Komentar Drage Pilsela: Ustaše - najveća nesreća Hrvatske
U PISMU kojim su hrvatski biskupi obilježili 50. godišnjicu završetka Drugog svjetskog rata, a objavljeno je u Zagrebu 9. svibnja 1995., članovi episkopata su napisali da nije prioritet tražiti krivce u drugoj zajednici već u vlastitoj i da je važnije žaliti žrtve tuđe zajednice nego one kojoj se pripada.
To je srž kršćanstva, Isusova vrhovna zapovijed ljubavi konkretizirana u povijesti. Nažalost, biskupi su to važno stajalište mahom iznevjerili kada su, osim rijetkih iznimaka među kojima se nalazi pokojni kardinal Franjo Kuharić, prešutjeli ubijanje srpskih civila nakon Bljeska i Oluje. Čak ni u pojedinim činovima kajanja tijekom jubilejske 2000. godine, biskupi nisu imali petlje prozvati one Hrvate katolike koji su okrvavili ruke, ne samo u Domovinskom ratu ili tijekom vihora koji je zahvatio naše krajeve od 1941. do 1945., već i ranije. A bili su na to pozvani od Pape koji je u rujnu 1994. na zagrebačkom hipodromu jasno rekao da traženjem oprosta i praštanjem može biti sažeta najvažnija zadaća koja je pred svima ako se želi postaviti čvrste pretpostavke za postizanje istinitog i trajnoga mira.
I prava je šteta što biskupi nisu imali hrabrost dostojno i u svakom trenutku jasno i glasno provoditi Papine savjete. Hrvatska se danas ne bi ovako mučila haaškim optužnicama. Možda i ponos istinskih hrvatskih branitelja ne bi bio (toliko) okaljan nedjelima zločinaca u hrvatskim redovima.
Zato treba toplo pozdraviti riječi koje je u petak u župnoj crkvi u Jasenovcu izrekao požeški biskup Antun Škvorčević predvodeći liturgijski čin kajanja Crkve za grijehe katolika, posebno one počinjene za trajanja ustaškog terora. Biskup je rekao da krivci imaju ime i prezime te da su najveći krivci naredbodavci, ideolozi, tvorci sustava kojim se unaprijed planirao krvavi obračun s neistomišljenicima, dakle, sama ustaška vrhuška.
Naglasio je da nam danas, pa i u kontekstu Domovinskog rata, valja postaviti teško pitanje o priznavanju krivnje u vlastitoj zajednici, te se upitao kako okajati i zadobiti oproštenje Božje i ljudsko, mir savjesti i pomirenja među ljudima i narodima. Rekavši da Katolička crkva u Hrvatskoj poziva na pokoru zbog svojih sinova koji nisu svjedočili za Krista, nego su bili na sablazan svojim načinom razmišljanja i djelovanja, biskup Škvorčević je ponovio riječi Alojzija Stepinca koji je jasenovački logor nazvao sramotnom ljagom, a za ubojice u njemu izjavio da su najveća nesreća Hrvatske.
Ne treba zaboraviti da je i kardinal Kuharić citirao te Stepinčeve riječi kada je prilikom hodočašća vojnika i policajaca katolika na Mariju Bistricu na treću nedjelju listopada 1995. žestoko prozvao pripadnike hrvatskih snaga koji su nakon Oluje ubijali srpske civile i sistematski uništavali njihovu imovinu.
Biskup je iskoristio priliku da na sličnu gestu pozove i pravoslavne Srbe. Rekao je da bi bilo važno da katolici i pravoslavci u Hrvatskoj zauzmu zajedničko kršćansko stajalište i prema žrtvama i prema krivnji za žrtve. Prema grijehu i prema pomirenju.
Iako je biskup Škvorčević samo učinio ono što se od njega i od ostalih biskupa dugo očekivalo, s obzirom na dominantnu klimu u našoj zemlji, a to je da ne postoji veliko raspoloženje da se prizna krivnja u vlastitoj zajednici i zbog toga zatraži oproštenje, potrebno je čestitati požeškom pastiru i nadati se da njegov primjer neće ostati izolirana pojava u, zločinima mnogih tzv. vjernika, kompromitiranoj Katoličkoj crkvi hrvatskog govornog područja.
Drago Pilsel
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati