DAMIR ŠKARO, moćni član HDZ-a kojeg je radna kolegica iz Autokluba Siget optužila za silovanje, volio je pozirati s križem. Eno je jedan poveći primjerak naslonio na rame, fotografirao se s njim, pa snimku pustio po društvenim mrežama. Trebalo je to valjda svjedočiti o njegovoj odanosti Bogu, ali sada samo dokazuje da je dio vojske deklariranih vatrenih katolika osumnjičenih, optuženih ili osuđenih za teška kaznena djela.

>> Kolinda, Gospa, popovi, HDZ, molitva i križevi - to je Škarin Facebook

Uz hipervjernika Škaru, koji je kao čelnik AK Siget na blagoslov radnih prostorija zvao egzorcista, a od radnih kolega očekivao barem jedan mjesečni odlazak na mise, dok mu je križ, kako se može naslutiti po fotografijama, bio nešto između najboljeg prijatelja i kućnog ljubimca, tu je i Lovro Kuščević, donedavni ministar uprave i politički tajnik vladajuće partije.

Lovro "Hvaljen Isus" Kuščević

On je sve i posvuda običavao pozdravljati s "Hvaljen Isus i Marija". Prije tri godine je, primjerice, kao ministar graditeljstva u čudnovatoj vladi Tihomira Oreškovića konferenciju za novinare počeo s "Hvaljen Isus", a potom na državnom radiju objašnjavao: "To je jedan uobičajen pozdrav koji oduvijek koristim i ne bih tome pridavao pažnju. Neuobičajeno mi je da je jedan pozdrav izazvao takvu medijsku pažnju. No slobodno smo društvo, svatko može pisati i govoriti što hoće. Koristi ga cijela moja obitelj, to je normalan hrvatski pozdrav." No u međuvremenu je istražiteljima postao interesantan ne zbog pozdrava koji mu koristi obitelj, nego zbog nekretnina koje im je priskrbio.

Vrlo religiozan komunist i USKOK-ov optuženik Milan Bandić

Što tek reći o, kako je krenulo, doživotnom zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću? Možemo li uopće zamisliti taj idejni kupus u glavi? Nekoć odani vojnik Saveza komunista, izrazito sekularne organizacije - da upotrijebimo najblaže riječi - danas je ne samo akter raznih USKOK-ovih optužnica nego i vrlo religiozno biće.

"Bogoljublje, čovjekoljublje i domoljublje, to je moj moto", otkrio je prije devet godina nakon razgovora s kardinalom Josipom Bozanićem. Posljednje javno Bandićevo svjedočenje vjere zbilo se nekidan u Austriji gdje je na poziv biskupa Egidija Živkovića sudjelovao na tradicionalnom godišnjem hodočašću Gradišćanskih Hrvata Austrije, Slovačke i Mađarske. Mediji su informirali da mu je "u okviru misnog slavlja" Živković uručio i "najviše biskupsko priznanje - orden za osobe koje podupiru kulturni, humanitarni i vjerski život Željezanske biskupije i Gradišćanskih Hrvata, kopiju kipa Gospe od Marizella te hodočasnički štap".

Bjegunac Mamić zbrisao u Međugorje i ondje doživio "potpuno preobraćenje"

Zdravko Mamić, osuđenik i optuženik zbog teških kaznenih djela, svoj je mir, ne toliko duhovni koliko pravosudni, našao u Bosni i Hercegovini i to, kao što znamo, baš u Međugorju. Više je puta novinarima svjedočio da je ondje doživio "potpuno preobraćenje" te postao "natprosječni kršćanin". 

"Bio sam vjernik, ali bio sam smiješan u odnosu na nivo danas. U vjeri sam puno narastao, puno o tome danas čitam", otkrio je nedavno u intervjuu RTL-u. Još ranije, prije presude i bijega, vjeru je iskazao sljedećim riječima: "Ja nemam druge opcije, nego boriti se na sudu. Ali kad bih morao ići u zatvor, ja bih napravio isto što i general Praljak. Ja sam vjernik i katolik i to je u mojoj vjeri nedopustivo. Ali kad sam vidio što je napravio on, bio sam inspiriran i ja bih bez ikakve grižnje savjesti to isto napravio", najavljivao je Mamić, ali je ipak, umjesto teatralnog ispijanja otrova u sudnici, odlučio zbrisati u katoličko svetište u Međugorju.

