Djecu u Siriji ubijaju kemijskim otrovom, Asad se pravi nevin. Dokad?

Djecu u Siriji ubijaju kemijskim otrovom, Asad se pravi nevin. Dokad?

Screenshot: Facebook/Voices for the Children of Syria

GODINU i tri dana nakon zadnjeg napada ovakvih razmjera, u Siriji je ponovo izveden napad kemijskim oružjem u kojem su ubijeni deseci, a ozlijeđene stotine civila, prema izvještajima s terena. 
 
 
 
“Sedamdeset ljudi ugušilo se nasmrt, a stotine se još guše”, priopćio je Raed al-Saleh, ravnatelj Bijelih kaciga, spasilačke organizacije koja djeluje na području pod kontrolom pobunjenika u Siriji. Pro-opozicijski Medijski centar Guta objavio je da se 75 ljudi ugušio, a da je čak 1000 ljudi pretrpjelo posljedice kemijskog napada. Sindikat organizacija za medicinsku pomoć, humanitarna organizacija sa sjedištem u SAD-u koja surađuje s bolnicama u Siriji, javlja o 70 potvrđenih smrti. 
 
Sirijsko-američko medicinsko društvo objavilo je da je najmanje 40 ljudi ubijeno te da je više od 500 ljudi “dovezeno u lokalne medicinske centre sa simptomima koji upućuju na izloženost kemijskom agensu” u napadu u subotu navečer u Dumi, najvećem gradu u pokrajini Istočna Guta jedinom preostalom koji i dalje drže pobunjenici. Prema njihovom izvještaju, jedan napad bombom s klorom pogodio je bolnicu, dok je drugi s nervnim otrovom, vjerojatno sarinom, pogodio obližnju zgradu. Čini se da je do velikog broja žrtava došlo zbog toga što je bojni otrov prodro u podrume u kojima su se civili sklonili od konvencionalnih bombi, što upućuje da je napad planski izveden kako bi pogodio civile i prouzročio što veći broj smrti.
 
Jučerašnje žrtve kemijskog napada samo su malen dio ukupnih žrtvi sirijskog režima
 
Uslijed napada koji je pokrenut prije mjesec i pol dana, snage sirijskog režima Bašara al-Asada i njegovi saveznici, prvenstveno ruske snage, osvojili su 95% teritorija godinama opkoljene Istočne Gute i pritom u zračnim i artiljerijskim napadima ubili više od 1700 ljudi, prema izvještajima s terena. Stoga jučerašnji očiti kemijski napad predstavlja samo sitni dio ukupnog broja mrtvih u bespoštednoj ofenzivi koju su Amnesty International i druge međunarodne organizacije nazvale ratnim zločinom i zločinom protiv čovječnosti. Glavni tajnik UN-a Antonio Gutteres opisao je ono što se događa u Istočnoj Guti kao “pakao na zemlji”.
 
Procjene o broju žrtava znatno variraju zbog konstantnog bombardiranja i granatiranja koje izuzetno otežava izvlačenje i prebrojavanje tijela od strane spasioca i medicinskog osoblja, javlja humanitarna organizacija Kampanja za Siriju. Usto, veliki dio spasioca, liječnika i novinara evakuiran je iz istočne Gute u sklopu masovne evakuacije nakon predaje drugih pobunjeničkih skupina i dogovora sa sirijskim režimom i njegovim ruskim saveznicima. Pobunjenička skupina Džajš al-Islam, koja drži Dumu, posljednja je koja se još nije predala, ali prema posljednjem priopćenju Damaska, i ona je pristala napustiti Gutu i otići za Džarablus, grad na sjeveru Sirije pod kontrolom drugih sirijskih pobunjenika koje podupire Turska. 
 
Damask i Moskva ponovo negiraju odgovornost
 
Kako javljaju zapadni mediji poput BBC-a, nemoguće je neovisno potvrditi vijesti o kemijskom napadu u Dumi, budući da je grad opkoljen i UN, odnosno humanitarne organizacije nemaju pristup. Očekivano, Damask i Moskva “odlučno opovrgavaju” tvrdnje da su sirijske zračne snage izvršile ovaj napad, za što ih je optužio i američki State Department. Naravno, na isti način su negirali svoju odgovornost i nakon ranijih kemijskih napada, koji su zabranjeni po međunarodnom pravu, čak i nakon što je zajednička komisija UN-a i Organizacije za zabranu kemijskog oružja (OPCW) u svojoj iscrpnoj istrazi zaključila da je upravo sirijska vojska izvela napad sarinom u mjestu Han Šejkun, u pokrajini Idlib pod kontrolom pobunjenika, u travnju prošle godine, pri čemu je ubijeno više od 80 ljudi. 
 
Prije toga, 2013. je izveden mnogo ubojitiji napad sarinom u istočnoj Guti, kada je ubijeno više od 1400 ljudi. Iako je specijalna komisija UN-a u svojoj istrazi tog napada odbila utvrditi tko je počinitelj, vlade zapadnih zemalja poput SAD-a, UK-a i Francuske tvrde da nitko osim sirijskog režima nije mogao izvesti taj napad. Usto, medicinsko osoblje na terenu i američka vlada tvrde da je sirijska vojska izvela više napada klorom u Guti početkom ove godine, a zajednička istraga UN-a i OPCW-a također je utvrdila da je režim odgovoran za najmanje tri prethodna napada klorom.
 
Užas ratnih zločina u Siriji potrebno je vidjeti
 
Klor je, valja imati na umu, znatno manje smrtonosan od sarina, koji je za žrtve smrtonosan u nedostatku hitnog i adekvatnog medicinskog tretmana. Otrovani umiru doslovno u najgorim mukama - ovaj nervni agens izaziva, među ostalim, nekontrolirane grčeve mišića, napadaje i gušenje. Fotografije i snimke koje dolaze iz Dume nakon jučerašnjeg napada u svakom slučaju su u skladu s navedenim simptomima. Na tim stravičnim fotografijama mogu se vidjeti nagomilana tijela muškaraca, žena i djece, zgrčenih, iskolačenih učiju i otvorenih ustiju ispunjenih pjenom.  
 
Tekst se nastavlja ispod oglasa
 
 
Kao što smo već pisali, ove užasne fotografije objavili smo jer, više od bilo kakvih riječi, zorno pokazuju sav razmjer ratnih strahota i nečovječnosti koja je sručena na bespomoćne civile zahvaćene ratom u Siriji. Na muškarce, žene i djecu čija je jedina krivica to što žive na teritoriju Sirije koji Asadov režim želi pod svaku cijenu ponovo zauzeti, ne osvrćući se na ljudsku cijenu, ne mareći za živote vlastitih građana koje ima dužnost štititi prema vlastitom ustavu i međunarodnim zakonima ratovanja, ne obazirući se na rezoluciju Vijeća sigurnosti o hitnom primirju za koje je prije mjesec dana glasao i njegov saveznik Rusija. Pravdajući sve ovo borbom protiv terorizma. 
 
Propagandna mašinerija i sijanje sumnje
 
 
Jednako očekivano i u skladu s prethodnim slučajevima, ruski i sirijski mediji, kao i njihovi brojni pristaše na društvenim mrežama i u “alternativnim” medijima promptno su počeli sijati sumnju, ismijavati i širiti teorije zavjera o izvještajima o kemijskom napadu. Lajtmotiv koji se provlači kroz njihove reakcije je sljedeći: zašto bi Asadov režim izveo kemijski napad kad ionako pobjeđuje i kad je Duma pred padom? Na isti način sijali su sumnju u odgovornost Damaska za napade na Han Šejkun, Zamalku, Ein Tarmu i Moadamiju. Na isti način kontinuirano se sije sumnja o ruskoj odgovornosti za dosad neviđeni napad nervnim bojnim otrovom (novičokom, koji je izumljen u Sovjetskom Savezu) na bivšeg dvostrukog rusko-britanskog špijuna Sergeja Skripala i njegovu kćer na tlu Velike Britanije, članice EU-a i NATO-a. 
 
 
Njihovo demagoško pozivanje na logiku, odnosno nedostatak motiva svjesno i ciljano prikriva očitu logiku i motiv iza ovih napada: teroriziranje meta, bilo sirijskih civila ili ruskih odmetnika i disidenata; slanje poruke da su Damask, odnosno Moskva u stanju bez oklijevanja i nekažnjeno sručiti najgoru zamislivu odmazdu na one koji im otkažu poslušnost i odanost; slamanje svakog budućeg otpora i opozicije; testiranje odlučnosti međunarodne zajednice da odgovori na ovakvo bezočno kršenje međunarodnog prava i odgovornosti da zaštite one koje su vlastite države proglasili smrtnim neprijateljima.
 
U ovom konkretnom slučaju, razlog je još jasniji: pobunjenici su se uporno odbijali predati, tražeći u pregovorima uvjete na koje Damask nije htio pristati. Samo dan nakon napada, pristali su na evakuaciju. Iz prethodnih izjava ruske i sirijske vojske da pobunjenici pripremaju "lažni" kemijski napad za koji bi okrivili Asadov režim da se zaključiti da su već duže vrijeme pripremali teren u svjetskoj  javnosti za ovaj potez, kako bi je onda mogli uvjeriti da se radi o podvali "terorista".  
 
U slučaju trovanja Skripalovih, Moskva je vjerojatno ostala zatečena relativno brzim i složnim odgovorom zapadnih zemalja u vidu protjerivanja ruskih diplomata za koje sumnjaju da su prikriveni špijuni, u čemu je iz solidarnosti sudjelovala i Hrvatska. U slučaju prošlogodišnjeg napada sarinom, Damask je također vjerojatno ostao zatečen odgovorom administracije Donalda Trumpa u vidu napada krstarećim projektilima na zračnu bazu sirijske vojske iz koje je napad izveden. 
 
Rusija i Sirija opet se klade na neodlučnost i pasivnost međunarodne zajednice
 
Međutim, Damask i Moskva su, po svemu sudeći, procijenili da je vrijeme došlo da još jednom testiraju odlučnost međunarodne zajednice, računajući na njenu pasivnost prema kontinuiranim ratnim zločinima i kladeći se na njen impuls za podilaženje i udovoljavanje. Ali isto tako, okladili su se na zapanjujuću dezorijentiranost i indoktriniranost dobrog dijela javnosti u zapadnim zemljama, na sve one koji imaju veće simpatije prema diktatorskim režimima u Moskvi, Damasku, Teheranu, Pekingu i Pjongjangu nego prema vlastitim vladama i onima njihovih saveznika.
 
Na sve one koji s mješavinom prezira, paranoje i antiestablišment histerije odbacuju sve izvještaje zapadnih mainstream medija i međunarodnih organizacija, a sa zapanjujujućom lakovjernošću prihvaćaju propagandu i dezinformacije antizapadne i proruske, odnosno prosirijske propagandne mašinerije. Takva reakcija navedenog dijela javnosti svjedoči o učinkovitosti informacijskog ratovanja pokrenutog iz Moskve, koje je imalo svoju ulogu i u američkim izborima, ali i u sramotnoj pasivnosti pred sedmogodišnjim hororom rata u Siriji. 
 
Ravnodušnost i negiranje, ako ne i odobravanje ratnih zločina Moskve, Damaska i Teherana, od kojih je korištenje zabranjenog kemijskog oružja samo manji dio, znači da ulazimo u zastrašujuće novo razdoblje u kojem režimi bez ikakvih moralnih skrupula i straha od sankcija mogu pribjeći takvim krajnjim mjerama. Ipak, reakcija američkog predsjednika Trumpa, koji je bez zadrške nazvao Asada “životinjom”, osudio njegov očiti kemijski napad i pozvao njegovog ruskog saveznika na odgovornost, obećavajući “veliku cijenu koju će platiti”, daje još kakvu-takvu nadu da ovakva nečovječnost neće proći nekažnjeno.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara