RAST kvocijenta inteligencije, koji se bilježio u prvoj polovici 20. stoljeća, naglo je zaustavljen i obrnut 1970-ih, barem u nekim razvijenim zemljama, pokazalo je novo istraživanje.

Fenomen rasta IQ-a postao je poznat pod nazivom Flynnov efekt po Jamesu R. Flynnu koji ga je prvi temeljito istražio i opisao. Novozelandski znanstvenik utvrdio je da prosječni IQ stanovništva u mnogim dijelovima svijeta raste oko tri boda po desetljeću.

Testovi inteligencije svakih se nekoliko desetljeća standardiziraju na takav način da se prosjek definira kao IQ 100, a standardna devijacija 15. Zahvaljujući među ostalim i toj činjenici, postoji mogućnost da se ispitanicima daju i stari i novi standardizirani testovi te da se tako utvrdi porast ili pad IQ-a. Ispitanicima se također mogu dati obični stari testovi kako bi se vidjelo hoće li ih lakše ili teže riješiti nego prijašnje generacije.

Neki znanstvenici efekt su pokušali objasniti boljom prehranom, trendom smanjivanja obitelji, boljim obrazovanjem, porastom u složenosti okoliša te razvojem vještina rješavanja testova. U svakom slučaju, efekt je previše brz da bi se mogao pripisati genskoj selekciji.

Nova studija

Nova studija oko 730.000 testova IQ-a, koju su proveli stručnjaci iz Ragnar Frisch Centre for Economic Research u Norveškoj, otkrila je da je Flynnov efekt svoj vrhunac dosegnuo sredinom 1970-ih te da od tada značajno pada.

„To je najuvjerljiviji dokaz obrata u Flynnovom efektu do sada“, rekao je psiholog Stuart Ritchie from the University of Edinburgh za Times.

„Ako pretpostavimo da je model točan, rezultati su impresivni i prilično zabrinjavajući“, dodao je.

U studiji, objavljenoj u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences, znanstvenici su prikupili rezultate testova mladih Norvežana u dobi između 18 i 19 godina koji su testirani u sklopu obavezne vojne službe. Od 1970. do 2009. testovima su pristupali mladi rođeni između 1962. i 1991. Rezultati su pokazali da je do promjene u Flynnovom efektu došlo nakon 1975. tako da je svaka sljedeća generacija bilježila 7 bodova manje.

Ovaj pad nije prvi koji je zabilježen. Sam Flynn otkrio ga je u studiji britanskih tinejdžera prije desetak godina, o čemu su pisali britanski mediji. On je 2009. utvrdio da je IQ 14-godišnjaka u Velikoj Britaniji u 28 godina u prosjeku pao oko dva boda, dok je u onih iz srednje klase pao čak za šest.

„Dok smo obogatili kognitivno okruženje djece prije njihovih tinejdžerskih godina, kognitivno okruženje samih tinejdžera nije obogaćeno“, komentirao je tada za Telegraph Flynn.

Nisu geni, već okolina

U svojoj studiji norveški je tim zabilježio pad IQ-a u obiteljima, među braćom i sinovima. To pak znači da je time isključena mogućnost da je on posljedica promjene u demografskim čimbenicima kao što je disgenička akumulacija, odnosno nakupljanje nepovoljnih promjena gena u određenim dijelovima populacije, što su neki pretpostavljali.

Rezultati stoga navode na zaključak da bi za pad mogle biti odgovorne promjene u kognitivnom okolišu, primjerice način na koji se djeca odgajaju ili način na koji provode vrijeme – vrste igara i zabave, vrijeme koje provode čitajući i sl.

Neprilagođeni testovi?

Postoji i druga mogućnost – da suvremeni testovi nisu prilagođeni kako bi na odgovarajući način vrednovali suvremenu inteligenciju, odnosno da favoriziraju ''zastarjele'' načine razmišljanja koji se manje naglašavaju u suvremenom obrazovanju i odgoju mladih generalno. Naime, testovi inteligencije uglavnom nastoje mjeriti i kristaliziranu i fluidnu inteligenciju.