Ratni zločinac Dario Kordić koji je podržao Markićkin Hod za život

A tek dijete Božje Dario Kordić. Njegovu pobožnost opisao je Haški sud izričući mu kaznu od 25 godina zatvora zbog ratnih zločina nad Bošnjacima u srednjoj Bosni. Sudsko je vijeće pravomoćno zaključilo da je "kao odgovoran regionalni političar planirao i poticao zločine koji su se 16. travnja 1993. dogodili u Ahmićima i susjednim selima Šantići, Pirići i Nadioci", a rezultirali su stotinama mrtvih i razaranjima.

Po odsluženju dvije trećine kazne, stigao je u Hrvatsku i... šta da vam pričamo. Studira teologiju, drži govore po crkvama, čak je podržao Hod za život Željke Markić, a on, ona i niz domovinskih uglednika našli su se na listi uzvanika Thompsonova čavoglavskog derneka održanog na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti prije pet godina. Povezale ih duboka vjera te borba za ljudske živote.

>> Ratni zločinac Kordić studira teologiju u Zagrebu. Pitali smo ga od čega živi

Ivu Sanadera nam je odavno žao spominjati. O njega su posljednjih godina cipele brisali bivši snishodljivci, ljudi koji su mu iritantno podilazili dok je vladao Hrvatskom. Stoga ćemo samo podsjetiti na njegovo vjerničko i katoličko porijeklo, pohađao je i sjemenište, a sada tamnuje zbog korupcije.

Vjera kao znak pripadanja

Postaje li katoličanstvo u Hrvata utočište hulja? Otkud takav ponor između vjere - s pripadajućim moralom - i teških kaznenih djela koja čine napadno religiozni?

"Ne treba to biti čudno. Biti vjernik, iskazivati to javno, a raditi nešto što nije u skladu s vjerom postalo je uobičajeno u ovom društvu", rekao je za Index sociolog religije Ivan Markešić. 

"Vjera je tu znak pripadanja nekoj skupini ljudi i ako kažete da ste vjernik, kršćanin, katolik, mnogo toga će vam se progledati kroz prste. Ono što je ranije bila pripadnost Savezu komunista, sada je pripadnost Katoličkoj crkvi ili u Bosni pripadnost Islamskoj zajednici ili u Srbiji Srpskoj pravoslavnoj crkvi. To je znak da ste ne samo lojalan građanin nego i da ste podobni, da vam se mogu povjeriti odgovarajuće službe, da niste izdajnik, nego pravi Hrvat, Bošnjak, Srbin", smatra Markešić.

"Pripadnost Crkvi je ulaznica koja omogućava napredovanje na stepenicama društvene moći"

Pripadnost Katoličkoj crkvi po njegovim je riječima "ulaznica koja vam omogućuje pripadanje i napredovanje na stepenicama društvene moći, povjerenje". "Religijske zajednice ili, kako ih nazivaju, vjerske zajednice čiste su organizacije koje imaju strukturu. Zna se tko je na vrhu, a tko pri dnu. U Katoličkoj crkvi imamo klerikalni i laički, sekularni dio. U ovom sekularnom dijelu je takva fleksibilnost da količina grijeha koju netko počini uopće nije uvjet da bude izbačen iz te organizacije. To je organizacija, njima je stalo da broji što više članova i ništa dalje. Ako ste sagriješili, ispovjedite se i idemo Jovo nanovo", ističe Markešić. U Hrvatskoj opaža sindrom pripadanja bez vjerovanja. "Zato imamo te odrasle katolike, ljude koji su se krstili u dvadesetoj, dvadesetpetoj, tridesetoj godini. A koliko ćete vjerovati i hoćete li živjeti prema propisima vaše vjere ili religijske zajednice? To je poželjno, ali nije diskvalificirajuće ako ne živite u skladu s tim", navodi Markešić.

"Duhovna komponenta je izgubljena početkom devedesetih. U bivšem sustavu biti vjernik kršćanin značilo je živjeti svoju vjeru jer ljudi su znali, ako se iskažu kao katolici, kršćani, da neće moći napredovati na političkoj ljestvici. Danas, ako ste dobar katolik, kršćanin i pokazujete to u javnosti, imate privilegij da budete netko i nešto u toj zajednici", podvlači naš sugovornik.

Ukratko, oprezno s onima koji puno mlataraju križem, Isusom, Marijom i družinom.