SJEĆATE se da je prije nekoliko godina, pred kraj svojeg predsjedničkog mandata, Ivo Josipović na Pantovčaku okupio stručnjake koji su napisali novi Ustav RH i onda s time krenuo u kampanju za reizbor? Tada se u javnosti puno pričalo da je za provođenje potrebnih reformi - da, tada se furalo na reforme - zapravo potrebna promjena Ustava, pa je Josipović odlučio uskočiti na taj vlak u nadi kako će mu osigurati drugi predsjednički mandat.

Ako se ne sjećate, nema razloga da si to zamjerite, jer riječ je bila o politički posve irelevantnoj inicijativi za koju njen predlagatelj nije imao niti izravne ustavne ovlasti. E tako se za nekoliko godina nitko neće sjećati ni da je aktualna predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović samozadovoljno na Pantovčaku predstavila nekakve svoje mjere za demografski spas Hrvatske, i to jer joj se bliži reizbor, a svi stalno pričaju o demografiji pa bi i ona malo oko toga pričala u vjetar. U kampanji za reizbor joj ne bi trebalo odmoći, jer sama nema ama baš nikakve ovlasti da u djelo provede niti jednu jedinu od mjera koje je predložila.

Predsjednica koja kasni na vlastitu prezentaciju

No kako se predsjednica zapravo odnosi prema svemu tome možda najbolje ilustrira činjenica da je prezentacija njenih ideja o demografiji kasnila više od 15 minuta. Iz Ureda predsjednice su danima prije najavili kako je Dan D(emografski) utorak, 11. lipnja u 14 sati, novinari su se okupili na vrijeme da čuju te spasonosne ideje, televizije su sve prenosile uživo, a kad je sat otkucao dva popodne - predsjednice nema. I nema je, i nema je. Predsjednica koja bi državu spašavala od demografske propasti nije u stanju doći na vrijeme na predstavljanje vlastitih mjera koje danima najavljuje. Možete li zamisliti da, primjerice, Angela Merkel danima najavljuje važan reformski projekt svoje vlade pa da zakasni na njegovo predstavljanje?

U uvodnom izlaganju onoga što je izgledalo kao relativno dobro pripremljen seminarski rad, Kolinda je dramatično izjavila da hrvatskom narodu prijeti nestajanje. Kasnije je na pitanje novinara objasnila kako ona nikome neće nametati svoje prijedloge, da tu nema ništa obavezujuće. S jedne strane nam, dakle, prijeti skora propast, a s druge neće Kolinda inzistirati na provedbi onoga što je predstavila kao jedini način da se od te propasti spasimo. Blago njoj u svijetu mašte u kojemu živi i u kojemu te dvije njene izjave imaju smisla.

Političarka koja je tisuću puta ponovila da će udarati po stolovima diljem naše države, kao da je potajno htjela biti sviračica bongo bubnjeva, da neće odustati od lupanja šakom o stol sve dok ga kao Bruce Lee ne razbije ili dok je oni pred kojima lupa po stolu ne poslušaju, sada u vezi s pitanjem koje je po njenoj izjavi život ili smrt za Hrvatsku planira konkretno poduzeti - ništa. Složila je Power Point, malo je čitala napisani tekst, uputila je apele i to je to. I nakon ''uspravnice'' izmislila još jednu novu riječ - restrukturaciju.

Jedna od mjera je i popust na ulaznice u muzeje

A što je Kolinda konkretno predložila u vezi s demografijom? Sve i svašta, što znači da u tom bućkurišu ima i dobrih ideja, ali se odmah ističu neke prezabavne provale. Kolinda misli da će se iseljavanje iz Hrvatske zaustaviti ako se, primjerice, omogući obiteljski popust za ulazak u muzeje. Da, ona je to ozbiljno rekla. Pritom je posebice ironično to što većina Kolindinog glasačkog tijela muzeju u životu nije primirisala, a vjerojatno u muzej ušli ne bi ni da je besplatno.

Pa je još predložila da se pokrene kampanja optimizma u Hrvatskoj, valjda ne shvaćajući kako je to što je jedna isprazna šmirantica predsjednica države samo razlog za pesimizam. Kolinda predlaže da si masovno lažemo, da kao i ona nabacimo fejk osmijeh na lice u svakom trenutku, da si pričamo bajke o tome da će Hrvatska biti najbogatija zemlja svijeta i da Hrvatska uopće nije mala zemlja, pa će se sve to nekako materijalizirati. Malo je falilo da predloži stvaranje ozračja optimizma 3D printerom.

Još jedna genijalna predsjedničina ideja za demografski spas Hrvatske jest da u državu vratimo dijasporu, između ostaloga i tako što ćemo im olakšati upis na fakultete u Lijepoj našoj. Kolinda kao da ne prati spektakularno srozavanje Zagrebačkog sveučilišta pod ravnanjem rektora Damira Borasa ili valjda misli kako su mladi iz dijaspore toliko glupi da iz nekakve obiteljske fiksacije od prije tri generacije dođu studirati na takvo sveučilište. Poziva ljude izvana da se dođu školovati u državu koja već godinama ne uspijeva provesti kurikularnu reformu ili uvesti suvremeni seksualni odgoj, i to zbog blokade klerikalne desnice. Pa tko ne bi došao?

Što se tiče područja u kojima doista ima neke ovlasti, poput vanjske politike, sjećate li se kad je itko zadnji put spomenuo Inicijativu tri mora, Kolindin navodno krucijalni internacionalni projekt?

Kolinda se požalila i kako su se tijekom njenoga mandata promijenile tri vlade, ali da niti s jednom nije uspjela ostvariti pravu suradnju. Nota bene, dvije od te tri vlade je vodio HDZ, njena stranka. Ako netko nije uspio ostvariti suradnju s tri različite vlade, je li to problem svake od tih zločestih vlada ili problem sjedi na Pantovčaku? U izvrsnoj seriji Pravednik, glavni lik Raylan Givens je to izrazio ovako: ''If you run into an asshole in the morning, you ran into an asshole. If you run into assholes all day, you're the asshole.''

Današnji Kolindin nastup bio je još jedna šarada za lakovjernu javnost, u kojoj je pozivala na optimizam, suradnju i dodatno objašnjavala kako će Hrvatska biti najbogatija zemlja na svijetu, ako prije toga ne nestane, naravno. Dohvatila se pomodne teme, ispalila opća mjesta, predstavila bućkuriš za koji, naravno, nije izračunala koliko bi koštao, pokušavala projicirati odlučnost, a sve kroz držanje jednog referata. Jedino je dokazala da joj na doktoratu vjerojatno dobro ide, jer bila je to većinom lijepo složena Power Point prezentacija, a dobro se služila i šalabahterom, ali to definitivno nije bila ozbiljna politika. 

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala