Koga to Plenković mulja o reformi obrazovanja?
Foto: Index/FaH
PREMIJER Andrej Plenković jučer je iz priobalja ponovno u ladanjskom raspoloženju komentirao zabrinjavajuće nalaze analize Ministarstva obrazovanja (MZO) koji su pokazali da dosadašnja provedba reforme školstva pod vodstvom Dijane Vican nije bila transparentna, nego je, naprotiv, u njoj bilo vrlo ozbiljnih propusta.
„Obrazovna reforma ide dalje. Ključno je pronaći najbolje modalitete za provedbu Strategije obrazovanja znanosti i odgoja. Ovo su sve ljetne teme koje ćemo jako brzo, kada se ponovno uhoda rad vlade, prebroditi“, rekao je jučer Plenković.
Premijer je, naravno, upoznat s analizom MZO-a. Dobio ju je, baš kao i svi članovi Posebnog stručnog povjerenstva za provedbu strategije (PSP). Unatoč tomu, on je rad voditeljice PSP-a u svojem prvom nastupu ocijenio "odličnim".
S novom izjavom samo se nadovezao na tu ocjenu i izraze bezrezervne podrške ministrici Vican koju je odaslao 14. kolovoza, nedugo nakon objavljivanja rezultata analize.
„Dijana Vican ima moju potporu, a ministrica treba otkriti tko distribuira dokumente“, poručio je tada u svojem tvitu, stvorivši tako dojam da ga više muči pitanje remećenja njegova mira zviždanjem i curenjem dokumenata, nego osoba koja bi trebala biti najodgovornija za probleme otkrivene u njima. A optužbe iz analize nisu neozbiljne.
Naime, kako smo već pisali na Indexu, analiza je pokazala da izabrana voditeljica Ekspertne radne skupine za kurikularnu reformu (ERS) Jasminka Buljan Culej, ali i neki drugi izabrani članovi toga tima nisu ispunili neke temeljne uvjete koje je za natječaj sastavilo povjerenstvo koje je imenovao premijer Andrej Plenković. Među ostalim, utvrđeno je da Buljan Culej nije imala radno iskustvo koje je navela u životopisu, da se kao zaposlenica MZO-a nije ni mogla kandidirati za natječaj i da njezin akcijski plan kojim se kandidirala nije bio onaj isti koji je novinarima predstavila na konferenciji u MZO-u 29. svibnja, što otvara pitanje je li bila izabrana na temelju njega, kako je i trebala biti, ili po svjetonazorskoj i političkoj podobnosti.
I to još nije sve...
Usto, temeljita analiza koju je provela Dora Kršul, novinarka portala Srednja.hr, utvrdila je da je nacrt Akcijskog plana (AP), koji je donijelo Povjerenstvo na čelu s Vican, u mnogočemu u suprotnosti sa Strategijom koju je usvojio Hrvatski sabor.
Naime, AP-om je iz Strategije izbačeno 11 ciljeva, dodano ih je 12, a 2 su modificirana. Usto je izbačeno čak 129 mjera, dodane su 22, a 71 je modificirana. Pritom treba istaknuti da mnogi od tih izbačenih ciljeva i mjera predstavljaju vrlo važan dio Strategije – primjerice, nestali su dijelovi koji se tiču provedbe e-škola, povećanja izbornosti u gimnazijskom obrazovanju, uređivanja rada s učenicima s teškoćama te osiguravanja podrške učenicima romske nacionalne manjine.
Drugim riječima, Vican i njezino povjerenstvo su, umjesto da su Akcijskim planom predložili kako provesti Strategiju, odradili veliku promjenu tog važnog dokumenta, što nikako nisu smjeli. Naime, strategija je već bila prošla javnu raspravu i već je bila potvrđena u Saboru 2014. Svaka eventualna promjena zahtijevala bi novu i sasvim drugačiju proceduru za koju Vican i povjerenstvo jednostavno nisu imali ovlasti.
Plenković je na sve to rekao da Dijana Vican ima njegovu potporu, a ministrici poručio da se primi - policijskog posla.
Tračak nade ili...?
U novoj premijerovoj izjavi neki ipak nalaze maleni tračak nade. Naime, kada bi se ona analizirala uz veliki optimizam, mogao bi se steći dojam da je u njoj, u odnosu na poruke iz tvita, napravio neki pozitivan pomak u retorici. Tako bi se, primjerice, činjenica da je rekao kako je za vladu ključ da 'pronađe najbolje modalitete za provedbu Strategije obrazovanja' znanosti i odgoja mogla tumačiti kao moguće priznanje da postojeći modaliteti nisu najbolji i kao neki iskorak ususret inicijativi koju bi do kraja tjedna trebala formalno pokrenuti, a do kraja rujna dovršiti ministrica Blaženka Divjak.