Fluidna inteligencija predstavlja sposobnosti koje su u većoj mjeri biološki određene, a važna je pri rješavanju novih problema u kojima znanje i iskustvo nisu od velike koristi. Ona je neka vrsta prirodne inteligencije koja predstavlja potencijal za razvoj kristalizirane inteligencije, a intenzivno se razvija do adolescencije. Vrhunac doseže negdje do 16. ili 17. godine.

Kristalizirana inteligencija predstavlja ona znanja, vještine i sposobnosti koje pojedinac razvije tijekom života.

Dobra i loša strana rezultata

Ovakvi rezultati imaju tamnu i svijetlu stranu. Tamna je relativno očigledna, no svijetla je utemeljena u činjenici da ona potvrđuje ranije nalaze da se inteligencija može poprilično mijenjati.

Naime, postoje dokazi da se IQ najsnažnije mijenja u adolescenciji. 2011. britanska psihologinja Cathy Price testirala je manju skupinu tinejdžera dva puta u razmaku od četiri godine. Studija je pokazala da su u tom razdoblju rezultati nekih sudionika porasli, a drugih pali za do 20-ak bodova.

Price i njezin tim također su utvrdili da se inteligencija ispitanika promijenila istovremeno s fizičkim promjenama u mozgu. Primjerice, verbalna inteligencija promijenila se zajedno s promjenama u regijama sive tvari u mozgu zaduženima za verbalizaciju, a neverbalna u regijama koje su zadužene za koordinaciju pokreta.

Kognitivno bogaćenje

Dr. sc. Denis Bratko, profesor na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, kaže da nova studija govori u prilog tumačenju da je Flynnov efekt nastao kao rezultat bogaćenja populacije u obrazovnom smislu, time što je prosječno obrazovanje produženo, što je njime obuhvaćen mnogo veći broj ljudi i sl.

„Ono što se nudi kao intelektualna stimulacija, postalo je dostupno mnogo većem postotku populacije. Negdje nakon Drugog svjetskog rata bilo je vrlo malo pismenih, visoko obrazovanih i sl., a to se očitovalo na testovima inteligencije“, pojasnio je.

Dostignut plafon

Za sada ne postoje potvrde da se isti trend pada IQ-a zbiva generalno u svijetu. On je ozbiljno potvrđen tek u Norveškoj te u nekoj mjeri registriran u nekoliko drugih razvijenih zemalja.

Smatra da danas, kada su neke populacije došle negdje visoko, blizu nekog plafona, trend rasta više ne može ići dalje u nedogled.

„Istovremeno se događa upravo ono što govore i sami autori – da neki dijelovi populacije, zbog izloženosti sadržajima koji nisu naročito intelektualno poticajni, više ne napreduju. Ako ste nekada imali roditelje koji su čitali knjige i učili, a sada imate djecu koja više vremena provode u igricama i na društvenim mrežama, intelektualni izazovi i poticaji neće biti jednaki.“

Trend razvijenih zemalja

Kaže da bi njegova hipoteza, koju za sada ne može testirati, bila da se identificirani obrnuti trend prvo javlja u visoko tehnološki razvijenim društvima kao što su skandinavske zemlje.

„Vjerujem da se u zemljama Trećeg svijeta, u kojima se broj nepismenih smanjuje, a broj akademski obrazovanih ljudi raste, pozitivan trend i dalje nastavlja. Pritom bi genetski efekti trebali biti izraženiji tamo gdje svi imaju sve uvjete za ostvarenje svojih potencijala. Naime, tada individualne razlike postaju očitije jer svi imaju priliku ostvarivati svoj maksimalni potencijal. Dok god postoji okolinska restrikcija, neki ljudi neće moći ostvariti svoje maksimalne potencijale“, kaže Bratko.