NJEMAČKI mediji su objavili vijest agencije DPA o tome kako deseci tisuća njemačkih automobila na dizel pogon ciljano završava u srednjoj i istočnoj Europi nakon što su se u Njemačkoj počele širiti zabrane dizelaša zbog zagađenja zraka i okoliša koje proizvode. Polovnih dizelaša se žele riješiti vlasnici automobila u Njemačkoj, a i auto kompanije shvaćaju da više dizelaše neće moći plasirati na njemačko tržište, s obzirom na to da su postali izrazito nepoželjni.

Hrvatska se spominje kao jedno od srednje- i istočnoeuropskih tržišta na koje se masovno plasiraju njemački dizelaši koji zagađuju, uz napomenu da su kupci automobila u tom dijelu Europe većinom nezainteresirani za zagađenje koje dizelaši proizvode, nego ih najviše zanima koliko auto troši goriva. Još jedna stvar koja omogućava uvoz njemačkih polovnih dizelaša u Hrvatsku je i nerazvijena politika zaštite okoliša, pa i nepostojanje tzv. zona za zaštitu okoliša u kojima su dizelaši zabranjeni, kakve postoje u Njemačkoj.

Prosječna starost automobila u Hrvatskoj je 14 godina

Za Hrvatsku se ne navode još konkretni podaci, no za neke druge države oni već postoje i zabrinjavajući su. Primjerice, u Rumunjskoj se broj registriranih dizelaša u 2018. godini povećao za više od 30 tisuća vozila u odnosu na 2017. U Češkoj je situacija takva da predsjednik Saveza prodavača rabljenih automobila Petr Prikryl govori o “invaziji”: 63 posto uvezenih rabljenih automobila u Češkoj dolazi iz Njemačke, a 60 posto njih su dizelaši. U Slovačkoj je situacija još gore - 78 posto uvezenih rabljenih automobila su dizelaši.

Razlike između Njemačke i srednje i istočne Europe vidljive su i po prosječnoj starosti automobila: u Njemačkoj je prosječni auto star devet godina, dok je u Hrvatskoj prosječna starost 14 godina, a u Rumunjskoj 16 godina. 

Skandali njemačke automobilske industrije

Ekološki aktivisti su pak bijesni zbog takvog razvoja događaja. Češki aktivist Jan Pinos kaže da “ne smijemo dozvoliti da postanemo smetlište za stare proizvode, koji zagađuju zrak”. 

DPA svoj članak završava pomalo ciničnom primjedbom da u srednjoj i istočnoj Europi “svijest o očuvanju okoliša zaostaje” za Njemačkom, ignorirajući i da u cijeloj priči postoje i očiti ekonomski razlozi, te da Njemačka i njena autoindustrija, koja je dugo inzistirala na masovnoj proizvodnji dizelaša i varala na testovima o ispušnim plinovima, sada pokušavaju zaraditi na tome što si siromašniji dijelovi Europe ne mogu priuštiti ekološki prihvatljivije automobile.