarima u programu javne televizije, ona bi morala imati ono mitsko biće izmaštano u prvom dijelu ovog teksta - kredibilnog urednika koji bi se brinuo da HRT ne bude servis vladajuće partije.

Stoga ovaj tekst nije o Opari. On je samo iskoristio priliku. Ovaj tekst je o onih 80 kuna koliko svakog mjeseca plaćamo Hrvatskoj televiziji da nas pravi magarcima.

Odnosno glasačima HDZ-a. Svejedno.