Njezina ideja je da bi na čelu provedbe Strategije trebala biti osoba koja sjedi na čelu ministarstva te da bi odgovornost za njezinu provedbu trebali dijeliti ljudi na čelu odgovornih institucija kao što su primjerice HAZU, Rektorski zbor, Nacionalno vijeće za razvoj ljudskih potencijala, Vijeće veleučilišta, predstavnici studenata i učenika, i sl. U teoriji, na taj bi se način izbjegla opstrukcija provedbe koju trenutno omogućava dvostruki sustav zapovijedanja, kao i izbjegavanje odgovornosti za sve zastoje. Ministar bi dobio veće ovlasti da gura provedbu i svi bi znali da je on odgovoran za eventualno prebacivanje rokova. Na taj način izbjegla bi se mogućnost koju gledamo posljednjih nekoliko godina – da vlada i resorni ministar uporno ponavljaju da kurikularna reforma ide dalje, a da se ona de facto zaustavlja, dezintegrira i mijenja ispod žita.
Nadajmo se da se ovaj dio Plenkovićeve izjave koji, što je vrlo zanimljivo, HTV nije prenio u svome popratnom tekstu uz video prilog, može shvatiti na takav pozitivan način – kao spremnost da se inicijativa Divjak podrži barem u nekom obliku. Naravno, Plenković zna za inicijativu pa na odgovor na spomenutu dvojbu vjerojatno nećemo morati dugo čekati – do kraja tjedna ministrica će krenuti s javnom raspravom o njoj, a ako je Plenković ne podrži, već ostane tvrdoglavo uz Vican kao svoju i HDZ-ovu alfu i omegu provedbe Strategije, bit će sasvim jasno da njegov prvi dio poruke „Obrazovna reforma ide dalje“ ima perspektivu nove medijske sprdnje, kakve su bile slične izjave dvojice prethodnika na mjestu Divjak.
Opstrukcije sa svih strana
U Hrvatskoj, koja prave reforme obrazovanja nije vidjela desetljećima, iskustvo nas uči da se nadamo najboljem, dok ustvari očekujemo najgore. Naime, Divjak će u MZO-u sasvim sigurno moći računati s brojnim opstrukcijama na brojnim razinama. Ondje će vjerojatno nastaviti sjediti i operirati brojni HDZ-ovi kadrovi koji već godinama oštro napadaju kurikularnu reformu, kao i ljudi koji smatraju da je naše školstvo toliko dobro da zaslužuje samo petice i plus petice, da nam reforma zapravo i nije potrebna, kao što je, primjerice, Vican.
Nepovoljne silnice Divjak treba očekivati s mnogih strana. Primjerice, izdavači sigurno neće biti oduševljeni idejom da e-škole krenu prebrzo i odu predaleko, na korak do ukidanja udžbenika i zadaćnica. A Vican im je vjerojatno skinula kamen sa srca kada je iz Strategije izbacila brzo uvođenje e-škola.
Pritisci će također dolaziti iz crkvenih organizacija koje već godinama bacaju klipove pod noge svakom pokušaju modernizacije školskog programa, osobito pokušajima uvođenja nekog suvremenijeg seksualnog i građanskog odgoja. A Vican je bliska ljudima i idejama Grozda, čiji je zdravstveni program ocijenila odličnim.
Na sličan način nije za očekivati od HDZ-ove zvijezde uzdanice u HAZU-u, Vladimira Paara, koji je jedan od najglasnijih protivnika kurikularne reforme, da amenuje nestanak svojih udžbenika iz škola i svojih utjecaja i doprinosa iz obrazovnih dokumenata kao što su primjerice Deklaracija HAZU, HNOS, NOK i sl. A u ministarstvu još uvijek kao državni tajnik sjedi njegov bliski suradnik Matko Glunčić.
Desni ekstremisti i dalje sjede u Ministarstvu znanosti
Ne treba zaboraviti ni činjenicu da sličnu poziciju u MZO-u još uvijek obnaša i Hrvoje Šlezak, stranački kolega Ladislava Ilčića iz HRAST-a.
Konačno, Divjak sasvim sigurno nije razveselila ni moćnike u Zagrebačkom sveučilištu kada je onamo poslala upravni nadzor i zaustavila brzopotezno guranje prijedloga zakona koji su u medijima prozvani Lex Boras/Lex Barišić, budući da su uvodili odredbe koje su u mnogočemu išle na ruku ovom dvojcu.
Ukratko, ministrici Divjak trebat će puno sreće u njezinim nastojanjima da provede kurikularnu i druge reforme u sektoru znanosti i obrazovanja. Držimo joj stoga fige, jer ako su koalicija s HNS-om i reforme u znanosti i obrazovanju dimne zavjese za druge interese Plenkovića i njegove vlade, neka nas barem što manje štipaju za oči.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati